Francuska politička kasta razdire se svađama i ogovaranjem uoči glasovanja ovog mjeseca. Ima tu i zabludjelih nećakinja i uvrijeđenih desničara koji se zaključavaju u urede.
Tek su četiri dana u predizbornoj kampanji u Francuskoj, a osvete već ključaju u melodramatičnom naletu vodviljskih točaka. Promatrači su već zgrabili kokice.
Ponižen na izborima za EU, predsjednik Emmanuel Macron u nedjelju navečer je raspisao nacionalne parlamentarne izbore, nadajući se da će zaustaviti plimni napredak krajnje desnice.
Njegovi suparnici pokušali su iskoristiti povijesni trenutak da ostave neprijateljstva po strani i ujedine se – ali stvari ne idu kako su planirali, blago rečeno.
U glavnoj stranci desnog centra u zemlji, opkoljeni se vođa zabarikadirao u stranačkom stožeru tvrdeći da još uvijek zapovijeda, sve dok se politička suparnica nije pojavila s rezervnim ključem kako bi pokazala da to više nije slučaj.
Na krajnjoj desnoj strani dvije su istaknute osobe krenule u otvoreni rat, pri čemu je jedna optužila drugu za postavljanje “svjetskog rekorda u izdaji”.
U međuvremenu, na ljevici je postignut sporazum o suradnji i čini se da stranke namjeravaju ostaviti svoje razlike iza sebe – ali napetosti još uvijek pucaju između dvije zvijezde, u smislu osobnosti i pitanja uključujući Ukrajinu i Gazu.
Ankete javnog mnijenja i analiza rezultata od prošle nedjelje sugeriraju da bi ujedinjena ljevica i ojačani krajnje desni Nacionalni skup mogli izbrisati pro-Macronovu koaliciju s političke karte — što znači da je predsjednikova jedina šansa da izbjegne tragični poraz klađenje na podjele među svojim protivnicima.
Francuski izbori provode se u dva kruga — ovaj će se održati 30. lipnja, a drugi 7. srpnja. Da bi uspjele, političke snage moraju biti u stanju udružiti se, pogotovo jer se manje stranke izbacuju u prvom krugu.
U Francuskoj se na izborima za Europski parlament održanim u nedjelju, nadmetalo 38 odvojenih lista stranačkih kandidata. Sada, dok panika vlada francuskom političkom klasom, čelnici ljevice i desnice bore se da za parlamentarne izbore taj broj svedu na tri.
Konzervativna melodrametina
Nagrada za apsurdne ludorije ide konzervativnim Les Républicains.
Lider Éric Ciotti izazvao je unutarnji stranački udar predloživši da stranka surađuje s krajnjom desnicom kako bi pobijedila Macrona. Mnogi stranački vjernici bili su iznervirani kada su čuli takav stav od čelnika stranke Jacquesa Chiraca koji je u svom posljednjem govoru kao predsjednik 2007. godine pozvao svoje pristaše da “nikad ne pristaju na kompromis s ekstremizmom”.
Pobunu protiv Ciottija predvodila je glavna tajnica stranke Annie Genevard, koja je u srijedu sazvala izvanredni sastanak političkog odbora stranke unatoč Ciottijevim prosvjedima da nema pravo na to.
Tada je Ciotti učinio ono što bi svatko pri zdravoj pameti učinio: zaključao se u središnjicu stranke dok su ga njegovi kolege pokušavali izbaciti.
Politički odbor bio je prisiljen sastati se na drugom mjestu – ali je na kraju jednoglasno izglasao isključenje zaključanog Ciottija.
Njegovi su protivnici inzistirali da će ga na kraju izvući: “Pozvat ćemo hitnu pomoć” ako bude potrebno, našalila se potpredsjednica stranke Florence Portelli.
Genevard se zatim pojavila u sjedištu Les Républicainsa s rezervnim ključem kako bi pokazala Ciottiju da je njegov trik neće prestrašiti.
Zabarikadirani vođa se sljedeći dan posramljeno pojavio na prozoru svojeg ureda i rekao novinarima da je još uvijek na poslu.
Upitan ima li potpuni pristup stranačkim prostorijama, odgovorio je: “Skoro”. Što je gotovo sigurno značilo “ne”.
Igrajući na sve ili ništa, Ciotti je objavio video iz svog ureda, uz epsku zvučnu podlogu, tvrdeći da se “vraća na posao za Francusku”. Nekoliko francuskih komentatora na društvenim mrežama usporedilo je njegov prkos s Al Pacinovom krvavom posljednjom borbom u filmu Lice s ožiljkom.
