Ekskluzivne fotografije ogromnih redova ispred hrvatskog veleposlanstva u Dohi i New Delhiju pokazuju zašto u godini u kojoj se očekuje obaranje turističkih rekorda zbog ulaska Hrvatske u Schengen i eurozonu, agencije za uvoz stranih radnika tvrde da država nije osigurala dovoljno ljudi za izdavanje viza, a MVEP prebacuje krivnju

Strani radnici o kojima ovisi turistička sezona nalaze se u redovima ispred hrvatskih veleposlanstava u Indiji i drugim zemljama, nema im tko udariti pečate na vize ni obraditi njihove zahtjeve. Došlo je do totalnog podbačaja države i ne znam tko će odraditi sezonu…”

“Ministarstvo vanjskih i europskih poslova ne zna što je s vizama za naše radnike, samo naših 77 radnika čeka. Kolaps je nastao u MUP-u i Ministarstvu vanjskih i europskih poslova”

Ove su dramatične tvrdnje samo dio prepiske između više vlasnika agencija za posredovanje u zapošljavanju koji u Hrvatsku uvoze strane radnike i koji su Nacionalu dostavili fotografije ogromnih redova ispred hrvatskog veleposlanstva u Dohi i New Delhiju. Tvrde da su državne službe potpuno podbacile te da nisu pripremile kapacitete ni ljude koji bi mogli odraditi velik broj zahtjeva za vize i to za radnike kojima je već izdana radna dozvola te da ti radnici čekaju i više od 60 dana na vize – iako bi rok trebao biti 15 dana od podnošenja zahtjeva. Optužuju institucije da se ponavlja situacija od prošle godine, da se Ministarstvo vanjskih i europskih poslova ponaša kao da nije znalo da dolazi ljeto te da zbog toga već sada kasne pripreme za sezonu i to u godini kad je Hrvatska ušla u Schengen i eurozonu i kad se očekuje obaranje svih turističkih rekorda.

Primjerice, u hrvatskom veleposlanstvu u New Delhiju, gdje fluktuira najveći broj zahtjeva, radno vrijeme na odjelu za izdavanje viza, to jest predaje uvjerenja o nekažnjavanju koji su preduvjet za izdavanje viza, iznimno je kratko – predaja zahtjeva može se obaviti isključivo ponedjeljkom, utorkom, četvrtkom i petkom i to od 10.30 do 12 sati, a prije deset dana na vratima je osvanuo natpis da uvjerenja više uopće ne zaprimaju. Pred veleposlanstvom u New Delhiju, isto kao u Dohi, su ogromne gužve, što potvrđuju i fotografije ustupljene Nacionalu. Da je situacija dramatična Nacionalu su potvrdili i Ministarstvo turizma i sporta na čelu s ministricom Nikolinom Brnjac i Ministarstvo vanjskih i europskih poslova na čelu s ministrom Gordanom Grlićem Radmanom kojima je Nacional poslao upit s detaljnim pitanjima o tome zbog čega se na vrijeme nisu osigurali kapaciteti i veći broj službenika da bi se moglo odgovoriti na povećan broj zahtjeva za izdavanje viza radnicima kojima su već izdane radne dozvole te što oni po tom pitanju poduzimaju.

Vinko Miše, suvlasnik agencije za posredovanje pri zapošljavanju Connect Human Resources (lijevo s radnicima na brodu dok je bio direktor hotela na kruzeru), upozorio je na ogromne gužve u procesu izdavanja viza stranim radnicima koji su već dobili radne dozvole, što se vidi i iz slika iz Dohe (desno). FOTO: Nacional

“Ministarstvo turizma i sporta upoznato je s informacijama koje spominjete te je po tom pitanju u stalnoj koordinaciji s Ministarstvom vanjskih i europskih poslova”, odgovorili su iz tog Ministarstva.

Iz Ministarstva vanjskih i europskih poslova Nacionalu su potvrdili da od 1. siječnja do 24. svibnja 2023. hrvatska veleposlanstva/konzulati bilježe povećanje ukupnog broja zahtjeva od 67% u odnosu na isto razdoblje 2022., ali u svojim odgovorima ni jednom riječju nisu preuzeli krivnju zbog nedostatka kapaciteta za obradu zahtjeva, već su krivnju pokušali prebacili na poslodavce i strane radnike.

