Objavljeno u Nacionalu br. 696, 2009-03-17

U MEKSIKU BJESNI rat između velikih narkokartela s privatnim vojskama, a tisuće ljudi ubijene su na najokrutnije načine u borbi za prevlast nad poslom koji nosi milijarde

Meksički predsjednik Felipe Calderón bijesan je na utjecajni američki poslovni magazin Forbes, koji svake godine objavljuje listu najbogatijih ljudi na svijetu, dolarskih milijardera. Ovogodišnja lista posebno je zanimljiva jer se pomoću nje – u usporedbi s prošlogodišnjom – vidi koliko je tko od najbogatijih dosad izgubio u financijskoj krizi, tko je s liste ispao, a koji su oni rijetki koji su napredovali. Ponovno je na prvom mjestu osnivač “Microsofta” Bill Gates, čije se bogatstvo također značajno smanjilo. Na listi ovogodišnjih milijardera su 793 osobe, što je čak 400 manje nego lani, a najviše pažnje izazvala je činjenica da se na listi ovaj put našao i jedan veliki kriminalac.

Na 701. mjestu – s bogatstvom od milijardu dolara – nalazi se 54-godišnji Meksikanac Joaquín Guzmán, jedan od najvećih svjetskih krijumčara droge, vođa poznatog meksičkog narkokrijumčarskog kartela Sinaloa. Činjenica da je Forbes i tog čovjeka stavio na svoju listu izazvala je veliku pozornost u Meksiku i oštre reakcije iz samog vrha države. Meksički predsjednik Calderón održao je prošlog tjedna govor pred uglednim društvom utjecajnih zagovornika što bolje međudržavne suradnje na američkom kontinentu te se posebno osvrnuo na Forbesovo uvrštavanje Guzmána na listu najbogatijih. Ocijenio je da se tu radi o antimeksičkoj zavjeri i kampanji, podrivanju akcije meksičke države na suzbijanju velikog krijumčarenja kokaina iz Južne Amerike u SAD. Rekao je da je ta lista “veličanje kriminala”, te govoreći o tome kako se u SAD percipira meksička borba protiv krijumčarenja droge dodao:

“Javno mnijenje, a sada i magazini, ne samo da napadaju i lažu o situaciji u Meksiku, nego sada i slave kriminalce. Mi u Meksiku to smatramo kriminalom, to veličanje kriminala. Žao mi je zbog te antiameričke kampanje, ali ona nas neće obeshrabriti ili potaknuti da oslabimo svoju čvrstu namjeru da ojačamo vladavinu prava u Meksiku.”

Guzmán nije prvi kriminalac kojeg je Forbes uvrstio na neku svoju listu najbogatijih ljudi svijeta, to je već napravio s nekadašnjim najvećim kolumbijskim krijumčarom kokaina Pablom Escobarom, koji je bio sedmi na Forbesovoj listi 1989. s procijenjenim bogatstvom od 25 milijardi dolara. Danas već pokojni Escobar, ubijen u policijskoj raciji u Medellinu 1993., bio je veliki kriminalac neospornih zločinačkih talenata i zanimljive biografije, a i Guzmán je čovjek sličnih talenata i stanovite karizme u kriminalnom miljeu.

Joaquín Guzmán Loera, zvan El Chapo (Kratki), rođen 4. travnja 1954. u malom mjestu u meksičkoj saveznoj državi Sinaloa, rano se počeo baviti sitnim kriminalom, a poslije i krijumčarenjem droge. Postao je 80-ih jednim od glavnih suradnika Miguela Ángela Félixa Gallarda, zvanog El Padrino (Kum), tada vodećeg krijumčara u zapadnom, pacifičkom dijelu Meksika, gdje se nalazi i Sinaloa. Félix Gallardo je uhićen 1989. i danas je još u zatvoru. Među njegovim sljedbenicima tada je došlo do sukoba pa se njegova organizacija podijelila na kartel Tijuana, koji je imao centar u pacifičkom gradu Tijuani na meksičko-američkoj granici, a kojem su na čelo došla brojna braća i sestre iz obitelji Arellano Félix, te kartel Sinaloa, gdje je s vremenom glavni šef postao Guzmán.

Između ta dva kartela traje rat već skoro dva desetljeća, uz mnogo ubijenih. Nakon što je meksička policija pohapsila ili ubila svih sedmoricu braće Arellano Félix, sada kartelom Tijuana upravljaju njihove sestre Alicia i Enedina. O ratu između kartela Tijuana i Sinaloa govori se i u poznatom američkom filmu “Traffic”. U tom ratu život je izgubila i poznata meksička ličnost koja nije imala veze s krijumčarima. Braća Arellano Félix pokušavala su nekoliko puta likvidirati Guzmána, pa su u svibnju 1993. organizirala napad na njega na aerodromu meksičkog grada Guadalajare, uvjereni da se on na aerodromu vozi u jednom luksuznom automobilu. Izrešetali su automobil, poubijali osam osoba, ali među njima nije bio Guzmán, nego meksički kardinal Juan Jesús Posadas Ocampo.