Kako god bilo, čini se da su Les Républicains pretrpjeli kobni raskol.
Annie Genevard je Erica Ciottia izbacila iz stranke. Na slici s rezervnim ključem ureda u koji se Ciotti zaključao | Foto: Michael Baucher/imago stock&people/Profimedia
Obitelj iznad zabave
Postaje prilično izazovno i u taboru krajnje desnice. I poput mnogih intenzivnih drama, svodi se na obiteljske veze.
Nakon što je Macron raspisao prijevremene izbore, Marion Maréchal iz stranke Reconquest razgovarala je o stvaranju ujedinjene fronte krajnje desnice s Jordanom Bardellom iz Nacionalnog skupa. To bi bio veliki udar – vratiti Maréchal, koja je nećakinja predsjedničke kandidatkinje Nacionalnog skupa Marine Le Pen, natrag u šator njezine tete.
To bi također povećalo brojnost krajnje desnice, što bi Reconquestu omogućilo da doda svojih 4 posto potpore Nacionalnom skupu od 33 posto.
Ali prvotno povezivanje nije uspjelo zbog osobnosti osnivača Reconquesta Érica Zemmoura, koji je više puta osuđivan za govor mržnje.
Tenzije između Maréchal i Zemmoura postale su očite tijekom kampanje za EU, pri čemu je Zemmour opetovano napadao Le Peninu stranku, dok se Maréchal suzdržavala od napada na tabor vlastite obitelji.
Naposljetku, nešto je puklo: Maréchal, zabludjela nećakinja, sada je napustila Zemmoura i pozvala svoje pristaše da glasaju za kandidate koje podržava savez National Rally i Les Républicains.
Zemmour pak je sa svoje strane optužio Maréchal da je postavila “svjetski rekord u izdaji”.
“Zgrožen sam i povrijeđen”, dodao je Zemmour dok je gudio tužne tonove u TV intervjuu u srijedu navečer, najavljujući da će Maréchal biti izbačena iz Reconquesta.
“Kad je gotovo, gotovo je. Kad sam povrijeđen, kad me izdaju, šutim i liječim svoje rane”, jadao se prezreni Zemmour.
Odbjegla nećaka vratila se pod tetine skute | Foto: FRANCOIS GREUEZ/Sipa Press/Profimedia
Corneille i Racine, požderite se!
Na ljevici se čini da su stranke spremnije ostaviti svoje svađe iza sebe – barem za sada.
Prije dvije godine, četiri glavne lijevo orijentirane stranke: komunisti, socijalisti, zeleni i pokret Jean-Luca Mélenchona Unbowed (LFI) — složile su se voditi ujedinjenu ljevičarsku frontu, što im je omogućilo da više nego udvostruče ukupni broj u Nacionalnoj skupštini i spriječi Macrona da osigura većinu.
Ali savez nije preživio jer se svaka konstitutivna sila zasebno kandidirala na europskim izborima, ne slažući se oko ratova u Ukrajini i Gazi te integracije u EU.
Koalicija se raspala nakon napada pod vodstvom Hamasa na Izrael 7. listopada, kada su tri bivša partnera LFI-a rekla da više ne mogu surađivati s ljevičarskim pokretom zbog njegovog oklijevanja da označi Hamas kao terorističku skupinu.
Ključno trvenje je između žestokog ljevičara Mélenchona i socijaldemokrata Raphaëla Glucksmanna, koji je predvodio listu koju podržavaju socijalisti u europskoj kampanji.
Glucksmann je obećao da “neće biti povratka” na suradnju s Mélenchonom nakon izbora za EU, ističući odbacivanje njegove politike podjela.
Ali čak i podjele koje su prije manje od tjedan dana oslikane kao nepremostive, čini se da su izgubile na važnosti s izgledima za dobivanje mjesta u Nacionalnoj skupštini.
Francuska ljevica se tako još jednom složila s jedinstvenom listom kandidata u svakoj izbornoj jedinici u kontinentalnoj Francuskoj.
Za razliku od promacronovskog tabora, predvođenog premijerom Gabrielom Attalom, i Nacionalnog okupljanja, koji podupiru Bardella na čelu vlade, ljevica za sada izbjegava pitanje vodstva.
To bi moglo biti jedino fraternité koje je razlomljeni politički krajolik Francuske još uvijek u stanju stvoriti, piše Politico.
Komentari