Članice hrvatskog kolektiva WHW bit će kustosice sljedećeg izdanja izložbe Skulptur Projekte Münster koje će se održati od lipnja do rujna 2027. godine. Ta izložba održava se svakih deset godina i postala je barometar razvoja novih umjetničkih praksi i pristupa umjetnosti u javnom prostoru.

Organizatori ugledne svjetske umjetničke manifestacije Skulptur Projekte Münster prošle su godine prvi put organizirali pozivni natječaj na kojem je međunarodni žiri odlučio da će članice hrvatskog kolektiva Što, kako i za koga / WHW Ivet Ćurlin, Nataša Ilić i Sabina Sabolović biti kustosice sljedećeg izdanja koje će se u njemačkom gradu Münsteru održati od lipnja do rujna 2027. godine.

Skulptur Projekte Münster od 1977. održava se svakih deset godina paralelno s Documentom i ta je manifestacija umjetničkog karaktera cijenjena u svijetu, što je potvrdila jedna od kustosica kolektiva WHW Sabina Sabolović: “Skulptur Projekte Münster važi za jednu od najznačajnijih i najintrigantnijih europskih izložbi zbog bliskog odnosa koji razvija s umjetnicima, s naglaskom na produkciju velikog broja novih umjetničkih radova koji se prezentiraju u javnom prostoru grada, ostvarujući tako direktnu komunikaciju s publikom, ali i zbog svoje dugovječnosti. Usprkos nazivu projekta, već je od druge edicije održane 1987. izložba izašla iz strogog okvira shvaćanja skulpture. Činjenica da se projekt organizira u razmacima od 10 godina učinila ga je svojevrsnim barometrom razvoja novih umjetničkih praksi i pristupa umjetnosti u javnom prostoru. Iako je prilikom prvog izdanja radi vizionarskog pristupa suvremenoj umjetnosti izložba naišla i na neodobravanje u lokalnoj sredini, danas je omiljena među stanovnicima Münstera i ima puno međunarodne publike. Prošlo izdanje je imalo preko 600.000 posjetitelja.”

Skulptur Projekte Münster pokrenuo je slavni njemački kustos Kasper König koji je nedavno preminuo u 80. godini života, ali je još za života s organizatorima odlučio da će se za iduće izdanje tražiti novi umjetnički direktor ili direktorica. Kako bi se zadržala međunarodna relevantnost projekta, organizatori su kontaktirali preko 120 likovnih profesionalaca iz čitavog svijeta i na osnovu njihovih preporuka oformili komisiju od devet članova, koja je odabrala deset međunarodnih kustosa i pozvala ih na sudjelovanje u natječaju. Kriteriji za izbor umjetničkog direktora bili su prethodno iskustvo i inovativnost prijedloga.

Kolektiv WHW osnovan je 1999. u Zagrebu i djeluje u Zagrebu, Beču i Berlinu, a članice su kustosice Ivet Ćurlin, Ana Dević, Nataša Ilić i Sabina Sabolović te dizajner i publicist Dejan Kršić. Od 2003. vodile su Galeriju Nova, neprofitnu galeriju u centru Zagreba koju su prošle godine nažalost izgubile. Od 2018. WHW inicirao je WHW Akademiju, nezavisni, besplatni, interdisciplinarni studijski program za mlade umjetnike, a od lipnja 2019. do lipnja 2024. Ivet Ćurlin, Nataša Ilić i Sabina Sabolović bile su na poziciji umjetničkih direktorica Kunsthalle Wien. No i prije te važne funkcije radile su na brojnim umjetničkim manifestacijama kao što je projekt “Collective Creativity” u Kunsthalleu Fridericianum u Kasselu (2005.), kurirale 11. Istanbul Biennale “What Keeps Mankind Alive?” (2009.), osmislile hrvatski paviljon u Veneciji 2011. “One Needs to Live Self-Confidently…Watching”, “Ten thousand wiles and a hundred thousand tricks – festival Meeting Points 7” u Zagrebu, Antwerpenu, Kairu, Hong Kongu, Beirutu, Beču i Moskvi, 2013. i 2014. realizirale projekt “Really Useful Knowledge” u Museo Nacional Centro de Arte Reina Sofia u Madridu, dvije zapažene izložbe “Želimir Žilnik: Shadow Citizen” u Edith-Russ-Hausu u Oldenburgu 2018. i Galeriji Nova 2019. te u Kunsthalle Wien 2020. “…of bread, wine, cars, security and peace”.