“Dugotrajna viza (viza D) izdaje se državljanima trećih zemalja kojima je prethodno izdana dozvola za boravak i rad. Od 1. siječnja do 24. svibnja 2023. unutar cijele diplomatske mreže bilježimo povećanje broja zahtjeva za vizu D od 72% u odnosu na isto razdoblje 2022. godine”, ističu iz Službe za odnose s javnošću Ministarstva vanjskih i europskih poslova.

Državljani trećih zemalja, kojima je potrebna viza za Hrvatsku, navode dalje, svoje zahtjeve, osim u veleposlanstvima/konzulatima, mogu podnijeti i izravno u viznim centrima u 34 treće zemlje u kojima je ugovorena suradnja s VFS Globalom, najvećom svjetskom tvrtkom u području pružanja usluga u zaprimanju zahtjeva za vizu.

Zahtjevi za vize, kako objašnjavaju, zaprimaju se u šest viznih centara na području Republike Indije (Delhi, Mumbai, Kolkata, Chennai, Hyderabad, Bengaluru) te se isti model po uzoru i na druge države članice šengenskog područja primjenjuje i u zemljama iz kojih dolazi veći broj stranih radnika, a sve kako bi se maksimalno olakšao postupak obrade zahtjeva za vizu i izbjegla dodatna putovanja iz udaljenih krajeva.

‘Tvrdnje da se ispred Veleposlanstva stvaraju veliki redovi i gužve nisu točne jer podnositelji zahtjeva ne pristupaju Veleposlanstvu za postupak podnošenja viza. MVEP je osigurao konzularnu ispomoć…’

“Stoga, tvrdnje da se ispred Veleposlanstva stvaraju veliki redovi i gužve nisu točne, jer podnositelji zahtjeva ne pristupaju Veleposlanstvu za postupak podnošenja viza. MVEP je pravovremeno osiguralo dodatnu konzularnu ispomoć na lokacijama od interesa za hrvatske poslodavce”, ističu u Ministarstvu.

No potom ipak u nastavku odgovora priznaju da postoje problemi, ali odgovornost prebacuju na poslodavce i same radnike:

“Međutim, valja ukazati i na sljedeće:

• dio hrvatskih poslodavaca je i ove godine nešto kasnije započeo s pripremama za dolazak stranih radnika i podnošenjem zahtjeva za izdavanje dozvola za boravak i rad;

• dio stranih radnika ne podnosi zahtjev za dugotrajnu vizu odmah po dobivanju dozvole za boravak i rad, nego to čine i po nekoliko tjedana nakon što su zaprimili rješenje o odobrenom boravku i radu u Hrvatskoj;

• dio radnika i nakon izdane dozvole za boravak i rad optira hoće li u konačnici doći u Hrvatsku s obzirom na udaljenost, a dio radnika paralelno podnosi i po nekoliko zahtjeva za dozvolu za boravak i rad ne samo u Hrvatskoj, nego i u drugim državama članicama EU/Schengena;

• najveći dio radnika dolazi iz socijalno najugroženijih dijelova društava trećih zemalja koje su migracijski iznimno aktivne te je nužna bolja selekcija radne snage čime se ubrzavaju zakonom predviđeni postupci te se osigurava cilj, a to je dovođenje legitimnih radnika hrvatskim poslodavcima.”

Na kraju još pojašnjavaju:

“Svi zahtjevi za dugotrajnu vizu šalju se na prethodni postupak, odnosno pribavljanje prethodne suglasnosti MVEP-a te mišljenja MUP-a i SOA-e koja su obvezujuća. MVEP ne može odobriti izdavanje vize bez prethodnih pozitivnih mišljenja tih dvaju tijela. Zakonski rok za odlučivanje o zahtjevu za dugotrajne vize je 15 dana od dana podnošenja zahtjeva te se može produljiti do najviše 45 dana, ako za to postoje opravdani razlozi.”

