Najnoviji rezultati ispitivanja javnog mnijenja govore da kandidat SDP-a Zoran Milanović ima izglede za pobjedu nad kandidatkinjom HDZ-a Kolindom Grabar-Kitarović. Njegova pobjeda stvorila bi u Hrvatskoj novu situaciju kakva je zabilježena i u mandatima nekih bivših vlada, a to je kohabitacija. Predsjednik bi bio iz jedne stranke, premijer iz druge stranke, a ta situacija bila bi drukčija od prethodnih kohabitacija i stoga što je konfrontacija SDP-a i HDZ-a danas grublja nego što je bila ranije i što je Milanović iskusan političar s vrlo oštrim i odlučnim nastupom pa bi on sve predsjedničke ingerencije iskorištavao da nametne svoju viziju razvoja Hrvatske.

Za razliku od većine drugih europskih parlamentarnih demokracija, hrvatski predsjednik ima relativno veće ingerencije nego, na primjer, njemački ili talijanski predsjednik ili španjolski ili švedski kralj koji su samo simboli državnog suvereniteta. Oni ustavnu ulogu imaju samo tijekom krize vlade ili parlamentarnih izbora. Hrvatski predsjednik, naprotiv, ima sasvim određene ingerencije kada je riječ o vanjskoj politici, nacionalnoj obrani i unutrašnjoj sigurnosti, a u tim oblastima Milanović će sigurno željeti iskazati svoju politiku i karakter, ako pobijedi na izborima. To bi moglo bitno zakomplicirati odnose s vladom Andreja Plenkovića i otežati želju HDZ-a da još jače preuzme kontrolu nad sigurnosnim službama i u potpunosti odlučuje o imenovanjima veleposlanika, a moglo bi utjecati i na kupnju borbenih zrakoplova.

Zbog svega toga u nekim političkim krugovima već su se počele raditi analize što bi značila ovakva nova kohabitacija, pri čemu se naglašava da će na to sigurno imati utjecaja i osobni odnosi Milanovića, Plenkovića i Kolinde Grabar-Kitarović koji se dobro poznaju odavna, od vremena kada su u mladosti službovali u Ministarstvo vanjskih poslova, a ti odnosi ni tada nisu bili dobri. I tim analizama buduće moguće kohabitacije sada se uzimaju u obzir i iskustva iz prošlih hrvatskih kohabitacija.

Budući da je upravo vanjska politika jedna od važnih ustavnih ovlasti šefa države, ona će dobiti i novu dimenziju koja će morati biti rezultat dogovora između potencijalnog novog predsjednika Zorana Milanovića i aktualnog premijera Andreja Plenkovića. Iako su obojica iskusni diplomati koje je početkom devedesetih regrutirao i učio zanatu tadašnji ministar vanjskih poslova Mate Granić, postavlja se pitanje kako bi izgledala ta kohabitacija, osobito u vanjskoj politici.

Bivša premijerka Jadranka Kosor ima iskustvo dviju kohabitacija s predsjednicima iz suprotnih stranaka, sa Stipom Mesićem i Ivom Josipovićem. Na pitanje s kim joj je bilo bolje, Jadranka Kosor odgovorila je kako je s Mesićem kohabitacija trajala tek šest mjeseci pa joj je teško procijeniti. “No u tom kratkom vremenu on je bio više nego korektan, s obzirom na sukobe koje smo imali kao protukandidati tijekom predsjedničke kampanje 2005. On mi je u tih šest mjeseci, kada su trajali intenzivni pregovori sa Slovenijom oko rješenja granice, mogao ogorčati život, ali nije. To je vanjskopolitičko pitanje i da je htio, mogao je tražiti da ga izvještavam o svakom koraku, iako smo se Borut Pahor i ja tada dogovorili da ne izlazimo ni s kakvim informacijama dok sve ne bude usuglašeno. No Mesić mi je tada rekao da ima puno povjerenje u mene i pustio me da ja vodim te pregovore, a na kraju je podržao arbitražni sporazum, što je bilo ključno za zatvaranje pregovora o pristupanju EU-u. Još u njegovu mandatu ja sam potpisala arbitražni sporazum sa Slovenijom u Stockholmu”, sjeća se Jadranka Kosor. Ta suradnja u interesu države bila je obostrana: kada je Stipe Mesić od nje tražio da se objavi ugovor s MOL-om na kojem je bila oznaka tajnosti, Jadranka Kosor je to bez problema napravila. “Mesić to uvijek ističe i kaže: da Jadranka ništa u svom mandatu nije napravila osim toga, već bi i to bilo dovoljno. Tu su krenuli i moji problemi u HDZ-u”, tvrdi Jadranka Kosor.

