Radovan Fuchs nezakonito je nostrificirao svoj doktorat stečen po skandinavskom modelu na cijenjenom švedskom sveučilištu u Uppsali. Nacional je u ponedjeljak nakon višetjednog istraživanja došao do originalnih dokumenata na temelju kojih se to može tvrditi, ali i onih koji pokazuju tko je to omogućio i na temelju kakvih dubioznih i ničim argumentiranih zaključaka.

‘‘Osnovni razlog zbog kojeg bi trebalo elastičnije pristupiti tretiranju takvih slučajeva u tome je što se u velikom broju znanosti sve više, a često i nikako drugačije, do rezultata koji bi se mogli vrednovati kao osnova za stjecanje doktorata znanosti dolazi timskim radom’’. Ključna je to rečenica koja otkriva što se nalazi u srži i pozadini suštinski nezakonite nostrifikacije doktorata ministra znanosti i obrazovanja Radovana Fuchsa.

Otkriva to ekskluzivni dokument u posjedu Nacionala koji je 15. svibnja 1989. ‘’poštovanom drugu prorektoru’’ Fedoru Valiću, potpisao tadašnji predsjednik Stalne komisije za nostrifikacije, poznati profesor Mihajlo Dika.

Dika je u tom dopisu reagirao na ključni dokument koji otkriva i potvrđuje da tijekom 1989. Radovan Fuchs naprosto nije mogao zakonito nostrificirati svoj doktorat sa švedskog sveučilišta u Uppsali. Radi se o dokumentu koji je znanstveno-nastavnom vijeću Veterinarskog fakulteta u Zagrebu 23. siječnja u ime Komisije za nostrifikaciju doktorata znanosti Radovana Fuchsa uputio njen predsjednik Josip Perić.

Ključni dio dopisa Komisije s Veterinarskog fakulteta u kojem se navodi zašto nije zakonito nostrificirati Fuchsov skandinavski doktorat. FOTO: Nacional

Radi se o dopisu koji je Nacionalu u ponedjeljak službeno dostavio dekan Veterinarskog fakulteta u Zagrebu Marko Samardžija, uz ispriku što ga nije uspio ranije pronaći jer se radi o dokumentu nastalom prije 35 godina koji nije digitaliziran te se nalazi samo u papirnatom obliku u arhivi fakulteta.

Dopis pokazuje da je znanstveno-nastavno vijeće u svojoj sjednici održanoj 6. prosinca 1988. u komisiju za nostrifikaciju Fuchsove diplome imenovalo Josipa Perića, Hrvoja Maziju, Hrvoja Gomerčića i Vjekoslava Srebočana, sve istaknute profesore u zvanju profesora doktora.

U dopisu je vrlo precizno objašnjeno zašto ‘‘Komisija ne može predložiti Znanstveno-nastavnom vijeću da nostrificira diplomu doktora veterinarske medicine kandidata Radovana Fuchsa’’.

Taj dio glasi: ‘‘Ova materija regulirana je članom 87. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti koji glasi: 1) u postupku stjecanja doktorata znanosti utvrđuje se na temelju objavljenih znanstvenih radova i disertacije, te njene obrane, da kandidat vlada problematikom znanstvenog područja iz kojeg želi steći doktorat i da je sposoban da djeluje kao samostalni istraživač; 2) osnovicu za podjeljivanje doktorata čini disertacija koja mora biti originalni, samostalni znanstveni rad (taj dio je na pisaćem stroju na kojem je dokument napisan posebno istaknut podcrtavanjem, op.a.), po metodologiji obrade i po doprinosu znanosti prikladan za utvrđivanja kandidatove sposobnosti da djeluje kao samostalni istraživač u znanstvenom području za koje se podjeljuje doktorat znanosti; 3) postupak i kriterije za stjecanje doktorata znanosti iz pojedinog znanstvenog područja utvrđuje znanstvenoistraživačka organizacija, u skladu s jedinstvenim kriterijima koje donosi zajednica sveučilišta Socijalističke Republike Hrvatske…

Rješenje o nostrifikaciji doktorata Radovana Fuchsa od 4. siječnja 1990., pozitivno mišljenje o nostrifikaciji od 4. prosinca 1989. i Zahtjev za mišljenjem koji je dekan Martinčić poslao profesoru Valiću. FOTO: Nacional

