Objavljeno u Nacionalu br. 660, 2008-07-08

Utjecajni policajac u narkolancu poznat je u visokim krugovima po bliskim odnosima s osobama koje je štitio

Zagrebačka policija prošlog je tjedna zbog preprodaje kokaina drugi put u mjesec i pol dana uhitila Slobodana Krkača, donedavnog djelatnika Ureda za sigurnost MUP-a zaduženog za osiguranje hrvatskog državnog vrha i ostalih štićenih osoba. Slobodan Krkač Bobo bio je dugi niz godina kao djelatnik specijalne jedinice MUP-a (“dečki iz Lučkoga”), neposredno zadužen za osiguranje članova obitelji Tuđman. Sa Sinišom Košutićem, mlađim Tuđmanovim unukom, dijelo je strast za automobilske utrke te je kao visokopozicionirani i utjecajni policajac imao ulaz u sam vrh hrvatskog visokog društva. Godinama je od javnosti skrivano da je nasilnik, čovjek tijesno povezan s kriminalnim miljeom i jedan od glavnih opskrbljivača hrvatskog jet-seta kokainom. Kako je bilo moguće da takav policajac bude u aktivnoj službi sve do prije nekoliko mjeseci? Unutarnja kontrola MUP-a, Državno odvjetništvo i tajne službe morale bi odgovoriti na pitanje tko je štitio takvog čovjeka za kojeg su svi iz političke elite u Hrvatskoj znali čime se bavi posljednjih godina.

Policijski službenici Odjela kriminaliteta droga Policijske uprave zagrebačke 4. srpnja 2008. dovršili su kriminalističku obradu nad nekoliko hrvatskih državljana zbog sumnje da su od studenoga 2007. sudjelovali u preprodaji heroina i kokaina. Istražnom sucu Županijskog suda u Zagrebu uz kaznenu prijavu privedeni su, među ostalima, dileri Maja i Žorž Radonić, Danijel Šimunić i Slobodan Krkač, koji je više od 15 godina bio zadužen za neposredno osiguranje predsjednika te ostalih domaćih i stranih dužnosnika, među kojima je bio i papa Ivan Pavao II. prilikom svojih posjeta Hrvatskoj.

Ta skupina dilera povezuje se s preprodavačem Slavenom Okovićem, koji je iza rešetaka završio u prosincu prošle godine zbog toga što je policija kod njega pronašla dva kilograma kokaina. Neslužbeno smo iz policijskih krugova doznali da su narkotici pronađeni kod spomenutih dilera zapravo pripadali Slavenu Okoviću, u čije je ime spomenuta skupina trebala preprodati narkotike na ilegalnom tržištu. Kod Krkača je pronađeno 300 grama kokaina. Neslužbeno smo iz krugova bliskih vrhu MUP-a doznali da je Krkač pušten iz pritvora nakon 12 sati pod nerazjašnjenim okolnostima. Informacija o tako brzom puštanju iz pritvora zanimljiva je jer je policija u priopćenju o privođenju spomenutih dilera rekla da je istraga trajala mjesecima, što znači da su morali imati čvrste i nepobitne dokaze o počinjenju kaznenih djela.

Kako god bilo, privođenje Slobodana Krkača zbog preprodaje narkotika svojevrsna je novost u postupanju policije. Prvi je to put da je zbog optužbi povezanih s narkoticima priveden donedavno visokopozicionirani državni policijski službenik, i to jedan od onih koji su se svakodnevno brinuli za neposrednu zaštitu predsjednika i ostalih visokih dužnosnika, ne samo iz hrvatske vlade nego i onih iz inozemstva. Krkač je iz MUP-a i neposredne blizine predsjednika Mesića otišao u mirovinu prošle godine. Iako je radni odnos prekinut sporazumno, još nije do kraja rasvijetljeno u kojim je okolnostima to učinjeno, odnosno je li on osobno podnio zahtjev za mirovinu, ili mu je to predložio MUP, što je uobičajeno kad se zaposlenika zbog njegovih grijeha MUP želi riješiti. Postavlja se i pitanje što su radile obavještajne službe i oni koji su zaduženi za provjere, kad se dopustilo da se takav čovjek približi predsjedniku Republike.

