Nakon što su navijači Hajduka dobili nekoliko dana „mira“ jednostavno moramo napraviti analizu niza događaja kojima smo nažalost bili svjedoci. Press konferencija vodstva kluba nakon povijesne blamaže protiv Gzire jasno je pokazala kroz kakvu krizu prolazi i klub i svaki od čelnika osobno.

Konferencija je pokazala da je trenutno zatišje krhko i da su odnosi u klubu daleko od stabilnih i definiranih. Zato je opravdana bojazan da će se roller coaster emocija koji su nam ovo ljeto priredili predsjednik kluba Marin Brbić i Nadzorni odbor nastaviti s prvom sljedećom rezultatskom krizom, nečijim odlaskom ili dolaskom. Uostalom to su i sami najavili tijekom obraćanja javnosti.

Siniša Oreščanin

U kratkom mandatu na klupi Hajduka Oreščanin je uspio od momčadi koja je bila u teškom stanju stvoriti ekipu koja niže dobre rezultate uz dopadljivu igru. Ostvario je i više nego što se itko nadao jer je osim plasmana u kvalifikacije Europske lige, stvorio prepoznatljiv stil igre, promovirao nekoliko igrača iz druge momčadi i vratio u život nekoliko prvotimaca. Čak je Mijo Caktaš postao prvi strijelac lige kao vezni igrač. Nakon odrađenih zimskih priprema, u drugom dijelu prvenstva osvojio je 39 od mogućih 54 boda ili 72% što je šampionski ritam kojeg ni jedan trener Hajduka nije uspio održati tijekom polusezone otkad se igra liga 10. Najbliže tome je bio Tudor s 36 bodova u sezoni 13/14, slijede Burić 15/16 i Carillo 16/17 s 35 bodova te Pušnik 16/17 i Kopić 17/18 s 34 boda.

Oreščanin je otkaz ili makar opomenu pred otkaz zaslužio kad je u javnost izašao s priopćenjem u kojem je komentirao izvanredni otkaz kolegi Gojunu jer taj potez izlazi iz okvira korporativnog ponašanja. S druge strane pokazao je karakter jer je stao u obranu kolegi za kojeg smatra kako je nepravedno kažnjen.

Smjena Siniše Oreščanina nakon povijesne blamaže protiv Maltežana dokaz je da u Hajduku i dalje vlada stihija i borba klanova. Daleko smo još od postavljanja dugoročnih planova, a još dalje od primjene i pridržavanja istih. Koliko god se radilo o šokantnom ispadanju iz Europske lige, klub koji ima jasan put prema cilju definitivno ne mijenja trenera dva dana prije početka prvenstva i otkaz Oreščaninu zbog te utakmice nije se smio dogoditi. Pogotovo ne talentiranom treneru koji je proveo skoro tri godine u mlađim kategorijama i seniorima te je bio jedan od nositelja projekta razvoja akademije Luka Kaliterna.

Damir Burić

Trener koji je nepravedno odbačen s klupe prije tri godine dočekao je drugu priliku u Hajduku. Jedini problem je što priliku nije dobio kao dio razvojnog plana kluba već prvenstveno zato jer je prijatelj s Brbićem. Hajdukovi navijači sjećaju se Burića kao zadnjeg trenera koji je pobijedio Dinamo u Splitu, ali i kao trenera zbog kojeg su čupali kosu radi taktike i igre u uzvratu play offa Europske lige protiv Slovana iz Libereca.

Izjave prije odlaska u Varaždin tipa „mi smo Hajduk“ i „nitko nam neće moći zamjeriti da se nismo borili“ podsjećaju na izjave nekih bivših trenera Hajduka od kojih se mnogim zaljubljenicima u bilu boju okreće želudac. Obično bi u takvim situacijama sve ostalo na „borbenosti“, a modernog nogometa ne bi vidjeli ni u tragovima.

Burić se početkom godine u razgovoru za Sportske novosti osvrnuo na stanje u klubu i dijagnosticirao problem kako je Kos potrošio novac od transfer na osrednje igrače umjesto na izgradnju kampa. Tvrdio je kako su Brbić, Vučević i on imali planove uložiti 10 milijuna eura u kamp. S obzirom na dobru financijsku situaciju u klubu sad ima priliku realizirati stare planove. Iako transfer Marina Jakoliša više podsjeća na politiku koju je provodio Kos nadamo da će nas vrijeme demantirati.

