Pa i mačići progledaju nakon nekoliko dana – tako je riječki gradonačelnik Vojko Obersnel twittom komentirao odluku vrha svoje stranke da će ipak podržati ratifikaciju Istanbulske konvencije. Davor Bernardić ne može se smatrati baš mačetom – premda godinama mlad, politički je već prilično star – ali da bi u ovoj stvari progledao trebalo je baš jako puno, previše vremena.

Iz SDP-a su u jednom trenutku čak objavili da neće glasati za ratifikaciju, što je izazvalo zgražanje liberalne javnosti i pravu pobunu u stranačkim redovima. Jednako su skandalozne bile i Bernardićeve izjave kojima je falsificirao sadržaj Konvencije, implicirajući joj nepostojeću rodnu ideologiju, baš kao da je šef Hrasta ili desna ruka Željke Markić. SDP se tako našao u krajnje grbavoj situaciji. Dok je šef glavinjao, drugovima je zapovjeđeno neka bježe od novinara. Stranci je zaprijetio raskol, gori od onog u HDZ-u. Nekoliko se zastupnika oglasilo najavljujući da će bez obzira na instrukcije s Iblera podržati Konvenciju. Stranačka je mladež digla glas, posebnim pripćenjem ističući da dokument o zaštiti žena od nasilja ne može biti predmet politikanstva. Ženske su udruge SDP-u poslale otvoreno pismo, izražavajući zabrinutost Bernardićevim političkim posrtanjem te upozoravajući da je riječ o civilizacijskom pitanju koje se ne smije koristiti za stranačke obračune.

Nevjerojatno lutanje u stvarima koje bi morale biti kristalno jasne –  notorno je, naime, da ljevica mora biti za ratifikaciju Istanbulske, jer mora biti za ljudska prava, a protiv bilo kakve vrste nasilja – pokazuje potpunu političku dezorijentiranost SDP-ove vrhuške. Aktualni vladari Iblera ne mogu prepoznati ni elementarne političke vrijednosti za koje bi se socijaldemokracija morala zalagati. Nedavno su donijeli novi stranački program, ali uzalud. Očito im služi tek kao demokratski ukras. Mrtvo slovo na papiru jer je partija politički i dalje posve prazna.

Također, bauljanje oko Konvencije pokazuje da SDP politiku razumije kao puko oponiranje HDZ-u. Lani su sami tražili njenu ratifikaciju, sada su kontra ili na jedvite jade privedeni pameti. Bernardić je u jednom trenutku – kad je vidio kako se HDZ lomi – zaplovio u fantazije kako će na Istanbulskoj uskratom podrške srušiti premijera Plenkovića i njegovu vladu. Nije mu palo na pamet ili mu nije smetalo što se na taj način hvata u kolo s najcrnjom desnicom. Čak i kad bi takav scenarij bio realan, a nije, SDP-u bi donio potop. Kao što mu je na prošlim izborima potop donijelo Milanovićevo šurovanje sa šatoraškim krugovima. Ne može na zaštiti žena od nasilja SDP oboriti Plenkovićevu vlast. Može samo pokazati svoje vlastito političko lice.