Dramatično zvuči podatak da je u neposrednoj blizini državnog vrha zadužen za njihove živote bio čovjek kojeg su i znatno prije nedavnog privođenja povezivali s osobama bliskim narkomiljeu, s tučnjavama i pucanjem iz vatrenog oružja, za vrijeme aktivne službe u MUP-u, a da nikad nije bio sankcioniran. Naravno, državne strukture sada pokušavaju uvjeriti javnost da Krkač nikad nije bio u blizini štićenih osoba i da je riječ o prosječnom policijskom djelatniku, kako ne bi morale odgovarati na neugodna pitanja kako to da je osoba bliska kriminalnim krugovima tako dugo mogla raditi blizu najštićenijih osoba.

Krkač nije bio prosječni policajac, a njegova blizina štićenim osobama bila je tolika da je s nekima od njih i danas u prijateljskim odnosima, osobito osobama iz hrvatske politike, estrade i pravničkih krugova. Krkač je zbog svog radnog mjesta u MUP-u u Uredu za poslove sigurnosti, a prethodno u 6. odjelu Službe za zaštitu ustavnog poretka, bio zaštićen vlastitim položajem i funkcijom, pa su mu nepodopštine, tučnjave i pucnjave, bliskost ljudima iz narkomiljea bile tolerirane. Međutim, sve to ne bi bilo dovoljno da zaštiti Krkača da nije bio u odličnim odnosima, među ostalima, i s obitelji predsjednika Tuđmana.

Svoju nedodirljivost i aboliciju od bilo kakve kaznene odgovornosti u posljednjih petnestak godina Krkač može zahvaliti tomu što je svoje zaštitnike imao u MUP-u, ali i u visokoj politici. Osobito sa ženskim dijelom obitelji Franje Tuđmana, suprugom Ankicom i kćeri Nevenkom, bio je u vrlo bliskim odnosima, jer je bio zadužen za osobno osiguranje Siniše Košutića, sina Nevenke Tuđman koji je godinama vozio u automobilističkim utrkama na kojima su svaki put bili gosti članovi Tuđmanove obitelji. Sinišu Košutića pratio je na svim utrkama i bio zadužen za njegovu sigurnost sve do 2000. godine. Nacionalovi sugovornici ističu kako ga je bivši državni tajnik u MUP-u Vjekoslav Brajović smatrao “svojim djetetom”. Bliski, upravo očinski odnos Brajevića i partizanska prošlost obitleji Krkač bili su presudni za blagonaklonost obitelji Tuđman. Poznavaoci prilika u državnom vrhu 90-ih znaju da je Brajević bio jedan od najutjecajnijih ljudi jer je bio izravno povezan s predsjedničkom obitelji preko Ankice Tuđman, čiji je bio ljubimac i čovjek za specijalne zadatke, predsjednikovoj supruzi uvijek pri ruci. Ako se zna koliko je ona utjecala na svog muža, lako je zaključiti koliku je moć i zaštitu preko nje imao Brajević i svi oni koji su bili povezani s njim. Tada je nastalo i Krkačevo prijateljstvo s Vladimirom Zagorcem. Danas odbjegli general revno je pronalazio sponzore za automobilističke eskapade Krkača i Košutića.

S druge strane, otac Slobodana Krkača, Stjepan Krkač, prijatelj je obitelji Tuđman još iz partizanskih vremena, pa je status i položaj njegova sina bio neupitan. Stjepan Krkač dugo je radio u Vjesniku kao šef voznog parka, a do početka Domovinskog rata u Vjesniku je kao vozač radio i njegov sin Slobodan. Početkom rata postao je “specijalac iz Lučkoga”, a nakon toga ušao je u poseban odjel za štićene osobe i tu je počeo njegov društveni uzlet, koji je neslavno završio hapšenjem zbog raspačavanja kokaina. Godinama protiv njega nije napisana ni riječ u hrvatskim medijima, zbog njegovih izvrsnih odnosa s pojedinim novinskim urednicima koji su i sami skloni životu kakvim je on živio. Sve o bilo je dovoljno da nikad ne bude izložen javnosi i kažnjavan unatoč brojnim razlozima.

