Nacional je proteklog tjedna došao u posjed opsežnog dokumenta Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN) koji neučinkovitošću svojih zaključaka i lakonskim odustajanjem od dubljeg istraživanja problema, pokazuje kako je birokratski formalizam nadzornih državnih institucija omogućio jednoj skupini ljudi, na čelu s Ivanom Jurićem Kaćunićem, da za svoj ili tuđi račun monopolizira hrvatsko tržište radijskih frekvencija, a sve pod plaštem prividne zakonitosti i poštovanja zakona i propisa. Zaključci tog dokumenta AZTN-a – koji je potpisala voditeljica Odjela za ocjenu koncentracija AZTN-a Nikolina Moslavac i koji na 46 stranica opisuje postupak kojim je Agencija istraživala postoje li, u tom dijelu hrvatskoga medijskog spektra, nedopuštena koncentracija i tajni ugovori – može se svesti na zaključak da nikakvih nedopuštenih odnosa i radnji nije bilo, a ako ih je bilo, Agencija ili ih nema mogućnost temeljito ispitati ili je to ispitivanje odgodila za neke druge, dodatne postupke i procese koji tek imaju uslijediti. I sve je to AZTN zaključio usprkos činjenici da je samo Nacional, u proteklih gotovo dvije godine, objavio niz autoriziranih izjava i dokumenata čiju su vjerodostojnost potvrdili njihovi izvori, o tome kako su u velikom dijelu hrvatskoga privatnog radijskog biznisa na djelu, u najmanju ruku, nedopuštena koncentracija vlasništva i tajni ortački ugovori o vlasništvu, a sve premreženo atmosferom protuzakonitosti, ucjenjivanja, reketarenja, pa i potencijalnog nasilja. Ništa od toga, međutim, Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja nije bilo dovoljno da ispita stvarne odnose i vlasnike tih radijskih tvrtki; usprkos činjenici da joj zakonske ovlasti omogućuju mnogo prodornije postupanje, Agencija se zadovoljila formalno-pravnim ispitivanjem vlasničkih odnosa onako kako su oni zapisani u službenim dokumentima tih tvrtki, kao da kriminal vodi uredne papire.

Nikolina Moslavac, voditeljica Odjela za ocjenu koncentracija Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, potpisala je dokument koji opisuje postupak kojim je Agencija istraživala postoji li nešto protuzakonito u hrvatskom radijskom prostoru. Zaključak je da takvih radnji nije bilo. FOTO: Marko Lukunic/PIXSELL, Nacional

Nacional je, naime, došao u posjed dokumenta AZTN-a od 14. travnja ove godine, o “istraživanju oblika vlasničkog povezivanja poduzetnika Antena Zagreb, Narodni radio, Gold FM, Enter Zagreb, Extra FM i Top radija iz Zagreba, te Radio Dalmacija i Ultra Split iz Splita, kao i agencija Media Servis i All Market Media”. Dokument je u arhivi Agencije zaveden pod urudžbenim brojem 580-11 /41-2022-068, klasa 034-08/21-01/045. Agencija je svoje istraživanje poduzela na temelju šest podnesaka, koje je primila u razdoblju od 11. kolovoza 2021. do 19. siječnja 2022. godine. Ovdje valja podsjetiti na to da su svi ti podnesci Agenciji upućeni nakon što je radijsku koncesiju nekadašnjeg kultnog Radija 101 dobio Top radio Ivana Jurića Kaćunića, misterioznog poduzetnika u radijskom biznisu, povezanog s nizom regionalnih radijskih postaja. Važno je dodati i da je odbjegli hrvatski tajkun Miroslav Kutle u ranijim brojevima Nacionala Kaćunića više puta označio kao nominalnog, a ne stvarnog vlasnika mreže regionalnih radijskih postaja, koja zapravo pripada njemu, Miroslavu Kutli, dodajući kako je Kaćunić iznevjerio poslovno povjerenje prema Kutli i predao vlasništvo nad lukrativnim radijskim poslom članovima kontroverzne poduzetničke obitelji Pripuz. Iz takvih potencijalno kriminogenih odnosa proizašla su brojna i vjerodostojna Kutlina svjedočanstva u Nacionalu, koja ako su i samo djelomice točna, razotkrivaju da veliki dio hrvatskog privatnog radijskog biznisa počiva na prikrivenom vlasništvu međusobno suprotstavljenih, moćnih podzemnih klanova.

