Desetljećima je nama Hrvatima bilo zabranjeno imenovati svoje porijeklo. Umjesto da kažemo: “Ja sam Hrvat”, morali smo reći: “Ja sam iz Hrvatske”- zakukala je u intervjuu bečkom Kleine Zeitungu  hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, opis strahota komunističke represije zaključujući tvrdnjom da je onima koji bi u Jugoslaviji rekli da su Hrvati prijetio zatvor.

Koliko znamo, Kolinda Grabar-Kitarović nije u toj strašnoj bivšoj državi bila u zatvoru – nego je imala priliku otići i na školovanje u Ameriku – a vjerujemo da se izjašnjavala kao Hrvatica. Kao što su se izjašnjavali milijuni drugih. Čak se i Josip Broz zvani Tito u službenim dokumentima pisao kao Hrvat, kako to povodom provala hrvatske predsjednice podsjećaju komentari na društvenim mrežama.

Ali to je samo jedna od fake priča što ih je šefica hrvatske države pokušala prodati Austrijancima. Objašnjavajući zašto joj je život u Jugoslaviji bio nepodnošljiv, svoju čežnju za slobodom ilustrira prilično bizarnim razlozima kakvi se dosad nisu mogli čuti. „Htjela sam biti slobodna. Htjela sam imati mogućnost u dućanu birati između raznih vrsta jogurta, i da ne moram vlastima priopćavati koliko ću kruha trebati idućeg tjedna”.

Činjenice, međutim, govore da Hrvatska nije morala čekati samostalnost i demokraciju da bi njeni građani mogli birati svoj jogurt. I u bivšoj je mrskoj državi bilo različitih vrsta jogurta. Možda ponuda za njen ukus nije bila dovoljno bogata, ali mogućnost je izbora postojala. Tvrdnje da su se vlastima morale prijavljivati potrebe za kruhom potpuna su konfabulacija.

Nedemokratska, često i represivna priroda jugoslavenskog režima mogla se dokumentirati mnogo uvjerljivijim dokazima od navodne oskudice mliječnih proizvoda. Primjerice, nepostojanjem političkih sloboda i robijanjem Marka Veselice ili Vlade Gotovca. Žalosno je da se Kolinda Grabar-Kitarović nije sjetila takvih argumenata. Svojim nebulozama hrvatska predsjednica – jogurt predsjednica – falsificira povijest i strašno banalizira politiku.