Iako nije operativno uključeno u postupak izdavanja radnih dozvola i viza, za razliku od MUP-a koji vrši provjere uvjerenja o nekažnjavanju radnika, Ministarstvo turizma i sporta na čelu s ministricom Nikolinom Brnjac obaviješteno je o zastoju izdavanja viza stranim radnicima o kojima ovisi sezona. FOTO: Hrvoje Jelavic/PIXSELL

Vinko Miše, suvlasnik agencije za posredovanje pri zapošljavanju Connect Human Resources iz Kaštel Lukšića, tvrdi upravo suprotno – da je upravo država dovela do zastoja u izdavanju viza i to zato što se nisu na vrijeme pripremili, a sada su, uoči jeka sezone, odjednom iznenađeni što se povećao broj zahtjeva za vize stranim radnicima.

Ističe da agencija VFS Global, na koju se poziva Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, samo podnosi zahtjeve umjesto ljudi, ali da svaki radnik mora osobno doći da bi mu službenici veleposlanstva lupili pečat na uvjerenje o nekažnjavanju te da bi im zalijepili vizu u putovnicu.

“Umjesto praznih opravdavanja, bilo bi dovoljno da Ministarstvo kaže: oprostite, zeznuli smo stvar”, smatra Miše i kaže da je najveći problem u veleposlanstvu u New Delhiju, jer to veleposlanstvo pokriva područje Indije, ali i Nepala, odakle dolazi najveći broj radnika za Hrvatsku, ne računajući radnike iz okolnih zemalja. Njegova se agencija fokusirala više na radnike iz Indonezije, ali uvozi radnike i iz drugih zemalja.

O uvozu stranih radnika ovisi turistička sezona u Hrvatskoj, ali i djelatnosti poput građevine i ugostiteljstva.

“Kad se zbog velikog broja zahtjeva zablokirao New Delhi, počelo se dovoditi ljude iz zaljevskih zemalja, ali zakrcala su se i ta veleposlanstva. Zato su sada i u Dohi, ali i drugdje gužve. Zatim, dosta Filipinaca, primjerice, dolazi preko veleposlanstva u Jakarti koje je nadležno i za Indoneziju. Problem je što su upitne vize radnicima koji su već dobili radne dozvole”, kaže Vinko Miše.

Vinko Miše odgovornim ne smatra samo ministra vanjskih i europskih poslova Gordana Grlića Radmana, već tvrdi da je cijela vlada trebala sjesti i analizirati što će se dogoditi ako ne bude radnika. FOTO: Davor Puklavec/PIXSELL

On objašnjava kako zapravo funkcionira cijeli sustav izdavanja radnih dozvola i viza: “Ako ja odlučim uvesti radnika u Hrvatsku, prvo s radnicima radimo intervju, a nakon toga kreće postupak u institucijama. U zemljama koje nisu potpisnice Haaške konvencije radnici moraju dobiti pečat našeg veleposlanstva na svoja uvjerenja o nekažnjavanju. Ako su u pitanju države kao što su Indonezija ili Indija, za njihove radnike nije potreban pečat. Međutim, naša agencija, primjerice, najveći broj radnika uvozi iz Nepala, i tada se zakrca veleposlanstvo jer njima treba nekoliko dana da bi lupili pečat. A taj je pečat potreban da biste uopće podnijeli zahtjev za izdavanje radne dozvole.”

Međutim, sam proces je još puno kompliciraniji. “Kad se pokaže potreba za radnicima, mi najprije moramo to prijaviti Hrvatskom zavodu za zapošljavanje koji mora oglasiti ta radna mjesta. Ako nije sezona, onda nam kažu da nije riječ o deficitarnim zanimanjima. Zavod raspiše oglas za ta radna mjesta koji mora biti objavljen 15 dana, tako da vi najprije gubite tih 15 dana tijekom kojih se na oglase uglavnom nitko ne javi ili se jave jedna, dvije osobe. To je normalno jer svi znamo da u Hrvatskoj nema radnika. Dakle, ako trebate čistačicu, morate čekati da vam se na oglas najprije javi čistačica iz Hrvatske. Kad se nitko ne javi, onda tek dobijete odobrenje za radne dozvole. Međutim, sve te zahtjeve naprosto nema tko odraditi”, tvrdi Vinko Miše.

