Hrvatska je u Ujedinjenim narodima glasala protiv hitnog uspostavljanja primirja u Gazi. Odbijajući podržati rezoluciju kojom se osuđuju svi zločini protiv izraelskih i palestinskih civila i traži trenutačno, trajno i održivo humanitarno primirje, pridružila se SAD-u i Izraelu, ali je ostala u teškoj manjini, uglavnom u društvu nekih dalekih i na međunarodnoj sceni ne baš utjecajnih zemalja. Hrvatska se tako, isključivo voljom premijera Plenkovića, svrstala na krivu stranu povijesti. Država s još prilično svježim iskustvom ratnog stradanja glasala je protiv zaustavljanja rata. Odluka je nonsens i s obzirom na to da je većina europskih zemalja bila suzdržana, dok su neke rezoluciju i izričito podržale.

Predsjednik Milanović, koji o rezoluciji nije bio ni pitan ni informiran, tvrdi da je Vlada svojom nepromišljenom i štetnom odlukom obilježila Hrvatsku kao protivnika mira i kršitelja međunarodnog humanitarnog prava, što dugoročno šteti njenom međunarodnom ugledu i državu nepotrebno izlaže potencijalnim ugrozama. Premijerovi su se tekliči odmah rastrčali po medijima, pokušavajući popeglati katastrofu. Gluposti su frcale na sve strane. Tako će velevažni savjetnik Granić priznati da je u ovoj stvari prekršen Ustav – jer je šef države kao sukreator vanjske politike izostavljen – ali je, kaže, predsjednik Vlade povukao „apsolutno ispravan državnički potez“. Plenkovića bi ipak moralo stići pitanje u čije ime donosi odluke kojih se cijela Hrvatska mora stidjeti.