Ništa od toga, međutim, AZTN nije razjasnio premda je, nakon što je Vijeće za elektroničke medije 28. srpnja prošle godine koncesiju nekadašnjeg kultnog Radija 101 dodijelilo Kaćunićevu Top radiju, primila šest podnesaka sa zahtjevom za istragom. Jedan od tih podnesaka je anoniman, a po jedan su podnijeli Hrvatsko novinarsko društvo i Sindikat novinara Hrvatske, Radio 101, tvrtke Zwei1 i Nepce svijet koja vodi zagrebačku Tvornicu kulture te istraživački novinar, dokumentarist i performer Dario Juričan. Ključne tvrdnje iz svih tih podnesaka mogu se svesti na to da je – kako u dokumentu sažima Agencija – “lvan Jurić Kaćunić skriveni vlasnik radijskih nakladnika koji su predmetom istraživanja“, da je „u konkretnom slučaju riječ o uspostavi svojevrsnog monopola, dumpinga i dogovaranja cijena oglašavanja navedenih radijskih nakladnika i poduzetnika Media Servis kroz agenciju All Market Media budući da su svi poduzetnici vođeni zajednički i ponašaju se kao povezane osobe, zajednički nastupaju na tržištu na kojem zajednički drže više od 70 % tržišta oglašavanja komercijalnih radijskih medija u RH, te da u Zagrebu i Splitu drže gotovo 90 % tržišta i da su u 2020. godini zajednički ostvarili prihode veće od 120 milijuna kuna”. HND i SNH, primjerice, u svom su podnesku ustvrdili kako je “Vijeće za elektroničke medije u postupku za dodjelu koncesije za područje Grada Zagreba i Zagrebačke županije na 101 MHz donijelo odluku o izboru Top radija d.o.o., za kojeg se sumnja kako prikriva svog stvarnog vlasnika i što predstavlja ozbiljnu ugrozu slobode medija, osobito kada je riječ o sektoru radija u kojem je sve manje pluralizma i raznovrsnosti medijskih sadržaja, i iz kojeg je ozbiljno novinarstvo gotovo iščezlo”. Temeljiti podnesak Agenciji je uputila tvrtka Zwei 01, koja “sumnja na prikrivenu koncentraciju”, s argumentom da je „Ivan Jurić Kaćunić bio ili je još uvijek osnivačem, članom društva, direktorom, predsjednikom uprave ili članom niza trgovačkih društava sa srodnom medijskom djelatnošću”, kao i da je „lvan Jurić Kaćunić vlasnih žigova poduzetnika koji su registrirani u razdoblju od 2012. do 2020. godine te se iz navedenog može zaključiti o međusobnoj povezanosti kroz pravo intelektualnog vlasništva”. Tvrtka Zwei1 smatra da Kaćunić spomenute tvrtke vodi faktički kao koncern pod jednom upravom pa da “s nakladnicima koji imaju koncesije na državnoj (Narodni radio), regionalnoj (Enter Zagreb, Antena Zagreb, Radio Dalmacija) i lokalnoj razini (Extra FM) za koje je on nositelj žigova, zajednički oblikuje poslovnu politiku te posluje usklađeno s namjerom postizanja zajedničkih ciljeva”. Povrh toga, “poduzetnik 4Mediaglobal d.o.o. čiji je jedini član lvan Jurić Kaćunić pruža računovodstvene usluge za više društava koja su nakladnici radija i za koje je on nositelj prava žiga s izuzetkom Gold FM za koji je pravo žiga preneseno na to društvo čiji je jedini član lvan Jurić Kaćunić, i da je društvo AMM Global Institut čiji je jedini član osnivač lvan Jurić Kaćunić poslovni partner i pružatelj usluga svim onim radiopostajama za koje je on nositelj žiga”. Nadalje, Zwei1 je u svojoj prijavi ustvrdio kako “svi nakladnici radiopostaja (Antena Zagreb d.o.o., Narodni d.o.o., Enter Zagreb d.o.o. , Extra FM Zagreb d.o.o., GOLO FM d.o.o.) u kojima je lvan Jurić Kaćunić u nekom trenutku bio u vlasničkoj strukturi, koriste ekskluzivne marketinške usluge istog društva AMM-All Market Media d.o.o. te tako u svom oglašivačkom poslovanju jedinstveno nastupaju na tržištu”. Također, “sjedište većine navedenih radijskih nakladnika je na istoj adresi, Avenija Većeslava Holjevca 29, čiji je vlasnik zgrade upravo društvo AMM Global Institut, na kojoj je adresi sjedište društva Media Servis Global d.o.o., čiji je jedini član lvan Jurić Kaćunić i koje proizvodi usluge radijske informativne emisije za sva društva na toj adresi. Poslovni udjeli nakladnika radiopostaja (Antena Zagreb d.o.o. i Narodni d.o.o.) u kojima je lvan Jurić Kaćunić u nekom trenutku bio u vlasničkoj strukturi, založeni su kao osiguranje za povrat kreditne obveze društva AMM Global Institut d.o.o., u kojem je lvan Jurić Kaćunić jedini osnivač”.