Prije otprilike pet godina Slobodan Krkač bio je u društvu sa svojim bliskim prijateljem Munibom Suljićem, Merčepovim bojovnikom, poznatim iz slučaja “Pakračka Poljana”. Suljić je u pripitom stanju na recepciji hotela “Laguna” u Zagrebu zatražio da mu iz hotelskog sefa izvade paket u kojem je bio kilogram kokaina. Svjedoci su se zgražali dok je Suljić mahao njime u hotelskom foajeu u prisutnosti Bobe Krkača i vikao da ima kokain i da mu nitko ništa ne može.

Krkač je 90-ih u noćnom klubu “Papagaj” pucao iz pištolja u nogu nepoznate djevojke, potom ga je Vlado Grabovac, menadžer Dine Dvornika, pretukao u WC-u istog kluba jer ga je Krkač vrijeđao. U proljeće 1997. u diskoteci “The Best” Krkač, koji je tada osiguravao Sinišu Košutića, u majici već uočljivo okrvavljenoj u prethodnoj tučnjavi, naletio je na Shpejtima Taçija i počeo ga vrijeđati. Naguravali su se, bez osobitih posljedica, ali kako je sukob uzdignut do prvorazredne sigurnosne teme i predstavljen kao atak na člana predsjedničke obitelji, o njemu se potanko raspravljalo na jednom od predsjedničkih vijeća potkraj 90-ih. Tada je Mile Ćuk, zapovjednik garde, dobio od Tuđmana zadatak da ispita taj slučaj.
Ćuk je utvrdio kako nije bilo napada na Košutića i da je to bio osobni sukob između Krkača i Taçija. Dva ili tri mjeseca nakon sukoba u “Bestu” Tachija su nepoznate osobe ubile kod Selske ceste u Zagrebu.

Sljedeći incident dogodio se potkraj listopada prošle godine u gostionici “Savski kutić” – Krkač je u 6 ujutro maltretirao jednog zaposlenika i prijetio mu. Prije mjesec dana Krkač je opako pretučen u kafiću na Knežiji nakon što je provocirao izvjesnog Miroslava iz Kiseljaka, zbog navodno neraščišćenih financijskih problema. Krkačev je problem nastao kad je shvatio da je čovjek iz Kiseljaka blizak prijatelj Vinka Žuljeivća Klice, vlasnika zaštitarske agencije i u sudskom procesu oslobođenog okrivljenika za ubojstvo Veselina Marinova zvanog Bugar. Od batina ga nije uspjela spasiti ni skupina odanih ljudi na čelu sa Zdravkom Hrenom zvanim Medo, policijskim instruktorom, također čovjekom s izvrsnim vezama u poslovnom, političkom i društvenom životu hrvatske metropole.

Pasionirani ljubitelj motora i automobila od djetinjstva, Krkač je do prije nekoliko godina vozio automobilske i off road utrke za autoklub AK92. To je zapravo autoklub s vozačima iz policije. Još je 90-ih na Total Dunlop Cupu vozio Škodu na autodromu Grobnik, što je bio dodatni motiv za bliskost s Tuđmanovima, jer je i Siniša Košutić bio vozač u tamošnjim utrkama. Jednom je zakasnio na utrku jer se toliko napio da nije mogao voziti. U društvu sa Sinišom Košutićem i njegovom tadašnjom djevojkom Tanjom Tomić “zaružio” je u Vili Vranješ u Opatiji, a kasnije je društvo nastavilo piti u marini u Ičićima, bez Košutića koj je živio sportskim životom. Danas je Košutić zaposlen u Hrvatskoj gospodarskoj komori kod Nadana Vidoševića i, prema Nacionalu dostupnim informacijama, nema više nikakve veze sa svojim bivšim čuvarom.

