U foajeu zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta (HNK) održana je u petak komemoracija za hrvatskog opernog pjevača Krunoslava Cigoja, na kojoj su se od velikog tenora, ali i čovjeka s ogromnom životnom energijom i veseljem, oprostili članovi njegove obitelji, prijatelji, štovatelji, suradnici i kolege s operne i kazališne scene.

“S velikim se umjetnicima zapravo nećemo nikada ni oprostiti jer njihov glas ostaje zauvijek zabilježen, ako ne na trakama, onda zasigurno u sjećanju slušatelja. U slučaju Krunoslava Cigoja možemo reći da je doista prerano otišao pjevač koji je zasigurno jedan od najboljih tenora zadnjih desetljeća 20. stoljeća. Otišao je ne samo pjevač nego i osoba koja je cijeli kazališni prostor Hrvatske učinila ‘živim’ u jednom dugom periodu, koji nas je sve znao razveseliti svojim glasom u u trenutcima kad nam je veselje trebalo, koji je ogromnom životnom energijom i veseljem ispunjavao svoju okolinu i kazališni prostor Hrvatske”, kazala je intendantica zagrebačkog HNK Dubravka Vrgoč.

Podsjetila je na bogatu Cigojevu karijeru od njegova prvog nastupa gdje kao osamnaestogodišnjak stječe atribut najmlađeg tenora na svijetu.

 

• Na opernoj pozornici debitira u Splitu 1967. godine kao Ernesto u Donizettijevu Don Pasqualeu, 1969. godine nastupa u bečkoj Volksoperi kao Nemorino u Donizettijevu Ljubavnom napitku, te od toga doba ostvaruje niz antologijskih kreacija u prvim ulogama najznačajnijih djela talijanskog repertoara, ali isto tako i nacionalne, njemačke, francuske i ruske operne literature.

 

U Hrvatskome narodnom kazalištu bio je zaposlen u periodu između 1972. i 1976. s prekidima, ukupno tri godine, gdje je otpjevao mnoge uloge, među kojima Sir Edgardo od Ravenswooda u Donizettijevoj Luciji di Lammermoor, Alfredo Germont u Verdijevoj Travijati, Vojvoda od Mantove u Verdijevu Rigolettu, Gustav III u Verdijevu Krabuljnom plesu, Don José u Bizetovoj operi Carmen za koju mu je 1985. godine dodijeljena nagrada Milka Trnina.

Bio je pjevač izvanredne muzikalnosti, istančana smisla za interpretaciju, svojim lijepim i zvonkim glasom, briljantnim visinama i glumačkom ekspresivnošću osvojio je publiku ne samo na svim opernim scenama Hrvatske već i u inozemstvu, a posebno u Americi, istaknula je Vrgoč.

Cigoj je s uspjehom nastupao kao oratorijski pjevač interpretirajući istodobno talijanske kancone i hrvatske popijevke. Režirao je opere i operete u Zagrebu, Osijeku, Sarajevu, Mariboru i dr. Nakon pjevačke karijere posvetio se opernoj režiji i kulturnoj diplomaciji. Umro je prošli tjedan u Zagrebu u 66. godini, nakon dugotrajne borbe s teškom bolešću.

Njegovih se brojnih nastupa na komemoraciji prisjetila i povjesničarka glazbe i glazbena kritičarka Jagoda Martinčević, počevši od njegova debija do zadnje uloge koju je 2010. godine otpjevao na sceni Narodnog pozorišta u Sarajevu u operi Hasanaginica. Podsjetila je na Cigojeve nastupe na velikim opernim scenama u zemlji i inozemstvu, te festivale, poput festivala u Krapini, po kojemu Cigoja pamti i najšira publika.

 

• Od velikog se umjetnika oprostio se i ravnatelj opere zagrebačkog HNK-a Nikša Bareza ističući da Cigoj nije osvajao publiku i svoje suradnike samo glasom i bojom glasa već i životnim veseljem i fascinantnom, ogromnom energijom koju je prenosio i na scenu.

 

“Bio je jedinstvena ličnost u opernom i glazbenom životu Zagreba i Hrvatske, kazao je Bareza.

Kako je svoju pozitivnu energiju i ljudskost širio i izvan opernih dasaka opisala je liječnica Ana Planinc-Peraica, koja je sa slavnim tenorom surađivala u vodstvu “Hrvatske udruge leukemija i limfomi”.

Cigoj je zajedno s prijateljima, i sam oboljevši, udrugu osnovao prije 21 godinu, a njegova neprekidna pozitivnost bila je vodilja mnogim našim članovima koji su s njim dijelili sličnu sudbinu, kazala je Planinc-Peraica zaključivši da je Krunoslav Cigoj “bio gorostas skromnosti, poštenja i čovječnosti, bio je izuzetna moralna vertikala i na ponos svima koji su ga poznavali”.