Osim kartela Sinaloa i Tijuana postoje još dva meksička narkokrijumčarska kartela, Juarez i Golfo. Sva četiri kartela bore se za prevlast, ali se sada zapadni kartel Tijuana udružio s kartelom Golfo, koji djeluje na istoku zemlje, dok je kartel Sinaloa ušao u partnerstvo s kartelom Juarez, koji ima centar u gradu Juarezu na granici s Teksasom. Rat se vodi ponajviše za kontrolu nad područjima uz granicu s SAD-om. Na krajnjem zapadu granicu između meksičke savezne države Baja California i američke savezne države Kalifornije drži kartel Tijuana, kojem se s američke strane granice nalazi San Diego. Do njega granicu meksičkih saveznih država Sonora i Chihuahua s američkim saveznim državama New Mexico, Arizona i Teksas drži kartel Sinaloa. Dio meksičke granice s Teksasom drži kartel Juarez iz istoimenog grada, dok istočni dio meksičke granice s Teksasom drži kartel Golfo, koji sjedište ima u meksičkoj saveznoj državi Tamaulipas na obali Meksičkog zaljeva.

Dugo je Guzmán sa svojim kartelom Sinaloa u krijumčarenju droge u SAD bio najuspješniji jer je kontrolirao najvažniji dio središnje meksičke granice s SAD-om, i to prema pustom i slabo kontroliranom dijelu američke savezne države Arizone. Razvio je metodu kopanja dugih tunela ispod granice kojom su se krijumčarile ogromne količine kokaina u SAD.

Kad je već snažno razvio svoju djelatnost, Guzmán je u ljeto 1993. uhvaćen u Gvatemali, izručen u Meksiko, gdje je izveden pred sud, te zbog krijumčarenja droge i drugih zločina osuđen na 20 godina zatvora. Kaznu je služio u zatvoru u meksičkoj saveznoj državi Jalisco, gdje je korumpirao i upravu i stražare. SAD je tražio njegovo izručenje, a on je nekoliko dana prije nego što je trebao biti izručen uz pomoć potkupljenih stražara 19. siječnja 2001. pobjegao iz zatvora u kolima za prijevoz rublja i ponovno stao na čelo svog kartela, razvivši još snažnije svoju djelatnost.

No, dok je on bio u zatvoru, prilike su se promijenile, ne samo zato što je zbog njegove odsutnosti njegov kartel oslabio prema suparničkima, nego i stoga što su vlasti SAD-a počele mnogo snažnije kontrolirati granicu u Arizoni pa je tamo postalo mnogo teže prebacivati drogu. Guzmán je počeo tražiti nove kanale krijumčarenja, pa je želio proširiti i svoju kontrolu nad većim dijelom granice. Zato su se zaoštrili sukobi na zapadu s kartelom Tijuana, ali posebno na granici s Teksasom s kartelom Golfo. Centar tog rata postao je grad Juarez, posebno nakon što je s tamošnjim klanom Guzmán ušao u savez protiv kartela Golfo koji je nad gradom želio preuzeti kontrolu.

U tom dijelu Meksika u posljednje doba vodi se pravi rat između kartela, ali i rat kartela protiv vlasti, u koji je odnedavno uključena i meksička vojska. Ovih je dana meksički predsjednik Felipe Calderón donio odluku o dodatnom slanju trupa u neka područja nedaleko od granice s SAD-om, posebno u grad Ciudad Juarez, gdje je situacija najteža. Tamo je dosad operiralo 2000 meksičkih vojnika i 425 policijskih agenata, a kako se tvrdi, u saveznu državu Chihuahua, u kojoj je Ciudad Juarez najveći grad, šalje se dodatnih 5000 vojnika i 2000 policajaca.

Ciudad Juarez, grad s 1,3 milijuna stanovnika, tik uz granicu s SAD-om, kojem se preko puta, s druge strane rijeke Rio Grande, nalazi teksaški grad El Paso, u središtu je tog rata koji meksička država vodi protiv meksičkih krijumčara kokaina, velikih i moćnih narkokartela, koji su već dijelove zemlje gotovo preuzeli pod svoju kontrolu, ali su i dalje i u međusobnom ratu. U ratu države protiv kartela i u obračunima među kartelima ima mnogo mrtvih. Lani je u Meksiku zabilježeno čak 6000 ubojstava u vezi s krijumčarenjem narkotika, a ove godine situacija će se još pogoršati, jer je samo u prva dva mjeseca zabilježeno 1400 ubojstava. Prošle godine samo je u Ciudad Juarezu bilo čak 1600 ubojstava.