Oreščanin je postavio novi standard broja osvojenih bodova i od Burića očekujemo da taj ritam drži. Opravdanja nema jer je Burić čekao priliku za povratak otkad je Brbić imenovan predsjednikom. Osim toga nema ni europskih utakmica i ima povoljan raspored. U svakom slučaju Šolta je novi trener Hajduka i želimo mu puno uspjeha u radu.

Saša Bjelanović

Sportski direktor je osoba koja je nizom svojih poteza dokazala da uopće ne razumije strategiju, nema puno znanja ni o planiranju i definitivno nije u stanju prepoznati talent ispred nosa. Kad uzmemo u obzir da je Kopića mijenjao Vulićem, Vulića Oreščaninom i na kraju Oreščanina Burićem jasno je da mu je sasvim svejedno kakav tip trenera će zaposliti. Odgovara li trenerov stil igračima koje je selektirao očito ni u jednom slučaju nije bio kriterij. Kao da ima neograničen proračun za mijenjanje igračkog kadra pa može klubu priuštiti svakih nekoliko mjeseci trenera različitog profila.

Osim navedenog sezonu 17/18 proveo je na klupi druge momčadi s Oreščaninom i nije prepoznao ni trenera ni talente koji su tada igrali u Hajduku II. Čemu dovođenje Vulića da bi koji mjesec kasnije postavio Oreščanina za trenera prve momčadi? Pored Nejašmića, Palaverse i Jurića u B ekipi, doveo je Beširovića, a u srcu prijelaznog roka je izjavljivao da nije siguran hoće li priliku dati mladim igračima ili će dovesti neko pojačanje. I bez slučaja „Šibenik“ ima dovoljno materijala za njegov odlazak jer je jasno da nema ni plana ni vizije u njegovom radu.

Nakon svega optimistično je očekivati od Bjelanovića da će odabrati kvalitetnog voditelja Kaliterne i da uopće razmišlja o jedinstvenom stilu igre svih klupskih kategorija. Nakon najave odlaska za vrijeme Kosa koji na koncu nije ostvario svoju ostavku je ponudio i Huljaju i Brbiću čime dokazuje da ni sam sebi ne vjeruje. I pored ponuđenih ostavki nije mu pošlo za rukom napustiti klub. U ovoj situaciji teško je ne sjetiti se samoubojice iz Alan Forda.

Lukša Jakobušić

Dopredsjednik Hajduka je kratko u klubu za ikakve ozbiljne analize njegova rada. Gaf s odlaskom na susret promocije Varaždina u HT Prvu ligu teško je opravdati jer dolaskom u novu tvrtku svaki zaposlenik, a pogotovo visokopozicionirani mora znati DNA tvrtke, tko su partneri i odnose na tržištu. Da Jakobušić brzo uči vidjeli smo prilikom posjete Lisabonu kad su Jakobušić i Brbić uspjeli pogoditi tko je klub prijatelj Hajduka u portugalskoj metropoli.

Za kako Jakobušić kaže, najveći poraz u povijesti ne krivi ni trenera ni igrače nego organizaciju.  Boli ga što dio klupskih djelatnika ne poštuje predsjednika i najavio je rješavanje takvih anomalija čime je potvrdio bojazan s početka teksta kako nas čekaju novi potresi. Poštivanje menadžmenta tvrtke se obično zasluži, a ne traži deklarativno, ali ta analiza bi nas daleko odvela. Najavio je Jakobušić i odlazak kompletnog rukovodstva kad to navijači sa sjevera zatraže ili u slučaju da Hajduk ne bude među prve dvije ekipe na kraju sezone. Čak je rekao da bi podigao ljestvicu i dao ostavku ukoliko ne osvojimo titulu prvaka već ove sezone. Radi li se o odlučnosti ili blefu saznati ćemo do idućeg ljeta. Ili možda i ranije, na žalost svih navijača. Pozivanje na zajedništvo nakon otkaza Oreščaninu je prazna fraza s obzirom da ga ne krivi za poraz, ali eto trener je ipak dobio otkaz.