Nicole Eisenman ‘Skica za fontanu’ (2017); Želimir Žilnik ‘Građani iz sjene’, Kunsthalle Wien (2021); Dan Graham ‘Oktogon za Münster’ (1987) | Foto: WHW

“Svjesne smo da na našoj sceni Skulptur Projekte Münster nije tako poznat kao Venecijanski bijenale ili Documenta, ali radi se o manifestaciji koja u svijetu umjetnosti ima tu vrstu prestiža. Velika je sreća za nas kao umjetničke direktorice i kustosice biti u poziciji osmisliti platforme koja će ozbiljno podržati toliko umjetnika. Ali to ne znači da nam neki znatno manji projekti koji su imali puno manju vidljivost, često na domaćem terenu, nisu bili jednaki izazov i jednako značajni”, rekla je.

Dosadašnji Skulptur Projekte Münster sastojao se od niza novih produkcija u javnom prostoru, često vezanih uz specifičnosti grada Münstera i njegove povijesti, dok se u radu dosadašnjeg kustosa Kaspera Königa osobito istaknuo upravo taj projekt koji promišlja medij skulpture u javnom prostoru te kompleksnost umjetnosti koja se realizira u raznim aspektima javne sfere. Stoga smo pitali kustosicu Ivet Ćurlin kako su pristupile projektu i koliko im je bio blizak Münster i djelovanje Kaspera Königa. “Naš pristup je – kontinuitet s promjenama. Mislimo da je važno u društvu koje neprestano inzistira na novom tražiti veze s prošlim iskustvima, ne kretati sasvim iz početka. Dok smo u Münsteru želimo slušati i učiti, zanima nas kakvi su odnosi građeni u prošlim izdanjima projekta s gradom, umjetnicima, publikom… Na temelju toga ćemo osmisliti svoja polazišta. To je bilo važno i Kasperu Königu koji je bio izuzetno kreativan kustos. Isticao je da svako izdanje treba biti o suvremenom trenutku i velikodušno prema umjetnicima koji stvaraju u njemu”, rekla je.

‘Projekt će 2027. slaviti pedesetu obljetnicu i u tom vremenu je realizirano preko sto radova u javnom prostoru, od kojih je Grad Münster otkupio tridesetak’, ističe Ivet Ćurlin

Na konferenciji za medije održanoj krajem kolovoza istaknule su da im je važno realizirati ovako opsežan projekt uzimajući u obzir ekološke parametre te promišljanje ideje odrasta, pa smo pitali Sabinu Sabolović zbog čega su u obzir uzeli ekološke parametre. “Kada smo pisale prijavu za ovaj posao, a to je bilo prošlog ljeta, dodale smo da je prijedlog nastao za vrijeme jednih od najtoplijih dana zabilježenih u Europi. Ekološka kriza ima toliko opipljivih posljedica u svim aspektima ljudskog i ne-ljudskog života da je posljednjih nekoliko godina jasno da se ne smije ignorirati niti u području umjetničke i izložbene produkcije. To nam se čini važno pri organiziranju projekta u kojem su svi radovi nove produkcije. Želimo od početka s cijelim timom promisliti kako možemo odgovorno uzeti u obzir teme kao što su energija, karbonski otisak, recikliranje, putovanja, transport, upotrebu lokalnih materijala itd. Razmišljamo o tome da uspjehe i neuspjehe – za koje smo sigurne da će ih biti – na tom području napravimo javnim, da posluže kao izvor znanja za sljedeća izdanja. Koncept odrasta nam je bitan kao otpor kapitalizmu koji definira sve oko nas, odrast postavlja pitanje o tome možemo li drugačije urediti zajednički život. I za umjetničke manifestacije mislimo da moraju promisliti odnose koje grade sa svojom okolinom i publikom. Drago nam je da WHW prošle godine bio jedan od su-organizatora 9. Međunarodne konferencije odrasta koja se održala u Zagrebu te je naša kolegica Ana Dević osmislila niz događanja u sklopu konferencije”, rekla je.

