Nije dobro, nije dobro – ponavlja Andrej Plenković, komentirajući ishod nedjeljnih bosanskohercegovačkih izbora, ali prije svega ulazak Željka Komšića kao predstavnika hrvatskog naroda u tročlano Predsjedništvo BiH. Hrvatski premijer tvrdi da to nije dobro ni za Hrvate u susjednoj državi, ali ni za Bosnu i Hercegovinu u cjelini.

Plenković ne kaže da takav ishod nije dobar ni za njega osobno. Jer je na izborima u Bosni i Hercegovini doživio svoj prvi veliki izborni poraz. Hrvatski je premijer, naime, tamošnju izbornu utakmicu pretvorio u svoje vlastite izbore. Ni na onima u Hrvatskoj ne bi se valjda više angažirao. Plenković je teško pogriješio, prvo, zato jer je maksimalno podržao Dragana Čovića, čovjeka debelo opterećenog aferama, prije svega onim financijske prirode. Drugo, u svom involviranju u izbore u drugoj državi daleko je prešao granicu dobrog ukusa. Njegov je HDZ pokušao dići sve Hrvate porijeklom iz BiH koji tamo više ne žive da se izborno aktiviraju. Osobno je sudjelovao na završnom predizbornom skupu u Mostaru. Uz njegovu je asistenciju Čović dobio počasni doktorat Zagrebačkog sveučilišta, što je ponižavajuće za kompletnu akademsku zajednicu Hrvatske.

Situacija u Bosni i Hercegovini generalno nije dobra i vrlo je komplicirana. Komšićev je izbor vrlo vjerojatno neće relaksirati. Ali, najave da će njegov ulazak u Predsjedništvo BiH radikalizirati situaciju s one strane hrvatske granice najvećim su dijelom proizvod HDZ-ove propagande. Treba demistificirati optužbe da je Željko Komšić izabran bošnjačkim glasovima i to kao dio nekakvog antihrvatskog scenarija.

Za njega je, prvo, glasao i dio Hrvata, više bosanskih, nego onih hercegovačkih. Onih koji se smatraju prije svega Bosancima, kojima je lojalnost prema državi Bosni i Hercegovini ispred nacionalnog određenja i koji se nalaze u njegovoj izjavi da Bosnu i Hercegovinu voli više od Hrvatske. Mora se ipak priznati da ti glasovi čine vjerojatno najmanji dio njegova biračkog tijela.

Drugi dio njegovih birača čine nenacionalistički orijentirani građani. Oni Hrvati i Bošnjaci i ostali, koji nisu htjeli dati glas nacionalističkim  strankama, ni HDZ-u ni SDA-u. Važno je registrirati da Komšić najbolje rezultate ima u urbanim sredinama.

Treći dio Komšićevih glasača čine Bošnjaci koji svojim izborom izražavaju svoj odnos ili prema Hrvatima ili prema Hrvatskoj. Među njima sigurno ima radikalnih bošnjačkih elemenata, koji sanjaju o potpunom obespravljivanju Hrvata. Ali i onih koji su za Željka Komšića glasali iz inata, nezadovoljni agresivnim uplitanjem  Hrvatske u bosanskohercegovačke izbore. Ni hrvatska predsjednica ni premijer nisu u tome imali mjere. Nisu vodili računa da je riječ o drugoj državi, kojoj ne mogu nametati svoje recepte. Ona je po svijetu naveliko, od turskog predsjednika Erdogana do ruskog Putina, lobirala za HDZ-ovo viđenje izbornog zakona. On se ponašao kao da su izbori u BiH njegovi izbori. Oboje su doživjeli težak poraz. S jedne strane, nisu uspjeli dobiti međunarodnu podršku za svoje ideje. S druge strane, svojim dociranjem izazvali su opravdani revolt među građanima Bosne i Hercegovine.

Prve postizborne izjave Željka Komšića, naprimjer ona da će tužiti Hrvatsku zbog Pelješkog mosta, nepotrebno su zaoštrene i deplasirane. Izborna je kampanja završena, pa se tako treba i ponašati. Ali, i Hrvatska bi trebala izvući određene pouke iz svog neprimjerenog i neslavnog infiltriranja u bosansko-hercegovačke izbore.