Ljevica može biti jako zadovoljna. Protuvladin prosvjed u subotu organiziran na Markovu trgu uspio je iznad očekivanja. Odaziv je bio masovan. Tisuće su ljudi ispunile povijesni trg, ali i sve okolne ulice i pristupne puteve. Bez problema bi napunile i Jelačić plac. Ali nema boljeg mjesta od prostora prepunog simbolike, između Sabora i sjedišta Vlade,  da se aktualnoj vlasti upute moćne poruke. Da se premijeru Plenkoviću pokaže da je dosta.

U Hrvatskoj, uglavnom nesklonoj javnim prosvjedima, ozbiljan je podvig izvesti tisuće ljudi u obranu javnog dobra. Uspijevaju, eventualno, demonstracije socijalnog karaktera. Kap koja je u ovom slučaju prelila čašu, koja je bila okidač za sazivanje masovke, instaliranje je jednog kompromitiranog, s krim miljeom povezanog suca, za glavnog državnog odvjetnika. Bezočno je ruganje s državom kad se čovjek takva profila stavlja na čelo institucije koja bi kriminal morala progoniti. Plenkovićeva obrana takva postupka dodatno je revoltirala javnost. Pokvarenoj vlasti Markov je trg poslao gromoglasnu poruku.

Ljevica je postigla rezultat koji se još donedavno činio posve nemogućim. Pokazala je da postoji i da se može organizirati. Velika je gužva od centra nalijevo, ali se jedanaest stranaka u pripremi prosvjeda uspjelo uvezati. Možda nemaju lidera, što se lijevoj Hrvatskoj često zna zamjerati, ali imaju ogroman bazen nezadovoljstva građana. SDP i Možemo!, kao ključne stranke, prepoznale su trenutak i prihvatile rizik sazivanja javnog prosvjeda. Odluka im se jako isplatila. Njihov je skup pokazao da nisu bez potencijala. Također da se blok lijevo-liberalnih stranaka profilira kao snaga promjene. Brojevi su važni, masovan je odaziv poruka, ali i ukupno ozračje masovke na Markovom trgu može biti razlog optimizma. Mnogo se mladog svijeta odazvalo. Pristojna je Hrvatska izašla da se pokaže. Bez plinskih boca, bez prijetnji, bez govora mržnje. Prosvjed će djelovati terapeutski. Ljevici vraća samopouzdanje. Konsolidira otpor izopačenoj vlasti. Možda je s gornjogradskog trga, iz srca Zagreba, upravo krenulo novo Hrvatsko proljeće, reformistički pokret kakav je pokušan ranih sedamdesetih, prije više od pola stoljeća

Naravno, za opoziciju borba tek počinje. Ništa još nije riješeno, ali startna je pozicija za izbornu kampanju dobra, znatno bolja nego je bila. Čini se da će u tome dobiti snažan suport s posve neočekivane strane. Da će im Andrej Plenković jako pomoći. Nakon subotnjeg prosvjeda premijer ima razloga za zabrinutost i strepnju. Njegove reakcije, međutim, potencijal otpora samo povećavaju. Ne samo da je posve nepametno napao stranke koje su ga organizirale, nego je bezobrazno izvrijeđao i sve sudionike protestnog okupljanja na Markovom trgu. Proglasio ga je vulgarnim i primitivnim skupom radikalne ljevice i – potpuno nevjerojatno! – proruskim i putinovskim. Argumentaciju kao da je prepisivao od svog prethodnika, podešnjelog Tomislava Karamarka. A znamo kako se taj politički nasukao.

Pobjesnjeli Plenković odlučio je gasiti vatru benzinom. Njegovo blaćenje jedne potpuno legitimne političke manifestacije, njegovo demoniziranje tisuća ljudi koji su glasno, ali mirno demonstrirali protiv sprege politike i kriminala moglo bi rezultirati dodatnom mobilizacijom biračkog tijela ljevice na izborima. Po onoj već čuvenoj: Nećeš, razbojniče!