Odbjegli hrvatski tajkun Miroslav Kutle u ranijim je brojevima Nacionala Ivana Jurića Kaćunića više puta označio kao nominalnog, a ne stvarnog vlasnika mreže regionalnih radijskih postaja. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Dario Juričan, pak, u svom je podnesku Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja išao i dalje, pa je prijavio osnivanje “tajnog kartela i nedopuštene koncentracije protiv fizičkih osoba Miroslava Kutle, lvana Jurića Kaćunića, Hrvoja Barišića i Katjana Knoka i poduzetnika Narodni radio d.o.o„ Antena Zagreb d.o.o., Radio Dalmacija d.o.o„ Extra FM d.o.o„ Capital FM d.o.o„ Media Servis d.o.o. i Mega Radio d.o.o”. Juričan je Agenciji podnio i “prijedlog liste osoba koje imaju neposredna saznanja i aktivno su sudjelovale kao punomoćnici, sudionici i izvršitelji prijavljenih”. Juričan smatra da „postoji osnovana sumnja u udruživanje navedenih fizičkih i pravnih osoba u tajni radijski kartel kojim se tvorio i tvori nedozvoljena koncentracija, zlouporaba vladajućeg položaja kako bi stekli dominaciju na radijskom tržištu”. Svoje sumnje Juričan je potkrijepio “opsežnom dokumentacijom koja sadrži preslike prepiske određenih osoba vezano uz poslovanje određenih radijskih nakladnika primarno tijekom 2011. i 2012.”, a riječ je o dokumentaciji koju je, velikim dijelom, objavio upravo Nacional. Autentična je to dokumentacija koju je Nacionalu dostavio osobno Miroslav Kutle, autorizirajući je javno, a u tim su dokumentima elektronske prepiske s članovima obitelji Pripuz, Kutlini autorizirani intervjui i izjave, kao i brojni dokumenti koji ukazuju na tajne ugovore, skrivene vlasničke odnose i golema uzajamna dugovanja ljudi uključenih u vlasništvo nad spomenutim radijskim postajama, bilo to vlasništvo formalno ili stvarno, bivše ili sadašnje.

Ali Agencija – a to nije jedina manjkavost njezina opsežnog dokumenta – lakonski je odbila ispitati sve te dokumente, ustvrdivši kako je “nemoguće za AZTN utvrditi je li riječ o vjerodostojnoj dokumentaciji”. Pritom je važno imati na umu da AZTN nipošto nije mala i kadrovima siromašna institucija: njome upravlja Vijeće za zaštitu tržišnog natjecanja, čiji su članovi uglavnom dugogodišnji zaposlenici AZTN-a: predsjednica Mirta Kapural, njezina zamjenica Vesna Patrlj te članovi Ljiljana Pavlic i Denis Matić. Agencija ima i Ured Vijeća, Ured glavnog ekonomista, Sektor za tržišno natjecanje, Sektor za opće poslove, Sektor za zabranu nepoštenih trgovačkih praksi, Službenika za zaštitu osobnih podataka i povjerljivu osobu i osobu za nepravilnosti. U svim tim uredima rade osposobljeni stručnjaci, uglavnom pravnici i ekonomisti, kojima je jedini i ključan posao sprječavati monopolizaciju, koncentraciju i svaku vrstu nepoštenih tržišnih praksi. No u slučaju radijskog biznisa, ne preostaje drugo nego zaključiti da su – naprosto zakazali.

