Počela je nova školska godina za koju je ministrica obrazovanja Blaženka Divjak izjavila da je najvažnija u posljednjih 25 godina. Naime, oko 150.000 učenika od nešto manje od 500.000 sudjelovat će u kurikularnoj reformi odnosno Školi za život, kako su je prikladno nazvali. Vjerojatno će svako toliko izići na vidjelo što je doista dobro u toj novoj reformi, a što loše. Tako i treba biti kako bi se pronašli i otkrili svi njeni propusti i naglasile sve prednosti. Svijet se promijenio, ljudi su se promijenili, a sve je promijenila tehnologija. Glazba je oduvijek imala veliki utjecaj na društvo, iako joj se, kao i kulturi i umjetnosti uopće, u obrazovanju daje vrlo malo prostora. Barem u Hrvatskoj danas. Do sada se najviše pažnje pridavalo glazbi do 20. stoljeća, dok se glazba 20. stoljeća predaje tek četvrtim razredima gimnazija. Tako učenici ipak stječu neko znanje o glazbenim žanrovima, samoj povijesti glazbe, važnim skladateljima, instrumentima itd. Kao što je poznato, glazba oplemenjuje čovjeka.

No što je s popularnom glazbom 20. stoljeća, koja je izvršila nevjerojatan utjecaj na društvo i pojedince? Popularna glazba iznjedrila je brojne supkulturne skupine koje su i te kako utjecale na društvo, pa tako i na politiku, a predvođene su bile brojnim glazbenicima. Rock glazba je oduvijek bila svojevrsni izraz bunta i protesta. Glas naroda, ali i jedinstveni medij za prenošenje ideja i poruka. Generacije rođene 50-ih, 60-ih i 70-ih rasle su uz popularnu glazbu i ona je, htjeli mi to priznati ili ne, uvijek bila dio odrastanja i sazrijevanja. Radio je tu imao vrlo važnu ulogu jer nas je upoznao s najvažnijim pjesmama koje su obilježile neki period, neki događaj, neki pokret ili trend. Drugim riječima, sve što danas znamo o popularnoj glazbi, naučili smo usput, razvijajući se s njom. Zato nam danas jedan Bob Dylan znači puno više od kantautora.

Zato nam David Bowie, Bob Marley, Nick Cave, The Beatles, Madonna, Elvis Presley, Lemmy, Ramones, Rolling Stones, The Doors, The Stooges, Sex Pistols, Led Zeppelin, Frank Sinatra, Jimi Hendrix, Aretha Franklin, Leonard Cohen, Johnny Cash, Bauhaus, Neil Young, Rage Against the Machine, Tupac Shakur, Pink Floyd, The Clash, Bruce Springsteen, Velvet Underground, Tom Waits, Prince, Talking Heads, Iron Maiden, Depeche Mode, Metallica, Beastie Boys, KUD Idijoti, Pankrti, Drugi način, Azra, Idoli, Laibach, Grupa 220, Partibrejkersi, Parni valjak, Paraf, Disciplina kičme, Prljavo kazalište, Termiti, Denis & Denis… znače puno, puno više od same glazbe koju su stvorili ili još uvijek stvaraju. I imamo jedno veliko poštovanje prema svima njima jer znamo koliko su utjecali na nas, naše društvo ili svijet i koliko su napravili na polju glazbene umjetnosti. Osim toga, danas je poznavanje njihove glazbe dio opće kulture.

Jesu li stvaralaštvo ikoga od nabrojenih, kao i brojnih drugih glazbenika, te njihov značaj i utjecaj uvršteni u bilo koji udžbenik glazbenog obrazovanja? Nisu. Zašto se onda čudimo kada djeca danas ništa ne znaju o svima njima niti im išta znače? Niti ih mogu čuti na radiju, ili vrlo rijetko, niti im je itko o njima pričao, osim možda roditelja, niti mogu osvijestiti koliko su svi oni uopće važni svima nama. I kako su oblikovali naše odrastanje, naše emocije, naše stavove, naš ukus.

Nove generacije odrastaju uz internet i svaka glazba koju požele dostupna im je jednim klikom. No tko bi to sve poslušao, pogledao, proučio… Internet danas nudi sve, ali bez putokaza i smjernica. Zato je nekako i logično da je novoj generaciji najzanimljivije ono što je sada i ovdje. Postoji nešto što se zove YouTube Trending, servis koji će vam jednim klikom omogućiti da saznate što je trenutno najslušanije ili najgledanije na YouTubeu i danas se najčešće koristi za ulazak u svijet glazbe. Profit je postao isključivo mjerilo popularnosti, bez obzira na umjetničku vrijednost. Pad morala i pad umjetničke vrijednosti doveli su do toga da mnoga vrhunska glazbena ostvarenja ostanu u sjeni jer nisu dovoljno profitabilna ili dovoljno eksponirana kroz industriju oglašavanja. Osim ako netko snimi film o nekom glazbeniku i njegovoj karijeri. Kurikularna reforma ne donosi nikakve promjene kada je riječ o važnosti popularne glazbe u 20. stoljeću niti se spominju brojni glazbenici koji su ostavili neizbrisiv trag u povijesti pop kulture. Međutim, postoji tračak svjetlosti u tom mraku. Naime, reforma ostavlja slobodu svakom učitelju glazbenog odgoja da učenicima pristupi onako kako misli da je za njih najbolje. Protekle godine svjedočili smo jednom takvom fenomenalnom primjeru. Učiteljica u jednoj osnovnoj školi Ana Bajo djeci je ponudila dodatni predmet koji je nazvala „glazbena abeceda“ i kroz koji ih je educirala o važnosti popularne glazbe. Kako domaće, tako i strane. Štoviše, omogućila im je i „terensku nastavu“ te cijeli razred povela na koncert Partibrejkersa u Tvornicu kulture. Doživljaj za pamćenje.

Zamislite koliko je samo djece ostalo zakinuto za takav jedan doživljaj rock’n’rolla iz prve ruke. Iz prvog reda. Sve ono najbolje što nudi rock glazba, a o čemu su do sada eventualno samo načuli. Tehnologija 21. stoljeća omogućila nam je da popularna glazba postane dostupna svima i svugdje. Stoga je više nego važno da svi ti naši glazbeni heroji koji su nas odgojili i kojima smo i danas zahvalni, postanu barem poznati našoj djeci kako bi, ako ništa drugo, prema njima osjetila poštovanje. Oni će ionako imati svoje heroje, ali red je da znaju i za one koji su im prethodili. Dajmo im da čuju! Ako ne u školi, onda barem kod kuće. I za kraj, jedna životna mudrost Zorana Kostića Caneta, pjevača grupe Partibrejkers, iz intervjua koji je dao Nacionalu u prosincu 2015. godine: „Rock’n’roll je prirodni preparat na bazi optimizma. Možeš ga konzumirati koliko hoćeš jer ti osigurava vitalnost i nema nuspojava.“