Marin Brbić

Povratkom na kormilo Hajduka, Brbić je u manje od pola godine uspio rasturiti pozitivnu atmosferu koja se stvorila oko kluba nakon dobro odigrane polusezone prve momčadi. Dobre rezultate prve momčadi pratili su i odlični rezultati B ekipe koja je ostavši bez trenera i nekoliko prvotimaca uz ugodne igre ostvarila dobar plasman u drugoj HNL. Brbić je očito bio jako motiviran za povratak u klub jer se pokušao kandidirati na izborima za Nadzorni odbor, ali mu je kandidatura odbačena iz formalnih razloga što ga je jako pogodilo pa je reagirao pismom u kojem se obrušio na Naš Hajduk.

Navijači su u početku bili podijeljeni oko povratka Brbića jer ga jedan dio smatra spasiteljem kluba u najtežim danima dok drugi dio baš i ne cijeni njegove menadžerske sposobnosti. Nitko nema pravo oduzeti Brbiću zasluge za rad u klubu u izrazito teškim uvjetima, ali treba podsjetiti kako nije uspio dobiti famozna jamstva od Grada za spasonosni kredit. Bio je odbijen na sjednici Gradskog vijeća nakon čega je uslijedio prosvjed Torcide ispred Banovine koji je utjecao na vijećnike da promijene odluku. Kredit nije uspio vratiti u zadanom roku pa je otplata istog odgođena da bi na koncu isto bilo ostvreno za vrijeme  mandata Ivana Kosa.

U drugom mandatu nanizao je u manje od pola godine takav niz kikseva da nije ni čudo što se klub nalazi u još jednoj krizi. Na dva sastanka s HNS-om došao je nespreman?! Klupska priopćenja nakon sastanaka pokazala su da mu pregovaračke vještine nisu jača strana, a PR uopće ne poznaje. Bar kad su interesi kluba u pitanju. Kad se Brbić nađe u opasnosti PR služba naglo proradi. Koliko je HNS zadovoljan postignutim na sastancima možda najbolje opisuje činjenica da su Sportske novosti promijenile izrazito negativan odnos prema Hajduku.

Upravljanje krizom u slučaju ‘Šibenik’ bilo je najblaže rečeno loše. Nakon što je prljavi veš izašao u javnost nije imao hrabrosti dati otkaz Oreščaninu nego je odlučio ostaviti trenera i dati mu podršku. Lažnu, naravno, što se pokazalo nakon ispadanja od Gzire. Po vlastitom priznanju pristao je na kompromis i pogriješio te je sad donio odluku da kompromise više neće raditi. Upravo suprotno od stava koji ima prema HNS-u gdje se bez pregovora i kompromisa ne može ništa postići?! Tijekom konferencije se ni sam sa sobom ni sa suradnicima nije mogao dogovoriti je li Oreščanin dobio otkaz zbog priopćenja ili zbog poraza od Gzire jer je stavio rezervnu momčad u igru.

Toliko je loših poteza napravljeno da je ispod radara prošla nagodba s Vlašićem. Dobra ili loša za Hajduk ne znamo jer je Brbić za posao rekao da je poslovna tajna. Dvije godine nakon odrađenog transfera! Toliko o transparentnosti.

Postoji izreka u korporativnom svijetu kako top menadžeri u svoj tim uvijek biraju top menadžere, a drugorazredni menadžeri biraju u svoj tim trećerazredne menadžere. Dojam je da mu je prilikom izbora suradnika prvi kriterij lojalnost pa tek onda stručnost što definitivno ne pomaže u izgradnji sustava. Čak su na pressici najavili zajednički odlazak u slučaju neuspjeha pa bi opet mogli imati upražnjene sve vodeće pozicije u istom trenutku. Toliko od sustava o kojem je govorio pri predstavljanju Jakobušića. Zašto se ljudi vežu za osobe, a ne Klub možda bi nam mogli objasniti sociolozi iz Nadzornog odbora.

Bilo kako bilo Brbiću je popularnost pala i kod dijela navijača koji je odobravao njegov povratak, a ne ide mu na čast ni pokušaj stvaranja podjele između navijača nakon zajedničkog priopćenja Torcide i Našeg Hajduka. Zašto Brbiću smeta Naš Hajduk kad kritizira poteze kluba najbolje zna on sam, a ironija je da nije bilo Našeg Hajduka Brbić nikad ne bi postao predsjednik kluba.