‘Ivan Jurić Kaćunić skriveni je vlasnik radijskih nakladnika koji su predmet istraživanja’, tvrde autori svih šest podnesaka upućenih AZTN-u. FOTO: Borna Filic/PIXSELL

Jer svi ti stručnjaci proglasili su se nesposobnima utvrditi vjerodostojnost u medijima objavljenih i autoriziranih dokumenata. “Vezano uz zaprimljenu dokumentaciju koja sadrži različite oblike preslika prepiske između fizičkih osoba u vezi poslovanja različitih poduzetnika, koja se odnosi na vremensko razdoblje u pretežnom dijelu od 2011. i 2012. godine, za tu dokumentaciju je iz pozicije AZTN-a nemoguće utvrditi vjerodostojnost”, navodi se na 24. stranici izvještaja Agencije. Državno tijelo zaduženo za borbu protiv nedopuštenih tržišnih odnosa pritom podsjeća na to da “novi Zakon o elektroničkim medijima (…) propisuje kako se zabranjuje prikrivanje vlasničke strukture pružatelja medijskih usluga ili vlasništva stjecatelja dionica ili poslovnih udjela u pružatelju medijskih usluga bilo kojim pravnim poslom. Pravni poslovi kojima se prikriva vlasnička struktura pružatelja medijskih usluga ili vlasništvo stjecatelja dionica ili poslovnih udjela u pružatelju medijskih usluga jesu ništetni”.

Svi uključeni u sumnjive poslove oko radijskih postaja o kojima je riječ, tu rečenicu iz dokumenta Agencije mogu protumačiti kao signal sebi u korist: Miroslav Kutle, ako su njegove tvrdnje da je pokraden istinite, može zaključiti da su poslovi njemu na štetu ništetni; ali isto tako, Kutli suprotstavljena strana može zaključiti da su službeni dokumenti o vlasništvu jedino što ima istinsku pravnu snagu, pa Kutle, ma koliko možda bio oštećen, može zaboraviti na sve što je, kako on tvrdi, nominalno prepustio drugima na upravljanje u njegovu korist. Agencija je pritom u svom dokumentu dodala još jednu rečenicu, koja daje sugerirati da su Kutline žalbe u medijima, po svemu sudeći, “lanjski snjegovi”: Agencija, naime, “upućuje i na odredbe o zastari (…) kojima je propisano da postupak utvrđivanja povrede (…) i izricanja novčane kazne zbog počinjenja te povrede ne može biti pokrenut kada protekne rok od 5 godina od dana počinjenja povrede”. No kako god bilo, činjenica je da je Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja odbila istražiti opsežnu, temeljitu i uvjerljivu dokumentaciju, obogaćenu osobnom prepiskom sudionika, koja nudi i više od indicija da je hrvatski radijski biznis već godinama premrežen nelegalnim poslovima i monopolizacijom, koji su – a u to se mogu uvjeriti svi koji slušaju radio – razinu kvalitete radijskog programa srozali na možda najnižu razinu u proteklih pola stoljeća.

Poduzetnika Zorana Pripuza Miroslav Kutle dokumentirano je javno prozvao i povezao s mrežom radijskih postaja i Jurićem Kaćunićem. FOTO: Zeljko Lukunic/PIXSELL

Nalaz AZTN-a za Nacional je komentirao jedan od podnositelja podneska, Dario Juričan, koji tvrdi da je “javna tajna tko je vlasnik svih tih radijskih postaja”. “Pa Nacional je te navodne vlasnike nekoliko puta stavljao na naslovnicu! AZTN-u sam priložio tajne ugovore i prepisku, i to na temelju arhive Nacionala. I onda ta Agencija zanemari stotinu strana dopisa koje sam poslao, tvrdeći da ne može ustanoviti vjerodostojnost tih dokumenata. Pa zašto nisu razgovarali s njihovim autorima ili s novinarima koji su ih objavili? Ni u jednom trenutku Agencija nije kontaktirala ni mene, ni moju odvjetnicu, a koliko znam, ni Nacional, koji je sve te dokumente objavio. Očito uopće nisu željeli ući u bit i vjerodostojnost te dokumentacije. A mogli su lijepo pitati Kaćunića ili Kutlu: Gospodine Kutle, jeste li vi pisali ove e-mailove? Gospodine Kaćunić, jesu li ovo vaše riječi? Je li ta dokumentacija vjerodostojna? Agencija nije napravila ništa od toga”, kaže Juričan te zaključuje da se Agencija ponaša kao “formalni birokrat”. “Formalisti su koji su propustili djelovati. Vodili su se spisima i izvodima iz sudskih registara kao da je njihova funkcija potvrditi stanje u sudskom registru, umjesto da logički ispitaju stanje stvari. Ako sve ukazuje na to da jedna ekipa koncentrirano ‘buši’ hrvatsku radijsku scenu, onda i postoji sto načina na koji ona to radi, samo što, naravno, formalno-pravno vrlo spretno zaobilazi zakon. Da Agencija tome ne može doskočiti, potpuno je nevjerojatno”, komentirao je Juričan za Nacional.