On upozorava da je cijeli sustav pred kolapsom.

“Mi smo sa svim ambasadama i ministarstvima u stalnoj komunikaciji, s odjelom za vize, s lokalnim zavodima za zapošljavanje, s policijskim postajama… Jednostavno, imate situaciju da se u Hrvatsku godišnje uvozi oko 170 tisuća radnika, to vam je red veličina jednog Splita. Ali nema dovoljno ljudi da obrade sve te zahtjeve. To je problem koji se dogodio državi i ponavlja se iz godine u godinu. Jer privatnik ako zna da mu dolazi sezona i povećani obim posla, on će se za to pripremiti. Zna da će mu doći više gostiju pa zaposli još dvoje, troje ili desetero ljudi. Ili preusmjeri radnike s drugih poslova. Što je država napravila znajući da je i prošla godina bila problematična? Što su napravili da spriječe ovakve zastoje? Trebali su još prije pola godine zaposliti i obučiti ljude. Nisu krivi ni ti jadni službenici koji padaju s nogu od posla. Službenici u policiji, u Zavodu za zapošljavanje, u ministarstvima i u veleposlanstvima, oni su svi žrtve sistema jer svi nasrću na njih, i radnici koji čekaju, i poslodavci i javnost, ali nije problem u njima nego u onim koji su trebali organizirati cijeli sustav. Dakle, kriv je državni menadžment”, smatra Miše.

Na pitanje koga smatra najodgovornijim za tu situaciju, je li to ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman koji nije uredio i ubrzao sistem izdavanja viza ili netko treći, Miše odgovara:

“Ako imate državu u kojoj turizam ima utjecaj na 70 posto gospodarstva, ako znamo da se neka stolica ili čaša koja se proizvodi u Zagorju, proizvodi za turista u Istri ili Dalmaciji, onda je jasno da je riječ o pitanju nacionalnog interesa. Dakle, trebala je cijela vlada sjesti i analizirati: ako se ne mogu otvoriti kapaciteti hotela, nećemo moći naplatiti PDV, ako ne naplatimo PDV, bit će manje škola, manje mostova, manje plaće državnim službenicima…”

Miše tvrdi da se naprosto radi o zakazivanju cijelog sistema.

Nakon što tvrtka prijavi potrebu za radnicima Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, oni nakon provedenog javnog natječaja daju mišljenje kako nema osoba određene struke u Hrvatskoj te daje pozitivno mišljenje da se uveze određen broj radnika. Policija zatim provjerava najprije poslodavca koji mora dostaviti potvrde o nekažnjavanju za radnike koje planira uvesti. Policija tada najprije provjerava s poslodavcem kako je došao do radnika, zatim zove agenciju za zapošljavanje, radi ponovno temeljnu provjeru i, ako je sve u redu, daje pozitivno mišljenje za radnu dozvolu. No to je tek dio procedure, objašnjava Miše:

“Kad mi dobijemo pozitivno mišljenje za radne dozvole, šaljemo ih naših partnerima u Indoneziji, Nepalu, Indiji i drugdje i kažemo da to pošalju na veleposlanstvo. Oni to pošalju i dobiju termin za 7 do 10 dana i nakon toga veleposlanstvo to šalje nazad Ministarstvu vanjskih i europskih poslova koje to šalje nazad lokalnoj policiji – onim koji su već sve prije toga provjeravali za radnu dozvolu. I onda se tek izdaje viza. Međutim, prošle godine cijeli je taj zadnji dio postupka između veleposlanstva i Ministarstva vanjskih i europskih poslova trajao 15-ak dana, da bi se ove godine popeo na 40 i više dana, a negdje i do 70 dana. Sad zamislite kako je tim jadnim ljudima koji su došli iz nekog sela u grad u veleposlanstvo, već su potrošili novac za svu tu dokumentaciju računajući da će doći na sezonu koja traje 7, 8 mjeseci ili pola godine, a ovako će ispasti da dolaze na tri mjeseca. Ako poslodavac u međuvremenu ne odustane i otkaže radnu dozvolu.”