Tada su naglasile i da ih zanima ruralna okolica Münstera kao i prelaženje nacionalnih granica koje su uspostavljene Vestfalskim mirom potpisanim u tom gradu 1648. Zašto je to važno, objasnila nam je Ivet Ćurlin: “Projekt će 2027. slaviti pedesetu obljetnicu i u tom vremenu je realizirano preko sto radova u javnom prostoru, od kojih je grad Münster otkupio tridesetak. Svi ti radovi bili su inspirirani lokalnom povijesti i raznim aspektima života u gradu, a smješteni su uglavnom u centru. Zanima nas naglasiti to nasljeđe za nove generacije, ali se i fizički odmaknuti od njega. Interes za ruralno povezan je i s važnosti promišljanja ekološke krize i činjenicom da je oko Münstera veliki pojas različitih farmi i jaka industrija hrane, osobito mesna industrija. Iz ruralnog možemo puno naučiti o odnosima s prirodom, tlom i ne-ljudskim formama života. To područje jake poljoprivrede nas je potaknulo da gledamo šire, prvenstveno prema Nizozemskoj i da vidimo koje posljedice nacionalne granice imaju na taj prostor. U praksi to znači da ćemo umjetnicima pokazivati i ta područja kao potencijalno inspirativna za njihove radove.”

Martha Rosler: ‘Uznemiravanje fragmenata (orao)’ 2007.; ‘No Feeling Is Final’, Skopje kolekcija solidarnosti, Kunsthalle Wien 2023. | Foto: WHW

Pojasnila je zašto su se na konferenciji za tisak osvrnule na složenost trenutne situacije kulturnog rada u Njemačkoj, jer su naglasile da posljednjih godina, a osobito nakon početka posljednjeg sukoba na Bliskom istoku, otkazivanja i cenzura uzimaju maha: “Izuzetno je teško trenutno raditi u Njemačkoj, politička situacija je napeta, sustav je na svim razinama u krizi, od vlakova koji apsurdno kasne do automobilske industrije koja gubi tlo pod nogama i opće mastodontske birokracije koja se zapanjujuće sporo prilagođava digitalnom dobu. Cijela situacija ponekad zastrašujuće podsjeća na godine koje su prethodile krvavom raspadu Jugoslavije. Uspon krajnje desnice koji za sve krivi migraciju i njemački osjećaj krivnje koji je u dogmatskoj podršci Izraelu i filo-semitizmu našao način da izrazi i njemački nacionalizam i antisemitizam kojeg se Njemačka nije nikad riješila, rezultira rastom islamofobije i rasizmom. Dominantni narativ je da su za antisemitizam krivi prvenstveno arapski doseljenici i lijeva kulturna scena, bez obzira na to što sve statistike pokazuju da antisemitski napadi u golemoj većini dolaze od krajnje desnice. Otkazivanja, cenzura i autocenzura su posvuda. Odluku da ipak radimo na ovom projektu doista nismo lako donijele, a odlučile smo prihvatiti projekt jer mislimo da nije sve još izgubljeno i da umjetnički projekt u javnom prostoru može i mora biti platforma za ravnopravni dijalog. No to ne znači da smo sigurne da ćemo moći iznijeti projekt do kraja. Za sada imamo podršku političkih struktura koje stoje iza projekta i koje nisu izgubile povjerenje u demokraciju i slobodu govora.”

WHW ima tri godine za pripremu projekta koji se bazira na novim produkcijama umjetničkih radova u javnom prostoru te opsežnom edukativnom programu. Zanimljivo je da je gotovo neizostavan dio dosadašnjeg njihova kustoskog rada naglašeni antifašizam, pa smo pitali Natašu Ilić koliko će ga u novom projektu naglasiti i koliko je važno danas i kroz umjetnost naglašavati opasnost od fašizma.