U hrvatski autosport Krkač se uključio sredinom 90-ih kao sudionik Škoda Felicia kupa, gdje je povremeno nastupao bez većih uspjeha – 24. u ukupnom poretku 1998. pa 27. u ukupnom poretku 1999. – a bio je i sudionik off road prvenstava na kojima je postizao veće uspjehe: 1997. je bio peti u ukupnom poretku, a 1998. šesti. Jedan je od organizatora i osnivača Croatia Trophyja, jednog od jačih međunarodnih natjecanja u off roadu. Istu ljubav prema automobilskim utrkama ima i Miro Jungić, bivši šef Krkaču u MUP-u, pa mu je znao progledati kroz prste. Krkač je osiguravajući državne dužnosnike i VIP osobe upoznao mnoge poznate osobe. Zbog bliskosti s Ankicom i Nevenkom Tuđman upoznao je mnoge njihove prijatelje. Često je bio i u društvu Ljerke Mintas-Hodak, u odličnim je odnosima s odvjetnikom Antom Nobilom s kojim se poznaje još od početka 90-ih. Iz tog razdoblja potječu i dobri odnosi s cijelom poslovnom, političkom i društvenom kremom. Krkač je u odličnim odnosima i s bivšim glavnim državnim inspektorom Brankom Jordanićem, danas zaposlenikom Eurolinea, koji mu je prije desetak godina omogućio da za malo novca kupi novi BMW serije 3 zlatne boje.

Bio je to Jordanićev zalog za jače pozicioniranje kod Tuđmanovih, za što mu je Krkač bio idealan jer je s Tuđmanovima bio na “ti”, dok je Jordanić htio postati ministar unutarnjih poslova. Premda nitko ne može pouzdano govoriti o Krkačevoj imovini, zna se da je vodio dva lokala, na Jarunu “Lake City”, a na Vrbiku “Cobru”, okupljalište brojnih policijskih službenika, ali i pripadnika zagrebačkog podzemlja. Za razliku od drugih lokala u blizini, koji su se morali zatvarati prije ponoći, Krkačeva “Cobra” mogla je raditi cijelu noć. Ipak, nakon tolikih godina zaštite došlo je i vrijeme naplate. Stoga nije čudno što policija i Državno odvjetništvo temeljito istražuju Krkačeve aktivnosti, te ni on ni oni oko njega neće lako izbjeći kazneni progon za ono što se zna. Nakon uhićenja Krkačevo carstvo se raspada i mnogi donedavni suradnici spremni su, kako bi sebe amnestirali, za suradnju s policijom. Pitanje je što će se sve otkriti u što je bila “umočena” Krkačeva skupina, “dečki iz Lučkoga”.

SUKOB U BESTU

Slobodan Krkač se u proljeće 1997. u diskoteci “The Best” sukobio s pokojnim Shpejtimom Taçijem, bivšim dočasnikom HV-a i pripadnikom zagrebačkog podzemlja. U društvu s Krkačem bio je i Tuđmanov unuk Siniša Košutić kojem je Krkač u to vrijeme bio tjelohranitelj. Budući da je sukob uzdignut do prvorazredne sigurnosne teme i predstavljen kao atak na člana predsjedničke obitelji, o njemu se potanko raspravljalo i na jednom od Predsjedničkih vijeća. Mile Ćuk, tadašnji zapovjednik 1. Hrvatskog gardijskog zbora, dobio je nalog da provede istragu. Osobno je ispitao veliki broj očevidaca iz “The Besta”, a istraga je pokazala kako sukob nije bio motiviran ciljanim napadom na Tuđmanova unuka.

TRKAČKA KARIJERA

Slobodan Krkač u hrvatski autosport ušao je sredinom 90-ih, kao sudionik kupa Škoda Felicia gdje je povremeno nastupao bez većih uspjeha. Sezonu 1998. završio je na 24. mjestu, a 1999. je bio u ukupnom poretku 27. Krkač je znatno uspješniji bio s terencima u off road prvenstvima Hrvatske. Bio je član kluba AK 92 koji je okupljao policijske službenika, a taj klub danas ne postoji, odnosno nije na popisu članica Hrvatskog auto i karting saveza. Kad je riječ o rezultatima u off roadu, Slobodan Krkač je 1997. završio na petom mjestu u ukupnom poretku prvenstva Hrvatske, prvi u klasi II, 1998. je bio 6. u ukupnom poretku, a 5. u klasi II. Krkač je bio jedan od organizatora i osnivača Croatia Trophyja, jednog od jačih međunarodnih natjecanja u off roadu. Bio je stalni pratitelj Siniše Košutića na autoutrkama u Hrvatskoj i inozemstvu jer je Košutić, osim prvenstva Hrvatske, vozio i u konkurenciju srednjoeuropske zone na kružnim stazama.