Davno je Shakespeare napisao u Hamletu „Nešto je trulo u državi Danskoj“, ali je svejedno često i dan danas citiran. Dakako u Hrvatskoj jer se država Danska često mijenja za Hrvatsku s obzirom da u Danskoj već odavno nema truleži koja već godinama proždire Hrvatsku. Da je nešto doista trulo u Hrvatskoj govori nedavno objavljena vijest da je otkazan koncert pop zvijezde Enriquea Iglesiasa zakazan za 1. prosinca u Zagrebačkoj Areni. Štoviše, organizator (navodno iz Bugarske) je nestao u nepoznatom pravcu s novcem od prodanih ulaznica za spomenuti koncert. Vijest se nekako poklopila s najavom da će ovogodišnje izdanje Pozitivnog koncerta, koji se tradicionalno održavao krajem studenog posljednje 22 godine, biti ujedno i posljednje izdanje. Riječ je o koncertnoj manifestaciji koja je tijekom svih tih godina ugostila gotovo sve najvažnije rock izvođače iz Hrvatske i regije. Igrom slučaja nakon 22 izuzetno aktivne godine kraj organizacije koncerata pod nazivom Žedno uho najavio je i Mate Škugor. Koncertni organizator i promotor koji je hrvatskoj publici među prvima predstavio neke od danas najvažnijih izvođača s nezavisne i alternativne rock i jazz scene. Istovremeno je pokrenuo i festival Terraneo kojega je naslijedio festival ŽednoUho pa potom i SuperUho. Gotovi su. Nema više ni tih festivala niti će se Mate Škugor više baviti tim poslom.

Organizatori najvećeg hrvatskog open air festivala INmusic festivala svake godine u ovo vrijeme već su se uvelike hvalili prvim imenima kao prvim velikim headlinerima, no ove godine tišina. Navodno je vrlo upitno hoće li uopće biti održan INmusic festival sljedeće godine. Najveći europski festival bas glazbe i sound system kulture Outlook nakon deset godina napušta Fort Punta Christo kraj Pule kao i sjajna koncertna otvaranja u Pulskoj Areni. Odlazi i festival elektroničke undeground glazbe Diomesions. Oba se sele u znatno manji prostor u Tisnom. Oba su festivala organizirali britanski promotori uz veliku podršku hrvatskih organizatora koncerata. No, očito je i kod njih nešto puklo. Osim teatralno najavljenog koncerta Celine Dion za lipanj 2020. u Areni Zagreb za sada nema najava nekih većih koncerata za sljedeću godinu ako ne računamo već „domaće“ Editorse u Domu sportova u veljači. Postojeći festivali, kojih u Hrvatskoj doista nema malo, baziraju se ili na provjerenim hrvatskim i regionalnim izvođačima ili pak na žanrovskim izvođačima poput brojnih festivala elektroničke glazbe. Svejedno, budućnost ne izgleda blistavo. Ostaje nejasno jesu li se ti svi festivali ugasili zbog loših uvjeta rada, nedostatka novca ili manjka publike?

Kako zapravo stoje stvari? Navedeni koncertni promotori koji su počeli prije više od 20-tak godina počeli su se time baviti iz ljubavi prema glazbi odnosno iz entuzijazma. U međuvremenu je to postao ozbiljan posao. Ili je barem trebao postati. Publika koja je oduševljeno prihvatila prije 20 i više godina ponuđene koncerte i izvođače na festivalima u međuvremenu je starija tih istih 20 i nešto godina i više ili manje su postali obiteljski ljudi. Drugim riječima, ne vise baš tako često po koncertima i na prate baš sve što se od koncerata nudi. Vrlo je mali broj promotora pri tom pratio što voli, što sluša i što želi nova generacija. Istovremeno, radio stanice u Hrvatskoj kontinuirano vrte jednu te istu glazbu već gotovo 30 godina. Malo koja radio stanica, čast vrlo rijetkim izuzecima, prati aktualnu globalnu glazbenu scenu i predstavlja je novoj publici. Pri tom se izvođači s regionalne glazbene scene gotovo nikada ne mogu čuti u hrvatskom eteru bez obzira na njihovu neospornu kvalitetu. Shodno tome, mlada publika zapravo niti ne zna što je popularno u regiji i svijetu danas pa se nerijetko dogodi da neki hvaljeni rock bend globalne popularnosti na koncertu u Zagrebu ima toliko malo publike da prepričavaju svoje nastupe u Zagrebu koje su održali pred manje od sto ljudi u publici. Neke velike rock zvijezde iz regije pri tom ne uspiju okupiti niti tih sto znatiželjnika. Postoji internet, postoje društvene mreže, postoji usmena predaja ali ništa nije toliko utjecajno kao svakodnevni glazbeni program na radio stanicama koje još uvijek vrše i te kako veliki utjecaj na glazbeni ukus domaćeg življa. Što je najapsurdnije, na tim istim radiostanicama nema čak ni mjesta za nove hrvatske muzičare i bendove jer barem 90 posto programa svih tih radio stanica „mora“ poštovati želju vlasnika da vrti samo hitove.

Vratimo se na koncerte u Hrvatskoj. Stranci su već odavno shvatili da mogu savršeno iskoristiti našu turističku reputaciju, prirodne ljepote i lokalnu samoupravu pa većinom sami organiziraju brojne festivale. Dakako, uzimaju i prihod od istih. Očito znaju kako se to radi jer ih je sve više, a ne sve manje. Hrvatskih je festivala i velikih koncerata sve manje. Brojni hrvatski promotori često su znali kukati da im država ne želi financijski pomoći. Ruku na srce, činjenica je da se u Zagrebu godišnje održi oko tisuću koncerata klasične glazbe od kojih je barem 90 posto dotirano od strane države. Stoga nema razloga da država ne pomogne i organizatorima rock koncerata jer i koncerti klasične glazbe i rock koncerti spadaju u glazbenu kulturu. Svejedno, promotori rock koncerata prepušteni su tržišnoj utakmici u kojoj se očigledno nisu snašli. Nije baš da su si sami krivi zbog toga. Krivo je tu cijelo društvo. Niti radio stanice ne prate globalnu, regionalnu pa ni hrvatsku glazbenu scenu, niti država želi pomoći organizatorima rock koncerata i festivala, niti je mlada publika informirana, niti se podržavaju novi, mladi izvođači. Ukratko, ne valja. Da apsurd bude veći, Hrvatska početkom sljedeće godine preuzima predsjedanje Europskom unijom. U godini koja će po svemu sudeći biti upamćena kao godina s najmanjim brojem velikih rock koncerata. Europa se baš usrećila s nama.