‘Ekološka kriza ima toliko opipljivih posljedica u svim aspektima života da je jasno kako je ne smijemo ignorirati ni u području umjetničke i izložbene produkcije’, kaže Sabina Sabolović

“Na žalost, pitanje antifašizma ne prestaje biti važno, ratovi i genocid u Gazi koje gledamo gotovo u prijenosu uživo su zastrašujući kao i neprekidni rast nasilja i nepravde u društvu. Od početaka našeg rada pozivamo se na antifašističko nasljeđe i inspirirane njime bavimo se društvenim i političkim temama koje su u proteklih dvadeset i pet godina bile marginalizirane u javnoj sferi. Mnogi naši projekti bili su prilično direktni i često smo izlagale umjetnost koja je bila eksplicitna u svom političkom pozicioniranju. Ono što se promijenilo za nas kao kustose, možda i zbog očaja koji nam izaziva stanje u svijetu, to je da nas puno više zanimaju poezija i poetski jezik umjetnosti. Kao što u jednoj poemi kaže Krleža, okružen užasima u jeku 2. svjetskog rata – “ovo se može samo stihom reći”.”

U razgovoru su također istaknule da im je važno što se uz ovakav projekt mogu posvetiti aktivnostima u Zagrebu u kojem će biti bazirane. WHW u Zagrebu radi na brojim izložbeno-diskurzivnim programima, nastavlja edukaciju za mlade umjetnike kroz program WHW Akademije te radi na ponovnom uspostavljanju galerijskog prostora. Stoga smo pitali Sabinu Sabolović kako će iz Zagreba realizirati Skulptur Projekte Münster i kakve su šanse da se skrase u novoj galeriji. “Bilo nam je jako važno kad smo se prijavljivale za ovaj posao da se ne radi o institucionalnoj poziciji zbog koje bismo se morale ponovo seliti u neki novi grad. U Münsteru ćemo provoditi dio vremena jer je to projekt koji je dubinski povezan s upoznavanjem lokalne situacije, a to je i pristup koji je uvijek bio dio naše kustoske prakse. Ali Zagreb je naša baza, nekad se šalimo i kažemo naš štab, tu se vraćamo i smišljamo – što, kako i za koga. Uvijek krećemo od našeg iskustva ovdje, od povijesti i budućnosti odnosa koje tu gradimo dva i pol desetljeća. Mislimo da imamo puno znanja koje može koristiti zagrebačkoj sceni i stalno nam je da ponovno vodimo galerijski prostor. Još uvijek se javljamo na javne natječaje, nadamo se da će se neki novi prostor otvoriti kroz takve procese”, rekla je.

Nataša Ilić, Ivet Ćurlin i Sabina Sabolović izložbu u Njemačkoj pripremat će u Zagrebu | Foto: WHW

“Sljedeće godine krećemo s novim tematskim ciklusom i programima koji će se iz različitih perspektiva baviti pitanjima koja su naizgled u suprotnosti – poezijom i granicama. Smatramo da upravo njihovo ispreplitanje omogućuje složenu perspektivu na historijsku sadašnjost. Poezija posljednjih godina postaje sveprisutna u svijetu umjetnosti kao signal filozofije, veza s kontemplativnim i metafizičkim, odgovor na prezir prema jeziku promocije koji vlada umjetničkim svijetom. Pitanje granica shvaćamo kao realnu protutežu apstraktnoj slobodi poezije i kao ključno mjesto normalizacije ekstremnog nasilja ratova koji bjesne na rubovima Europe. Suprotno shvaćanju granice kao nepropusnog zida tvrđave, granicu shvaćamo kao mjesto složenosti, pregovora i otkrivanja. Uz nju je naravno vezano i pitanje migracija koje je ključno za transformaciju povijesti. S tim tematskim okvirom planiramo programe otvorene za najrazličitije umjetničke interese”, rekla je na kraju Nataša Ilić.