Fascinantan je broj rock izvođača, pjesnika, pjevača i glazbenika koji su tijekom svoje karijere, te još više promišljenim izjavama, kritikama i osudama utjecali na globalno društvo u cjelini. Od hippy pokreta 60-tih i 70-tih i raznih mirovnih inicijativa rock zvijezda, njihove osuda rata, protestnih pjesama i istupa, preko angažiranih glazbenika i glazbenih žanrova poput punka koji se rugao establišmentu, pa sve do usamljenih osvetnika 90-tih koji su poput Rage Against the Machine ili Public Enemy osim u pjesmama držali govore o iskvarenoj političkoj eliti pred okupljenim masama kao što su to znali raditi Tom Morell i Henry Rollins. Ponekad su i samo nastupi pojedinih rokera u pravom trenutku na pravom mjestu značili jasan stav i veliku podršku kome je već bila namijenjena kao što je to često znao raditi Manu Chao. Kao što to uostalom velikim dijelom svoje karijere radi u našim krajevima Dubioza kolektiv ali i Edo Maajka, TBF, Hladno pivo pa čak i Elemental. Kao što su to od početka karijere radili KUD Idijoti.

Nema sumnje da rock više nema onu oštricu i bunt koji je od rock’n’rolla stvorio glazbeni soundtrack slobode. Štoviše, sve je manje rokera koji koriste svoje pjesme kao mediji za prenošenje poruka, iskazivanje podrške ili otvorenu kritiku nekog društva, političkog poteza ili možda pojedinog političara ili skupinu koji su zaslužili jasnu i glasnu osudu. Razloga za bunt, bijes, srdžbu, negodovanje i javno protestiranje ima više nego ikada. I ljudi to pokazuju izlaskom na ulice. Ne toliko često kod nas koliko u svijetu ali i pojedine ekstremne situacije u Hrvatskoj natjerali su ljude da izađu na ulice i daju podršku onome kome je u tom trenutku najpotrebnija. Tako smo svjedočili prošle godine inicijativi #prekinimošutnju preko koje smo doznali o strahovitim svjedočanstvima žena sa poroda. Potom inicijativi #spasime koja je na ulice izvukla ljude koji su svojim izlaskom osudili sve češće nasilje u obitelji i nasilje nad ženama ili pak inicijativi #pravdazadjevojčice pokrenutom povodom zastrašujućeg primjera grupnog silovanja u zaleđu Zadra i jednako potom zastrašujućeg pravosudnog tretmana optuženika. U tijeku je štrajk hrvatskih učitelja i zaposlenih u srednjim školama kojima se u međuvremenu pridružio i Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja. Ukratko, razloga za bunt ima preko svake mjera, a podrška je u ovom trenutku više nego važna. Pitanje je zapravo gdje su nestali utjecajni glazbenici koji su spremni javno osuditi neke tumore društva, pogrešne političke poteze, zastrašujuće pravosudne postupke ili pak najmanje očekivane crkvene stavove.

Glazbenici su i te kako utjecajni, bili oni svjesni te činjenice ili ne. Neki od njih su u stanju napuniti veliku dvoranu Doma sportova. I to čak dva dana za redom. Neki su čak odlikovani i od predsjednice RH zbog iznimnog doprinosa u promicanju domoljublja. Neki su stalno na televizijama i raznim naslovnicama. Mnogi od njih imaju na desetke pa i stotine tisuća pratitelja na društvenim mrežama. Mnoge od njih publika shvaća jako ozbiljno kada ozbiljno govore o svim tim spomenutim temama. Mnoge od njih publika shvaća ozbiljno čak i kada se sarkastično osvrću na neki od tih problema. Međutim, ne osvrće se nitko, ne pjeva nitko, ne diže glas nitko. Malo tko. Jako rijetko. Zar se boje reći što misle? A puno bi to značilo. Mnogima!

Nitko ne pjeva o zlostavljanim djevojčicama, uludo trošenim novcima poreznih obveznika, nasilju nad ženama, pedofiliji u crkvenim redovima, o vjeronauku u školama u sekularnoj državi, sve češćem fašizmu na ulicama i neoustašama koje štiti policija, obespravljenim učiteljima i nastavnicima. Popis je jako dugačak čak i ako ostanemo samo u Hrvatskoj. Mnogi će na ovu konstataciju odmahnuti rukom i reći da ionako nitko u Hrvatskoj ne bi pustio te pjesme koje govore o tim temama. Cenzura? Pa nije valjda! Živimo u demokratskom društvu. Svejedno, nema pjesama podrške. Istini za volju neki se glazbenici znaju vidjeti među okupljenom masom koji su svojim dolaskom dali podršku nekoj inicijativi. Ipak, nema javnih istupa poznatih pjevača i glazbenika koji su odlučili glasno progovoriti o nekoj nepravdi. Čak niti na internetu ne kruže neke pjesme i izjave podrške. Zašto glazbenici šute? I njima se nešto slično može dogoditi već sutra. Na primjer, kao što Ministarstvo kulture daje naslutiti da planira izbrisati postojeći status brojnim samostalnim umjetnicima u Hrvatskoj. Među njima je i mnogo glazbenika i pjevača. I onda će doći dan kada će ti isti umjetnici i glazbenici shvatiti da moraju izaći na ulice i tražiti svoja prava jer ih nitko ozbiljno ne shvaća i ne sluša njihove stvarne egzistencijalne probleme. Tražit će podršku. Vjerojatno će je dobiti u istoj onoj mjeri koji su oni dali potplaćenim učiteljima i nastavnicima, obespravljenim i poniženim djevojkama i ženama, pokradenim i zavedenim građanima.