Odmah nakon što je u Saboru potvrđen za novog ministra obrane, Ivan Anušić dao je nazvati Pantovčak i dogovoriti sastanak s predsjednikom Milanovićem. Čini se kao da mu je normaliziranje komunikacije sa šefom države jedan od prioriteta. Popeglat će ono što je njegov prethodnik, nesretni Banožić, jako pogužvao i uneredio. Ali problem Hrvatske nisu žestoka prepucavanja između predsjednika Republike i jednog ministra, nego konfrontacija i neprijateljski odnosi između dva brda vlasti. Banožićeva bezobrazna kontriranja Milanoviću uglavnom su rezultat njegova golemog oportunizma. Ministar je opstruirajući i napadajući predsjednika radio samo ono što je mislio da njegovu šefu, premijeru Plenkoviću, odgovara. I nije u tome bio u krivu. Za razliku od skandalozno nesposobnog i neinteligentnog Banožića, kojega je na funkciji – unatoč aferama – držalo samo to što je Milanović tražio njegovu smjenu, Anušić je osoba s integritetom. Novi ministar obrane sigurno će uspostaviti korektnije odnose s vrhovnim zapovjednikom. Ali ni on ne može u tome solirati. Anušić ne može i neće ići mimo premijera. Međutim, za detant s Pantovčakom sada bi mogao biti zainteresiran i Andrej Plenković. Iz vrlo ozbiljnih razloga. Šef je HDZ-a svjestan mogućnosti, gotovo izvjesnosti da će – čak i ako uspije pobijediti na skorim izborima – njegova stranka jako teško dobaciti do potrebne parlamentarne većine. U takvim situacijama uloga šefa države može biti vrlo značajna. Na više načina. Predsjednik, znamo, povjerava mandat onome tko mu pruži uvjerljive dokaze da raspolaže sa 76 zastupničkih ruku, ali u rovitim postizbornim igrama, vremenu neobuzdane političke trgovine, razna su iznenađenja moguća. Zato bi premijeru Plenkoviću sada jako odgovaralo relaksiranje obostranim bjesovima nabijenih odnosa s Pantovčakom.