Komisija Znanstveno-nastavnog vijeća nije mogla predložiti nostrifikaciju diplome doktora veterinarske medicine jer je konstatirala nedvojbeno da je osnovica za podjeljivanje doktorata u slučaja dipl.vet. Radovana Fuchsa bila disertacija koja nije originalni samostalni znanstveni rad već osnovicu za stjecanje doktorata veterinarske medicine u Uppsali čine sedam ranije objavljenih publikacija u kojima se nalazi i kandidat Radovan Fuchs kao autor. Komisija je konstatirala da su navedene publikacije, njih sedam, izrađene u pet slučajeva u zajednici s drugim autorima a Radovan Fuchs se navodi kao prvi autor dok se u preostala dva rada Fuchs navodi kao drugi odnosno treći autor. Komisija je nadalje konstatirala da je Poljoprivredni Univerzitet Švedske u Uppsali izdao ‘Svjedodžbu’, a ne Diplomu o doktorskom ispitu iz veterinarske medicine u predmetu Farmakologija. Komisija nije našla u svjedodžbi za koju se traži nostrifikacija kao za diplomu doktorata znanosti da se njome podjeljuje Radovanu Fuchsu doktorat znanosti. Komisija ne isključuje mogućnost da se navedenom svjedodžbom Radovanu Fuchsu priznaje stručni naslov doktora veterinarske medicine, kako to proizlazi i iz naslova Svjedodžba, što, mišljenja smo nije ekvivalentno doktoratu znanosti kojeg podjeljuje sveučilište u Zagrebu. Uzgred napominjemo da u SRH diplomirani veterinari stjecanjem diplome o završenom studiju ne stječu automatski stručni naslov doktora veterinarske medicine, koji može postojati u Švedskoj’’.

Kako ne bi ispalo da su Fuchsa samostalno odbili, Komisija zaključno tvrdi da prije konačne odluke o svemu treba konzultirati Sveučilište u Zagrebu. I tada je na scenu stupio Mihajlo Dika zagovarajući ranije citirani elastični pristup, iako je napisao da je ‘’Komisija problem istaknut u zahtjevu Veterinarskog fakulteta razmatrala općenito i s obzirom na konkretni slučaj’’. Dakle, konstatirao je da postoji problem i potom u istom dopisu tadašnjem prorektoru Valiću napisao i sljedeće:

‘‘Općenito razmatrajući problem Komisija je došla do zaključka da bi doktorate stečene u inozemstvu na temelju doprinosa u zajedničkim radovima (timskim radovima), koji tvore jednu zaokruženu, tematski i sistematski definiranu cjelinu, trebalo moći nostrificirati uz uvjet da je moguće doprinos podnosioca zahtjeva individualizirati i vrednovati u smislu koji bi barem sadržajno odgovarao uvjetima koje za stjecanje doktorata postavlja naše pravo. Pri tome trebalo bi ispitati na koji je način utvrđen i vrednovati doprinos podnosioca zahtjeva za nostrifikaciju u postupku u kojemu mu je dodijeljen doktorat znanosti.’’

Originalna molba za nostrifikaciju doktorata koju je Radovan Fuchs predao 1. prosinca 1988., dopis Komisije za nostrifikaciju doktorata iz siječnja 1989. i Odluka o imenovanju članova Komisije iz 1988.. FOTO: Nacional

I potom Dika konstatira da bi trebalo elastičnije pristupiti takvim slučajevima. Pa su se obratili švedskim kolegama koji u svom skandinavskom modelu doktorata, logično, nisu vidjeli ništa sporno.

Lars-Erik Appelgren, glavni tutor i supervizor Fuchsova doktorata, ovako se referirao na činjenicu da Fuchsova disertacija nije bila originalni samostalni znanstveni rad, iz čega se u Hrvatskoj u to vrijeme izvlačio ključni zaključak je li kandidat sposoban za provođenje samostalnih istraživanja, što je presudan preduvjet za stjecanje doktorata: ‘’Kandidatov doprinos raznim znanstvenim publikacijama reflektira se u relativnim pozicijama autora. Fuchs je izveo eksperimentalni rad i kao prvi autor potpisan je u prvih pet publikacija. U šestoj i sedmoj publikaciji Fuchs je proveo biologijske eksperimente, ali kemijske analize nisu bile njegov glavni doprinos.’’ To je sve na temelju čega je trebalo donijeti potreban zaključak.