Krijumčari već dulje vrijeme uvelike kontroliraju grad, jer su korumpirali mnoge u lokalnoj upravi i policiji te zaplašili sve one koji bi im se pokušali oduprijeti. Prije nekoliko tjedana ostavku je dao šef policije Ciudad Juareza Roberto Orduna nakon što je to od njega zatražio lokalni narkokartel, zaprijetivši da će svakih 48 sati ubiti po jednog od njegovih policajaca ako on ne da ostavku. Kad je podnio ostavku, u gradu su se pojavili plakati kojima se to slavilo. Na dan njegove ostavke pripadnici jedne krijumčarske bande otvorili su vatru na konvoj automobila u kojem se nalazio guverner meksičke savezne države Chihuahua te ubili jednog njegova tjelohranitelja, dok je on ostao neozlijeđen. Ovih dana pojavili su se zahtjevi da i gradonačelnik Ciudad Juareza podnese ostavku, krijumčari mu prijete da će odsjeći glave i njemu i članovima njegove obitelji.

Kad je objavljeno da će vlada u grad poslati 5000 dodatnih vojnika, jedan od narkokartela u gradu je organizirao demonstracije protiv te odluke, navodno dajući novac svakome tko se na demonstracijama pojavio. Slična je situacija u još nekim gradovima na sjeveru Meksika. Oni tako uništavaju svaki ozbiljniji otpor svom djelovanju pa u tom za njih strateški važnom dijelu zemlje imaju široku slobodu djelovanja.

Meksički predsjednik Calderón pokušava ograničiti djelovanje narkokartela, ali s postojećom policijom i sudstvom, u koje je narkomafija duboko prodrla, to teško ide. Zato je još 2006., kad je preuzimao položaj, najavio da će pokušati u rat s narkomafijom uključiti i vojsku. Dosad je u operacije protiv narkomafije uključeno 45.000 vojnika, prvenstveno na čuvanju sigurnosti, ali i u nekim operacijama protiv mafijaških centara. Bilo je i kritika te predsjednikove odluke, jer nije u početku bilo jasno kako vojska može suzbijati kriminalno djelovanje, a bilo je i straha da bi narkomafija mogla korumpirati i vojsku te tako drastično ugroziti cijelu državu. A neke udruge za zaštitu ljudskih prava tvrdile su da bi moglo doći do militarizacije društva i da bi vojska mogla masovno kršiti ljudska prava. Čulo se da je Calderón trebao čekati s raspoređivanjem vojske do zadnjeg trenutka, kako bi imao na raspolaganju tu posljednju branu između ustavnog poretka i narkomafije. Ako vojska izgubi u sadašnjem ratu, čule su se ocjene, na čelo Meksika za predsjednika bit će izabran neki predstavnik mafije.

Calderón je pak uvjeren da itekako ima razloga da se u borbu protiv mafije uključi i vojska. Krijumčarski karteli počeli su se u raznim dijelovima Meksika organizirati kao male države s vlastitim vojskama. Kartel Golfo posebno se vojnički organizirao, ima vojničku postrojbu Los Zetas. Nju sačinjavaju bivši pripadnici meksičkih specijalnih snaga i vojnih komandosa, a glavnim im je zadatak da štite krijumčarske rute, ali i obavljaju razne operacije unutar Meksika. Navodno postrojba ima 500 pripadnika, a još 500 ljudi radi u njenoj logistici. I Guzmánov kartel Sinaloa ima sličnu paravojnu postrojbu, Los Negros.

Meksička vlada tvrdi da je znatno pojačala operacije protiv narkokartela i da u tom ratu pobjeđuje, štoviše, da i povećani broj ubojstava pokazuje da je među krijumčarima nastala nervoza, da zbog pritiska vojske i vlasti moraju svoje interese sve više štititi i nasilnim sredstvima, a dolazi sve više do međusobnih obračuna. Kao jedan od dokaza uspjeha vlasti spominje se i to što u posljednje doba vlasti plijene rekordne količine krijumčarene droge. U medijima ima jako mnogo skepse prema takvim procjenama, no svi se slažu da je rat sve žešći.

Skepsa vlada uvelike i stoga što vlasti ne uspijevaju uhvatiti neke od najvažnijih krijumčarskih bossova, među ostalima i Guzmána. Američka agencija za borbu protiv krijumčarenja droge raspisala je nagradu od 5 milijuna dolara za njegovo hvatanje, čak je izveden i helikopterski desant na zdanje u meksičkoj planini Sierra Madre, gdje se pretpostavljalo da se skriva, ali bez uspjeha. Jedan njegov sin uhićen je 2005. i izveden pod optužbom za krijumčarenje pred sud, ali je oslobođen zbog nedostatka dokaza, a drugi sin ubijen je zajedno s nekim prijateljima u očitom krijumčarskom obračunu u svibnju 2008. Guzmán se s vremena na vrijeme pojavi zajedno sa stotinjak tjelohranitelja u manjim meksičkim mjestima, gdje im se lokalni policajci ne usude suprotstaviti, te u lokalnom restoranu časti sve prisutne, očito u želji da vlastima pokaže koliko je moćan. U studenom 2007. u mjestu Canelas u saveznoj državi Durango oženio se 18-godišnjom djevojkom. Iako je na vjenčanje bilo pozvano dosta gostiju, pa su za njega doznale i vlasti, ono je bilo tako štićeno da se meksičke službe sigurnosti nisu usudile tom prilikom uhvatiti Guzmána.