Hrvatska ima pravo tražiti ratnu odštetu od Srbije i posjet srbijanskog predsjednika bit će prigoda da se razgovara i o tom pitanju – rekao je Andrej Plenković i svojom vrućom dobrodošlicom strašno uzrujao najavljenog gosta iz Beograda, ali je neugodno iznenadio i njegovu domaćicu, predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović, koja je Aleksandra Vučića pozvala u službeni posjet Zagrebu.

Mnogo je teških tema između Hrvatske i Srbije i bilo bi jako dobro da se barem neke od njih pokušaju riješiti. Posve je legitimno da se u tom  kontekstu otvori i pitanje ratne štete, sa svim konzekvencama koje bi to podrazumijevalo. Ali premijerova je najava svejedno vrlo neobična. Neobično je, prvo, da Plenković o svojoj namjeri nije informirao predsjednicu Republike, premda su svoje vanjske politike obavezni usklađivati. Ali, čini se da između dva brda vlasti u Hrvatskoj telefoni često ne funkcioniraju. Ni šefica države, kao što se zna, nije svoj poziv Vučiću uskladila s premijerom, pa joj on možda najavom o ratnoj odšteti vraća milo za drago. Drugo, dobro je poznato da se, kad je riječ o tako visokoj razini međudržavnih razgovora, teme unaprijed dogovaraju. U pripremi Vučićeva posjeta tema ratnih reparacija nije bila na stolu. Treće, nije uobičajeno, ali je moguće da se na bilateralnim susretima ranga šefova države pokrene i neko nepripremljeno pitanje. Ali se onda posve sigurno to ne najavljuje u javnosti.

Kao iskusan diplomat, Andrej Plenković morao je znati da će bacajući u javnost izjavu o ratnoj odšteti unijeti dodatnu nervozu u posjet koji se ionako održava u uvjetima krajnje zaoštrenih odnosa između Hrvatske i Srbije. Je li previdio da svojom najavom sabotira predsjednicu države ili preko Vučića namjerno udara na Kolindu Grabar-Kitarović? Implikacije su premijerova ponašanja, naime, vrlo problematične. Kao da mu je cilj da posjet ne uspije i njegova inicijatorica, hrvatska predsjednica, ostane bez očekivanih rezultata. Vanjska politika pretvorena u sredstvo unutarnjepolitičkog nadmetanja?