‘Vidio je narav Viktora Orbána u migrantskoj krizi 2015. i prema Mađarskoj bi se postavio drugačije. Plenkoviću bi bilo lakše, ali bi Milanović tražio mjesto u vanjskoj politici koje mu i pripada’, smatra Jadranka Kosor

I bivša ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić imala je iskustvo kohabitacije s predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović, za koju kaže da se u toj prvoj godini mandata gotovo ni na koji način nije miješala u vanjsku politiku. “Imala je samo jednu želju oko imenovanja jednog generalnog konzula. Osim toga, nije pokazivala nikakav interes ni za kadroviranjem, ni ikakve stavove prema vanjskoj politici. Čekala je da prođu parlamentarni izbori i da veleposlanicima isteknu mandati. A nakon toga vidjeli smo da je Vlada krenula drumom, a predsjednica šumom i da konzistentnosti u vanjskoj politici nije bilo”, smatra Vesna Pusić.

Budući da postoji mogućnost da će sljedećih šest mjeseci, za vrijeme predsjedanja Hrvatske EU-om, Andrej Plenković dobiti novog partnera na Pantovčaku, postavlja se pitanje kako će oni surađivati. Jadranka Kosor smatra da bi u slučaju pobjede Zorana Milanovića na predsjedničkim izborima Plenkoviću vjerojatno bilo lakše nego do sada: “Već sam rekla da bi za Plenkovića bilo bolje da mu na Pantovčaku bude Milanović nego Kolinda Grabar-Kitarović. Pokazalo se da je ona potpuno nepredvidljiva, a kada bi dobila drugi mandat, sve ograde i sve obveze prema HDZ-u i Plenkoviću bi nestale. Mislim da joj u tom slučaju nitko ne bi mogao stati na kraj. Što se tiče Milanovića, sigurna sam da on kao predsjednik ne bi radio ono što je prezirao kao premijer. Sigurno ne bi Plenkoviću lupao po stolu i sigurno ne bi tražio zajedničku sjednicu Vlade. A ne bi se ni petljao u ono što nisu njegove ovlasti”, uvjerena je Jadranka Kosor.

S time se slaže i Vesna Pusić: “Jedini problem Plenkoviću mogao bi biti da Milanović dolazi sa suprotne strane političkog spektra. U svemu ostalome po mom dubokom uvjerenju bilo bi mu puno lakše nego s predsjednicom.”

No budući da predsjednik ima ovlasti upravo u vanjskoj politici, nema sumnje da bi Milanović u tome želio igrati aktivniju ulogu, pa i u tih šest mjeseci predsjedanja. “Mislim da bi mogao otvoriti neka pitanja kojima se dugo nitko nije bavio. Na primjer, potpuno zamrlu suradnju s BiH kao susjednom državom. Moguće je da bi on konačno inicirao sastanak s predsjedništvom BiH jer ni predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović niti Vlada Andreja Plenkovića to do sada nisu učinili. Vjerujem da bi Milanović poštovao Ustav i zakone i tražio sastanak sa Željkom Komšićem i tu bi vjerojatno došlo do određenih razmimoilaženja s Vladom.”

I Vesna Pusić uvjerena je da bi Milanović sigurno bio vidljiv u vanjskoj politici, o kojoj bi imao svoju ideju: “No ne mislim da bi išta radio iz inata ili zbog unutarnjopolitičkih razloga. Što se tiče predsjedanja EU-om, to je posao koji vodi Vlada, no Milanović bi na sastancima kojih će biti puno sigurno trebao imati neku ulogu. A u budućnosti sigurno ne bi imao samo ceremonijalnu, već aktivnu ulogu u sukreiranju vanjske politike, iako se u Hrvatskoj nikada nije sasvim jasno definiralo što to točno znači. Njemu se svakako otvara mogućnost da utječe na vanjsku politiku države, a imao bi ovlasti i nad tajnim službama i vojskom te nad cjelokupnim sigurnosnim sustavom, što nije nevažno.”

Jadranka Kosor smatra da bi Milanović i u politici prema ostalim susjedima imao drugačiji stav: “Budući da je uvidio narav Viktora Orbana za vrijeme migrantske krize 2015., mislim da bi se i prema Mađarskoj postavio drugačije. S jedne strane Plenkoviću bi bilo lakše, s druge strane Milanović bi sigurno tražio svoje mjesto u vanjskoj politici koje mu i pripada.”