Spin s ponuđenim mandatom nakon Gzire je neozbiljan. Netko kome je zaista stalo do Hajduka i tko je, kako sam kaže, svjestan odgovornosti jer je svojim postupcima doveo klub u krizu, nakon onakve sramote može dati samo neopozivu ostavku i profesionalno odraditi period dok Nadzorni odbor odabere novog predsjednika.

Nadzorni odbor

Ishitrenim izborom Brbića udarili su temelje krize koja trese klub. Ovaj Nadzorni odbor je najviše vezan uz tribine pa je samim tim čudno kako su uopće odabrali Brbića svjesni činjenice kakav stav ima prema projektu narodnog kluba i NH, a koji je izrekao nakon što mu je odbijena kandidatura za NO. Nadalje, petljanjem u rad Uprave izigrali su obećanje dano na izborima da će nadzirati, a ne upravljati. Od budućeg predsjednika tražili su da zadrži kontinuitet struke u klubu i da radi bez potresa. Koliko je Brbić taj zahtjev ispoštovao nažalost vidimo svi, a posljedice ćemo trpjeti dugo. Konferencija nakon smjene Oreščanina bila je kao da gledamo premijera kako objašnjava ostavke ministara. Mazanje očiju, demagogija i prazne fraze. Užas. Nemoguće je bilo ne osjetiti mučninu nakon izjave Perasovića kako jedna utakmica neće određivati politiku kluba, a upravo zbog poraza u jednoj utakmici trener dobije otkaz. I onda poziva na zbijanje redova i mobilizaciju. Kao da je prespavao zadnjih nekoliko godina slušanja praznih obećanja, hvatanja za isti štap i sanjanja nedostižnih ideala. Navijačima ne treba novi mesija nego netko tko će raditi i pritom ga nećemo vidjeti nego ćemo vidjeti rezultate rada.

Pitanje je koliko je NO svjestan da Brbić nije menadžer koji ima kapacitet voditi Hajduk, a što je pokazao postupcima zadnjih šest mjeseci? S jedne strane traže pobjednički mentalitet, a s druge strane Brbić sanja o drugom mjestu?! Kao da je plasman u kvalifikacije za Ligu prvaka nešto što će osvježiti trofejnu salu.

Ali to nije sve, Uprava ispred predsjednika NO na presici najavi odlazak tijekom sezone u slučaju lošijih rezultata i to je kao u redu?! To je odgovornost?! Opet se sve ruši. Opet daj sve nove ljude. Opet krenimo od nule. Ni „S“ od sustava. Ni „K“ od kontinuiteta. Ni „O“ od odgovornosti uprave.

Sami zaključite je li gore da NO nije svjestan problema ili to što ga ne znaju riješiti? U očekivanju novih potresa mnogi navijači Jakobušića vide kao Brbićevog nasljednika. Eto prilike Nadzornom odboru da pronađe dio sustava i kontinuiteta kojeg neuspješno traže.

Svi zajedno

Svi zajedno zasad samo prodaju maglu. Odnosno loše prodaju maglu. Nitko sretniji od nas da nas rezultatima demantiraju. Rezultatima na terenu i na katu. Hajduk u borbi za trofeje, konkurentan u Europi i s urednim sustavom i financijama. Je li to teško? Kad smo već spomenuli Alan Forda parafrazirat ćemo Grunfovu izjavu o bogatstvu – bolje deset godina zaredom biti prvak nego podbaciti i ovu sezonu.

Navijači

Navijači su umorni. Nakon upada na teren i povratka na tribinu protiv Gzire na utakmici protiv Istre ni slova o krizi koja trese klub. Činjenica da je NO dozvolio Brbiću da klub resetira na postavke iz 2015. godine frustrira dio navijačkog tijela. I to nakon nekoliko smjena kompletne strukture u klubu, nakon nekoliko sezona provedenih u kružnom toku. Ono što navijači trebaju odgovoriti sebi je hoćemo li izgubiti još jednu sezonu ili ćemo baciti osam godina u bezdan? Odnosno je li možda ideal postao trend, a rezultat vječan?

                                                                                                                            Drago Krstulović