Osijek – Rijeka 2:0. Čak je bilo i neizvjesnije nego što je trebalo biti kad se pogleda početni sastav Rijeke. Tih 11 više ni na treningu neće igrati skupa. Rijeka u Osijeku nije pobijedila od 2018. A Slavonci su večeras manje-više rutinski došli do pobjede koja im i matematički osigurava plasman u Europu.

Zoran Zekić zacementirao je Osijek na 4. mjestu HNL-a. Drugim riječima, osigurao da se ovo ljeto na ‘Opus Areni’ gleda europski nogomet. I nije, barem večeras, imao neki težak posao da to potvrdi.

Jer Željko Sopić je u odnosu na prošlo kolo promijenio 10 igrača. Deset. Samo je Radeljić ostao u startnoj postavi. Veći dokaz od toga da su Riječani mislima već u srijedi i uzvratu finala kupa s Dinamom, nikome ne treba.

Ovo je bila momčad koja je u ovom sastavu igrala triput: sad, večeras i više nikad. Na poluvremenu i Radeljić je ostao van momčadi, zamijenjen je Smolčićem.

A sva koncentracija Riječana na gostovanje u Slavoniji stisla se u onaj jedan moment u 5. minuti. Divan stadion, više od 10.000 gledatelja, a reprezentativnom vrataru Labroviću lopta ispada iz ruke i pretvara se u gol za protivnika.

Ne oduzima to ništa osječkim zaslugama, nisu oni krivi ni što je Obregon promašio zicerčinu za izjednačenje, ali Rijeka je, koliko god to bilo ružno reći, ovu utakmicu došla… Onako. Odraditi.

Pokazivao je to govor tijela gostujućih igrača. Kašnjenje u duele. Preveliki razmak između linija. Čak je čudno da Osijek sve to skupa nije bolje iskoristio već u prvom poluvremenu.

Photo: Davor Javorovic/PIXSELL

Ako je ovo bio Sopićev test, ‘audicija’ za to tko je od igrača u ovoj postavi onaj na kojeg se može računati i za sljedeću sezonu… Rijetki su je prošli.

Da se ne bi krivo shvatili: nije to bilo nikakvo šetanje ni manjak poštovanja prema dresu, daleko od toga. Ali koncentracija nije bila na utakmici koju igraju nego na srijedi i Dinamu. A mnogima možda i na prijelaznom roku.

Pa su na poluvremenu vjerojatno čuli svega i svačega od šefa ‘Sope‘ jer u nastavak su, s tom jednom promjenom, istrčali daleko odlučniji, poduzetniji i žustriji.

Ramon Mierez, igrač sezone po izboru navijača Osijeka. Photo: Davor Javorovic/PIXSELL

A to je elementarni minimum, željeti pobjedu barem jednako kao protivnik.

Možda si u sastavu punom pričuva, možda si i sam pričuva, možda na ljeto mijenjaš klub, ali nikad i ni u kojem slučaju ne smiješ pokazati da nisi 100 posto fokusiran na svoj posao dok u prvenstvenoj utakmici nosiš dres s Rijekinim grbom.

Osijeku je pobjeda značila osiguranje plasmana u Europu pa je Zekić spustio težište svoje momčadi. Premda nam je to bilo nemalo čudno.

Photo: Davor Javorovic/PIXSELL

Samo jedan gol prednosti, s druge strane riječka momčad izmiješanija od frapea, ali i dalje s itekako dovoljno kvalitete (posebno među pričuvama) da ti totalno zakomplicira život.

Dok je ‘Zeka‘ čuvao bod, ‘Sopa‘ je ne teren poslao Marića i Ivanovića umjesto Yansanea (sjećate ga se, kroz maglu) i Obregona pa onda i Jankovića mijenjao Frukom.

I Osijek koji je u utakmicu ušao kao iz katapulta izbačen, u drugo je poluvrijeme ušao – kao jež sklupčan. Zekić je odlučio: braniti tih 1:0 od 46′ nadalje.

Photo: Davor Javorovic/PIXSELL

I ispalo je da je bio u pravu. Isplatilo se čekati ovu Rijeku da ti opet asistira za gol. Nakon Labrovića u prvom, Banda je to učinio u drugom poluvremenu.

Gurnuo u for protivnika, a silno nadareni teenager Anton Matković u 72′ rekao ‘Hvala’ pa uredno zabio za 2:0. I zapravo kraj priče koji se naslutio prije nego što je utakmica zapravo počela.

Bila je ovo utakmica u kojoj je Osijek osigurao Europu, a Rijeka ju igrala tako da je prvoligaški debi dobio 17-godišnji Lovro Kitin.

Nije Osijek kriv što je Rijeka mislila na kup! Raduj se Slavonijo, u Europi si. S takvim stadionom i (akobogda) pravim prijelaznim rokom, grad na Dravi to a-pso-lu-tno zaslužuje.

Rijeka… U srijedu lovi Rabuzinovo ‘Sunce’. I to je vrhunac njene sezone. Ovo večeras u Osijeku je: odradila. Taman za tih 0:2.