I na temelju tih pismenih očitovanja tadašnji prorektor za nastavu Fedor Valić i prorektor za znanost Vinko Škarić, odlučili su nostrificirati Fuchsovu diplomu, iako su na Veterinarskom fakultetu ranije zaključili da bi to bilo protuzakonito.

Njihov dopis Veterinarskom fakultetu u kojem navode da je Fuchsov doprinos u pet istraživanja bio vrlo pretežan, ne mora nužno značiti i to da je u tom trenutku Fuchs bio sposoban za samostalna istraživanja. To je stvar uvjerenja koje nije utemeljeno ni na jednom primjeru Fuchsova samostalnog istraživanja na kojemu bi se temeljio njegov doktorat. Osim toga, njihov navod da je iz primljenih potvrda pristiglih iz Švedske vidljivo da je u Švedskoj ‘‘obrana disertacije daleko teža nego u nas’’ nema argumentiranog uporišta. Štoviše, dopis na jednoj stranici teksta napisanog na engleskom jeziku koji je 14. lipnja 1989. Sveučilištu u Zagrebu poslala Ingela Bondestam, tajnica Vijeća za poslijediplomske studije, samo opisuje kako se tehnički stječe doktorat po skandinavskom modelu.

Tadašnji prorektor za nastavu Fedor Valić i prorektor za znanost Vinko Škarić odlučili su nostrificirati Fuchsovu diplomu iako su na Veterinarskom fakultetu ranije zaključili da bi to bilo protuzakonito

U tom dopisu doslovno piše:

‘’…poslijediplomska edukacija za doktorat može trajati oko četiri godine. Vodi je vijeće s predstavnicima triju fakulteta sa sveučilišta, u suradnji s drugim članovima iz Švedske i drugih Nordijskih zemalja. Poslijediplomski studiji daju budućim znanstvenicima široku metodološku edukaciju i orijentaciju potrebnu za pripremu disertacije. Studiji se provode prema individualnom planu…’’

Potom se u par rečenica opisuje proces obrane doktorata koji ne odudara od sličnih procesa u Hrvatskoj u tolikoj mjeri da se može procjenjivati može li se izvući zaključak da je obrana disertacije u Švedskoj daleko teža nego u Hrvatskoj. Nema niti drugih dokumenata pristiglih tada iz Švedske na temelju kojih se u to vrijeme mogao izvući takav zaključak.

U praksi se Fuchsov doktorat sveo na sintezu od svega 22 stranice, a ne 36 kako to sugerira njegova fotokopija, jer je 14 od tih 36 stranica prazno, ili donose zahvalu autora svojoj obitelji i slično. Supstrat doktorata Radovana Fuchsa sadrži doslovno 22 stranice. Njemu su potom pridodani svi ranije objavljeni Fuchsovi istraživački radovi. Kad se svi ti radovi zbroje i dodaju doktoratu bez ikakvog sintetiziranja ili preinaka, a sadržaj doktorata jasno pokazuje da ih nema, onda tako složen Fuchsov doktorat ima 128 stranica.

Pri tomu su dva od sedam istraživačkih radova objavljena 1984. Fuchs je u statusu doktoranda službeno boravio na Zavodu za farmakologiju i toksikologiju Veterinarskog fakulteta u Uppsali od 7. veljače 1986. do 18. studenoga 1988. Dakle, dva od sedam istraživačkih radova nastala su prije nego što je započeo doktorski studij.

Zapisnik sa sjednice Znanstveno-nastavnog vijeća od 9. siječnja 1989., 13. ožujka 1989. i 30. prosinca 1989.. FOTO: Nacional

Prvi od ta dva rada, inače peti u doktoratu, sadrži svega dvije stranice. Na engleskom jeziku ima naslov ‘’Conversion of Ochratoxin C into Ochratoxin A in Vivo’’. Radi se o istraživanju provedenom na štakorima, sadrži kratak uvod, poglavlje u kojem se opisuju korišteni materijali i metode, dva grafikona te poglavlje u kojem se objašnjavaju rezultati. Završno je navedeno da su istraživači citirali devet drugih radova. Fuchs je tu prvi u nizu od petero sudionika u tom istraživanju.