U hrvatskom veleposlanstvu u New Delhiju, kroz koje fluktuira najveći broj zahtjeva, radno vrijeme za predaju uvjerenja o nekažnjavanju, koji su preduvjet za izdavanje viza, iznimno je kratko, a već desetak dana uopće ih ne zaprimaju. FOTO: Nacional, Patrik Macek/PIXSELL

Vinko Miše kaže da njihova agencija uvozi radnike iz brojnih zemalja te ih također distribuira na tržišta brojnih europskih zemalja, ne samo u Hrvatsku, ali da ni s jednom drugom zemljom nemaju takav problem s vizama kao u Hrvatskoj.

“U nekim zemljama ide brže, u nekim malo sporije, ali nigdje ovako kao kod nas. U Hrvatskoj je prošle godine bilo pet puta bolje stanje nego sad, ovo je totalni kolaps sistema, službenici su počeli uzimati bolovanja jer ne mogu više izdržati taj pritisak, a jedino ta službenica ili službenik mogu opaliti pečat u toj službi za vize. I svi ti predmeti u međuvremenu čekaju jer država nije osigurala dovoljan broj ljudi”, problematizira Miše.

Na pitanje kome su se sve obratili i što su im odgovorili, kaže da je odgovor uvijek isti: “Radimo na tome.”

“Gdje god dođemo, nailazimo na zakrcane ljude, u policiji, zavodu, gdje god, kad zoveš, rijetko koga više uopće možeš dobiti na telefon, kad pišeš višoj instanci, oni kažu: ‘Pišite požurnice!’, slali smo i pisali svugdje, ali nemamo drugog izbora nego čekati jer cijela Hrvatska trenutno piše požurnice i cijela nastoji povlačiti veze, a budući da svi pišu požurnice i svi povlače veze, opet su svi u istom problemu, pisao, ne pisao, isto ti dođe”, pojašnjava Miše.

U hrvatskim je medijima, posebno u Jutarnjem listu, nedavno bilo riječi o agencijama koje izrabljuju strane radnike i drže ih na minimalcu ili pak uzimaju proviziju od njihovih plaća.

Miše tvrdi da njihova agencija uzima isključivo jednokratnu proviziju i to od poslodavaca, a da radnici koje oni dovode idu kod provjerenih poslodavaca, a to su najbolji hoteli i restorani ili pak ugledne građevinske tvrtke te su radnicima osigurana sva prava po hrvatskom zakonu, smještaj i hrana te da su iznimno zadovoljni. U suprotnom, tvrdi, njihova agencija ne bi dugo opstala jer su i radnici međusobno umreženi i razmjenjuju informacije pa ako se pročuje da neka agencija izrabljuje radnike, ubrzo više nitko preko njih ne želi raditi.

“Na žalost, ima agencija koje izrabljuju radnike, ne bih spominjao njihova imena, ali dovoljno vam je pogledati popis agencija koliko ih se samo u posljednje vrijeme registriralo kao j.d.o.o., izrodilo ih se mali milijun jer svatko misli da se može baviti ljudima. Ja sam prije ovog posla radio u odvjetništvu i dugo na najvišoj poziciji direktora hotela na kruzeru, gdje sam radio sa stranim radnicima i sudjelovao u njihovu odabiru, i to smo iskustvo moj poslovni partner Marijan Kutnjak i ja primijenili na našu agenciju. Mi se ne bavimo ustupanjem radnika, da mi plaćamo nekome minimalac i uzimamo njegovu plaću, a mi masno zarađujemo. Mi radimo tako da poslodavac odabere radnika, uvjeri se u njegovo poznavanje jezika i kvalitete i nakon mjesec dana ako je poslodavac zadovoljan, tek tada naplaćujemo proviziju. Međutim, naši partneri nisu samo poslodavci, već i radnici. Ako radnik nije zadovoljan, ni mi ne bismo mogli dugo egzistirati jer je svijet danas globalno selo i loš glas brzo bi se pročuo. Osim toga, nismo takvi ljudi da bismo se bogatili na tuđoj nesreći, već renomirana agencija koja radi u cijeloj Europskoj uniji i imamo ozbiljne poslovne planove”, zaključuje Miše.