Rijeka nije znala zabiti ni u 3., ni u 13., ni u 19. minuti. Povesti, zaljuljati Dinamo. Pjaca nije napravio razliku, Obregon je spavao u zaleđu. A na drugoj strani… Za koji god klub navijali, razvucimo osmijeh od uha do uha: Euro počinje za 24 dana, a ‘doktor’ Bruno Petković uživa u igranju – svjetskog nogometa

Dinamo će za vikend proslaviti trostruku krunu. Dinamo je i opet – apsolutni dominator hrvatskog klupskog nogometa! Taj status nosi ponosno i: apsolutno zasluženo.

U uzvratnoj utakmici finala kupa, na Kvarneru: Rijeka – Dinamo 1:3. Rabuzinovo ‘Sunce’ je s travnjaka Rujevice busom otišlo u ionako već prepune maksimirske vitrine.

Rijeka Željka Sopića igrala je točno onako kako je Željko Sopić rekao da više ne želi gledati: goropadno, napadački, a ‘u ništa’.

Dinamo Sergeja Jakirovića igrao je točna onako kako Jakir želi: strpljivo, disciplinirano, na rezultat. I s jednom velikom prednošću.

Rijeci u zapisniku pod brojem 9 piše Leonardo Jorge Rojas Obregon. Dobar napadač, dobar HNL igrač.

Dinamu u zapisniku pod brojem 9 piše: Bruno Petković. Za ostatak HNL konkurencije: ‘doktor’. Svejedno zabije ili ne. ‘Petko’ je neka druga nogometna dimenzija.

Ono što se Rijeka nadala u ključnim utakmicama imati u Marku Pjaci. Ali nije imala. Zbog i dalje ‘lelujavog’ koljena ili taktičkog trijumfa ‘Jakira’ nad ‘Sopom’… Sad je čak i manje bitno.

Svi trofeji opet idu u Maksimirsku 128. I zato: bravo Dinamo!

U sezoni koja im je zbog dvorskih borbi i smjene trenera bila jedna od najtežih u posljednja dva desetljeća serijski pobjednici opet su osvojili sve.

To nije slučajno niti može biti slučajno. Kad je netko najbolji nakon 36 kola onda je sigurno – najbolji. Kad netko u dvije ključne utakmice dvaput pobijedi jedinog konkurenta na gostovanju onda je – zasluženo pobijedio.

Jakirović je počeo sa Sopićem desno naprijed u 4-2-3-1 da bi poslije kapetana vratio bliže Mišiću u sredinu, a na desni bok izvlačili su se Sučić ili Baturina.

Sopić je izašao u klasičnih 4-1-4-1 pa dobio: 20 minuta dominacije, tri prigode i… Nula konkretnosti. Fruk u 3′, Pašalić u 13′ i Radeljić u 19′.

Dvaput se naletjelo na Nevistića, jednom promašilo zicer s glavom s pet metara. Možemo pričati o Sopiću dobro ili loše, ali nije trener taj koji će na kraju utrčati i zavući loptu u mrežu.

Igrači su prigode imali. I promašili. Jakirović i Dinamo prošli su tu početnu ‘neveru i onda lagano… Stavi ambicije na leđa Bruna Petkovića, zavali se u fotelju i uživaj.

Ne možeš Dinamu s Petkovićem pokloniti tri promašene šanse kod 0:0 u prvih 20 minuta. Odnosno, možeš. Ali onda mu na kraju stisneš ruku i čestitaš na zasluženoj pobjedi.

VIDEO Atmosfera na Rujevici

🩵🤍 #Rijeka Aaaaajmooooo! pic.twitter.com/T8V2ndih69

— Danijel (@gdinOtac) May 22, 2024

Nije Rijeka bila ispuhana, nisu riječki dečki bili ni uplašeni, ni usukani. Napali su, igrali svoju igru. Na njihovu nesreću, sva ta energija koju su još jednom potvrdili nije bila dovoljna jer su s druge strane imali: bolje od sebe.

Imali su momčad s igračem koji uredno leđima okrenut golu izdrži duel s dvometrašem pa servira loptu koja akciju vodi do 1:0 za Dinamo u 28′. Radeljić, Mitrović, Goda… Nemoćni.

Imali su Hoxhu kojeg se toliko osporavalo, a koji je u prvenstvu Rijeci zabio pa u kupu protiv Rijeke dvaput asistirao. Drugi put Baturini (42′). I tu je priča, budimo realni, već završila.

Dinamo ima i kvalitetu i Jakirovu pragmatičnost. Rijeka ima kvalitetu i Sopinu energiju, ali bez čovjeka koji će kad je najvažnije – zabiti gol. A to je dosta važno u nogometu.

Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

Nije Sopić u najavi bez veze rekao ‘Nadam se da ćemo imati bolju realizaciju’. Čovjek je znao da može jedino to. Nadati se.

Da će večer inspiracije imati Obregon. Ili Ivanović. Ili Marić. Ili Pašalić. Ili Pjaca. Netko. Itko. Bilo tko. Nadao se – uzalud.

Nećemo vas zamarati nabrajanjem zamjena s obje strane. Sve je to bila kozmetika. Vjerujemo s jasnim trenerskim namjerama, ali osvajač kupa riješen je prije odlaska na poluvrijeme.

U 82′ nogometni artist Bruno Petković opet se malo previše igrao svjetskog nogometa za riječku obranu. Bonbon od asistencije za Bulata (ušao u 75′) i – 0:3.

Jakirović je odmah izvadio velemajstora iz igre, a s tribina riječkog stadiona ispraćen je i ponekim pljeskom. Zasluženim. Fruk je nadoknadi pogodio za 1:3. Još malo ‘kozmetike’.

Polako spuštamo zastor na još jednu hrvatsku klupsku nogometnu sezonu. Modri zastor. Kao i obično.

Ustanite Purgeri. Ustanite i slavite. Sve ste osvojili. Zasluženo!