Jure Kaštelan u Parizu se vjenčao s dramskom umjetnicom Nadom Subotić, s kojom je imao kćer Ladu. Na Filozofskom fakultetu promoviran je 1961. godine u docenta, a iste godine izabran je i za izvanrednog člana JAZU. S Bonaventurom Dudom, glavni je urednik kapitalnog izdanja Biblije, prevedene na suvremeni hrvatski književni jezik. ”Biblija je najčitanija i najviše prevođena knjiga koju je dao stvaralački genij čovječanstva… Svaki novi prijevod Biblije znači kulturni događaj za narod i sredinu u kojoj se javlja”, napisao je u predgovoru.

Godine 1976. izlazi mu i zbirka pjesama ”Divlje oko”. Kao već zreli pjesnik, Kaštelan uvelike mijenja stil. Njegova poezija je otada simbolička i mitološka. Kaštelan je sve više gradio pjesme i na biblijskim motivima na što je vjerojatno utjecao rad na Bibliji i povratak vlastitoj tradiciji. Jure Kaštelan je, pored pisanja poezije, pisao i drame i eseje. Najpoznatija njegova drama je ”Pijesak i pjena – Igre i dijalog s nepoznatim”. Od eseja valja izdvojiti: ”Goran i Dante”, ”Mozaik o Murtiću”, ”O Poljičkoj republici”, ”O narodnoj pjesmi, hajducima i ratnicima”. Prevodio je s francuskog, makedonskog, španjolskog,grčkog, ruskog, češkog i talijanskog jezika. Tako je, između ostalog,preveo ”Makedonske narodne pjesme”, ”Muhe” (Jean Paul Sartre),”Maskaradu” (Mihail Jurjević Ljermontov), ”Ciganjski romansijero”(Frederico Garcia Lorca).

Od 1979. godine bio je redovni član JAZU. Umirovljen je na mjestu šefa katedre za teoriju književnosti 1980. godine, a po njegovom izboru, naslijedio ga je dr. Ante Stamać. Jure Kaštelan je skromno i samozatajno živio do smrti. Umro je 24. veljače 1990. u 71. godini života. Sahranjen je samo u prisustvu užeg kruga obitelji. Obred pokopa obavio je fra Bonaventura Duda s još jednim svećenikom. Komemoracija koja je bila zakazana u Saboru Hrvatske nije održana, jer se navodno nije moglo naći govornika.