Istina je, međutim, da je Agencija ostavila stanoviti prostor za moguće buduće procese i ispitivanja. Dijelove Juričanova podneska “koji ukazuju na moguće zlouporabe vladajućeg položaja poduzetnika i zabranjene sporazume poduzetnika” Agencija je smatrala “predstavkama za pokretanje postupka AZTN-a po službenoj dužnosti”, pa su oni “izdvojeni iz ovog predmeta u posebne predmete” i o njima će AZTN “donijeti posebne odluke”. Juričan je, međutim, sumnjičav. “Agencija kaže da će u jednom dijelu još raditi istrage. Ali s obzirom na sadržaj ovog dokumenta na više od četrdeset strana, koji svjedoči o tome kako oni rade, nema mjesta optimizmu. Pa ne možeš biti birokrat, igrati igru ‘dopis-registar’ i očekivati da ćeš tako doskočiti ovim ‘igračima’. Pa Agenciji sam predao e-mailove u kojima se sudionici tih sumnjivih poslova dogovaraju da će instalirati neke ljude jer su poznanici i kumovi, a bit će dobro pripremljeni kad Agencija dođe u nadzor. To su e-mailovi stari deset godina i jasno je da se ti ljudi godinama pripremaju za ovakvu istragu Agencije. I sad, kad istraga krene, Agenciji je bitan samo registar. Da, možeš misliti – sve će im poslati, naravno”, ironično komentira Dario Juričan.

Nalaz AZTN-a napisan na 46 stranica amnestirao je sve uočljive nepravilnosti u hrvatskom radijskom prostoru gdje se vrti veliki novac. FOTO: Nacional

U istrazi AZTN-a nije bitno bolje prošla ni sumnja koju je jedinstveno uputilo svih šest podnositelja: da radijske postaje i marketinške i medijske agencije iz poslovne orbite Ivana Jurića Kaćunića tvore nedopuštenu koncentraciju koja monopolizira hrvatsko radijsko tržište. Premda je i sam AZTN nedvojbeno utvrdio i opširno opisao – čak i grafički ilustrirao – blisku kronološku, personalnu i logističku povezanost svih tih tvrtki i njihova sukcesivnog osnivača i direktora Ivana Jurića Kaćunića, zaključci Agencije sažeti su u jednoj rečenici: “U ukupno sedam predmeta AZTN je ocjenjivao koncentracije poduzetnika koji se navode u zaprimljenim inicijativama, sve su koncentracije ocijenjene dopuštenima na prvoj razini.” AZTN je zaključio kako “između promatranih poduzetnika u ovom predmetu ne postoji formalno pravna veza (…) te se stoga navedeni poduzetnici ne mogu smatrati poduzetnikom pod kontrolom drugog poduzetnika u postupcima ocjena koncentracija (…)”