Drugi od tih radova objavljenih 1984., inače šesti u doktoratu, sadrži svega četiri stranice. Radi se o radu s naslovom koji na engleskom jeziku glasi ‘’Screening for Ochratoxin A in Blood by Flow Injection Analysis’’. Fuchs je tu prvi od ukupno četvero autora.

Osim toga, u Fuchsovu doktoratu ne vidi se gdje je i je li uopće, osim u tom doktoratu, objavljen sedmi istraživački rad u kojemu je Fuchs trećespomenuti autor, a sadrži dvadeset stranica.

Spomenuti dokumenti pokazuju zašto je Fuchsova prethodnica na funkciji ministrice znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak za Nacional prošli tjedan u intervjuu izjavila: ‘‘U Hrvatskoj je mogućnost doktoriranja po skandinavskom modelu otvorena od 2003., ali je vrlo malo doktorata koji su do sada izrađeni po tom modelu. Neki ističu da u vrijeme kada je ministar Fuchs nostrificirao svoj doktorat, skandinavski model nije bio zakonski prepoznat u Hrvatskoj. To je pravna zavrzlama pa neka je rješavaju pravnici. U literaturi se mogu naći analize zašto je skandinavski model (ne)pogodan. Pogodan je primjerice u prirodnim, tehničkim i biomedicinskim znanostima u kojima su objave u časopisima vezane uz velike projekte i kolaboracije te su istraživačke grupe vrlo kompetitivne u tome tko će prije što objaviti. Najvažnija kritika je da se radi o objavljenim radovima koji su u suautorstvu s nekoliko drugih znanstvenika, pa je pitanje je li tu krucijalni doprinos doktoranda. Njegovo originalno znanstveno istraživanje, a ne ‘grupni doktorat’. Međutim, ako su sustav mentoriranja i nezavisni monitoring te pravila po kojima se radi dobro uspostavljeni na sveučilištu, skandinavski model može funkcionirati’.

Dva od sedam Fuchsovih istraživačkih radova nastala su prije nego što je on započeo doktorski studij na Veterinarskom fakultetu u Uppsali gdje je boravio od 7. veljače 1986. do 18. studenoga 1988.

Nacional je na kontroverze povezane s nostrifikacijom Fuchsova doktorata prvi put upozorio koncem kolovoza.

Već tada neki izvori iz akademske zajednice ustvrdili su da u Hrvatskoj nije bilo moguće doktorirati prema skandinavskom modelu sve do 2003., kada je ta mogućnost otvorena novim Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. Ako bi to bilo točno, iz toga bi proizišlo da Radovan Fuchs svoj skandinavski doktorat, na temelju kojeg je bio biran u znanstvena zvanja i na znanstvena radna mjesta, u Hrvatskoj nije mogao nostrificirati sve do 2003. Postoje i drugi izvori iz akademske zajednice koji tvrde suprotno, ali navode da se radi o kontroverznom doktoratu. Evo kako jedan od njih to objašnjava:

„Nije sporan skandinavski model, ali je sporna suština Fuchsova doktorata koji ima svega četrdesetak stranica i samo sedam referenci. Ako je Fuchs doista izveo neke dosad neizvedene eksperimente i došao do izvornih otkrića, onda je čudo kako ta njegova genijalnost nije puno šire odjeknula.“

Dokumenti u posjedu Nacionala sada otkrivaju i zašto je do Fuchsova doktorata bilo teško doći i pokazuju ozbiljnu kontroverzu koja je prethodila njegovoj nostrifikaciji. Ako četvorica istaknutih profesora s Veterinarskog fakulteta pismeno tvrde da je to bilo nezakonito, nejasno je zašto su uopće kontaktirali sveučilišnu razinu koja im je naknadno dala uputu, odnosno svojevrsno pokriće da suprotno vlastitom uvjerenju, ali i tadašnjem zakonu Fuchsu priznaju status doktora znanosti i u Hrvatskoj.