Želeći doznati zašto AZTN nije temeljitije istražio navode iz šest podnesaka o nedopuštenoj koncentraciji i nedopuštenom tajnom udruživanju u radijskom biznisu, Nacional je AZTN-u 14. srpnja poslao nekoliko pitanja. Prvi odgovor, koji je potpisala voditeljica Odjela za komunikacije AZTN-a Vjekoslava Belovari, dobili smo istog dana, a on, uz zahvalu na pitanju, glasi ovako: “Uskoro ćemo na svojoj internetskoj stranici objaviti priopćenje o rezultatima analize navoda iz zaprimljenih predstavki. Što se tiče postupaka koji su u tijeku, njih ne možemo komentirati, a čim budu završeni, rješenja će biti dostupna javnosti na internetskoj stranici AZTN-a.“ Priopćenje koje AZTN spominje nije objavljeno ni u trenutku pisanja ovog teksta, 16. srpnja. Nakon što smo AZTN-u dopisom uzvratili kako očekujemo odgovore na svoja pitanja, a ne “priopćenje o rezultatima analize navoda”, jer “rezultate analize” imamo i znamo, od gospođe Belovari dobili smo sljedeći odgovor: “AZTN je jasno i detaljno istražio i obrazložio svoje nalaze u odnosu na svako analizirano područje – odnosi analiziranih nakladnika sa servisnim agencijama, koncesijska područja analiziranih nakladnika elektroničkih medija sukladno mjerodavnom tržištu, razgraničenje nadležnosti između AZTN-a i Agencije za elektroničke medije, intelektualno vlasništvo i korelacija s mogućnošću ostvarivanja kontrolnog utjecaja s osnove prava intelektualnog vlasništva te problematika sjedišta analiziranih poduzetnika u Zagrebu… Kako je navedeno u samom istraživanju, u odnosu na dijelove navoda koji se odnose na moguće zlouporabe vladajućeg položaja i zabranjene sporazume, o istima se odlučuje u posebnim predmetima koji su u tijeku te ih stoga još ne možemo komentirati. Kada ti postupci budu dovršeni, javnost će o istima biti obaviještena.”

Nacional je zanimalo još nešto. AZTN, naime, ima ovlasti nenajavljeno pretraživati poslovne prostore tvrtki čije poslovanje istražuje, pa je tako, primjerice, kako se navodi na internetskoj stranici AZTN-a, 3. lipnja “proveo nenajavljenu pretragu radi pronalaženja dokaza koji su nužni za utvrđivanje narušavanja tržišnog natjecanja zabranjenim sporazumom ili zlouporabom vladajućeg položaja” u Hrvatskom lovačkom savezu i Lovačkom učilištu. S obzirom na takve ovlasti, Nacional je želio doznati zašto Agencija nije iskoristila slične metode i u slučaju ispitivanja predstavki vezanih uz spomenute radijske postaje. Odgovor AZTN-a glasi ovako: “S obzirom na predmet istraživanja, a to je utvrđivanje oblika vlasničkog povezivanja, odnosno je li u konkretnom slučaju nastala koncentracija poduzetnika koja nije prijavljena AZTN-u, nije bilo potrebno provoditi nenajavljenu pretragu u konkretnom slučaju i predmetu. Međutim, važno je također pojasniti da AZTN nenajavljene pretrage ne provodi u svim slučajevima, već jedino ako se temeljem prethodnog ispitivanja stanja na mjerodavnom tržištu utvrdi postojanje dostatnih indicija za pokretanje postupka, a pritom AZTN prvo mora donijeti zaključak o pokretanju postupka u smislu članka 38. stavka 1. i članka 39. ZZTN-a. Ako pritom postoji opasnost od skrivanja ili uništenja dokaza, a razumno je pretpostaviti da se ti dokazi nalaze u određenom prostoru (čl. 42. ZZTN-a), AZTN tada donosi i zaključak kojim će od Visokog upravnog suda RH zatražiti nalog za provedbu nenajavljene pretrage.”

Kako god bilo, AZTN nije pronašao ništa sumnjivo u itekako lukrativnom poslovanju niza radijskih postaja za koje javnost već godinama zna da ih vodi i koordinira mala skupina ljudi, uz posve nejasnu i sumnjivu vlasničku pozadinu, o čemu je u hrvatskim medijima – Nacionalu ponajviše – objavljena cijela mala biblioteka indicija i dokaza. “Takav nalaz AZTN-a pozivnica je i svim ostalim industrijama da uzurpiraju tržište, samo neka dobro sakriju tajne ugovore”, komentirao je za Nacional Dario Juričan. “Ovaj nalaz amnestirao je cijelu stvar i takvim poduzetnicima dao za pravo. Riječ je o velikom neradu i istinskoj nevoljkosti AZTN-a da se prihvati vlastitog posla i suoči sa stanjem na tržištu”, dodaje istraživač, dokumentarist i duhoviti performer: “Imam za AZTN bezobrazno protupitanje: ako ste ovako ‘istražili’ radijsko tržište, na kojemu se lijepo zarađuje, a stvari su prilično jasne, kako ćete tek postupati s drugim tržištima, gdje se vrte višestruko veći iznosi, mjereni u milijardama, a odnosi su mnogo skriveniji i kompliciraniji?”