Na primjedbu da se predsjednica najviše ponosi činjenicom da je “iščupala Hrvatsku iz regiona”, Vesna Pusić odgovara kako je to njena najoštrija samokritika jer je jugoistočna Europa, odnosno zapadni Balkan jedino područje na kojem Hrvatska može imati neki značaj. “Tko to ne razumije, ne može se baviti vanjskom politikom, ne zato što bismo mi to htjeli ili voljeli, već je to materijalna činjenica. Mi zbog svog geopolitičkog položaja na tom prostoru možemo imati veći utjecaj nego što je stvarna veličina naše države. Ta vrsta podilaženja najnižim strastima separiranjem Hrvatske od jedine regije na koju možemo utjecati je štetno. Milanović bi mogao toj komunikaciji u regiji dati neki novi zamah, a što bi radio, ne bih stavljala ruku u vatru.”

“Mislim da bi Milanović prije svega pokušao naći rješenje sa Slovenijom, za koju je već rekao da nam je najprirodniji partner. Budući da je za vrijeme njegova premijerskog mandata Hrvatska izašla iz arbitražnog sporazuma, on ima puni legitimitet da s Pahorom pokuša naći neko rješenje. Kolinda se s njim sastala više puta, ali rezultata nema”, primjećuje Jadranka Kosor. “Sloveniju bi se moglo zaista riješiti i mislim da bi Zoran gurao u tom pravcu. Iz naših razgovora čini mi se da se stvar može raspetljati tako da se uzme ono što je arbitraža odlučila i da se potpiše bilateralni sporazum o ribarenju s obje strane zaljeva. Neka to Slovenci zovu kako hoće, mi ćemo zvati kako mi hoćemo i završena priča. Mislim da bi Milanović tome bio sklon jer je pomalo već i neukusno koliko to dugo traje”, mišljenja je Vesna Pusić.

Jadranka Kosor ističe i kako je priča o blokiranju pregovora Srbiji koju ponavlja aktualna predsjednica bacanje pijeska u oči: “Problem je u tome da predsjednik Republike i da hoće, ne može blokirati pregovore. To može isključivo Vlada. Zato je to što predsjednica priča tragikomično. No ja teško mogu zamisliti Milanovića da se sastaje s Vučićem ili ga poziva u Zagreb. Mislim da bi on trebao ostati pri svome: ako postane predsjednik trebao bi inzistirati na vladavini prava. Netko tko ne priznaje odluke međunarodnih sudova i haaškog tribunala, netko za koga ratni zločinci nisu ratni zločinci, ne treba biti partner Hrvatskoj. Vjerujem da će Milanović kao pravnik u tome ostati dosljedan. Tu za njega postoji olakšavajuća okolnost, a to je da je Vučićeva stranka članica europskih pučana i oni će morati rješavati ta pitanja, ako žele da Srbija napreduje u pregovorima”, podsjeća Jadranka Kosor.

‘Moguće je da bi Milanović konačno inicirao sastanak s predsjedništvom BiH jer ni predsjednica Grabar-Kitarović niti vlada Andreja Plenkovića to do sada nisu učinili’, smatra Vesna Pusić

Vesna Pusić smatra da bi, za razliku od Kolinde Grabar-Kitarović, Milanović mogao imati konzistentan stav prema politici u regiji. “Predsjednica je s jedne strane pozvala Vučića u Hrvatsku, što sam ja smatrala pozitivnim potezom, a s druge strane nismo nikada bili u gorim odnosima. Zato i ne možemo riješiti nijedan zajednički problem jer nemamo nikakve odnose. Što se Srbije tiče, ne znam kako bi se Milanović postavio, a što se tiče Mađarske, sigurna sam da bi imao znatno drugačiji stav od sadašnje vlade i predsjednice”, uvjerena je Vesna Pusić.

S druge strane, smatra Jadranka Kosor, moglo bi doći i do nervoze kada u Hrvatsku stigne predsjednik poput Emmanuela Macrona. Njemu bi domaćin trebao biti predsjednik države, a ne premijer. Plenković i Milanović morali bi se dogovarati i surađivati što bi, po njenom mišljenju, išlo ležernije nego danas. “Budući da se Milanović i Plenković poznaju od mladih dana, mislim da bi oni nakon nekoliko ručkova i večera, koje svakako preporučujem iz vlastitog iskustva, pronašli zajednički jezik i napravili neke mostiće od Pantovčaka do Banskih dvora. To smo radili i Mesić i ja i Josipović i ja. Doduše s njim više uz kavu, nego uz ručak. Ali kad je bilo najnategnutije, našli bismo se daleko od očiju javnosti i riješili problem”, prisjeća se Jadranka Kosor. Naglašava još jednu važnu stvar: “Oboje smo bili u stanju jedno drugog nazvati, ne razmišljajući tko je to učinio zadnji, zato što smo se oboje ponašali kao ljudi koji nemaju krunu na glavi. To bih preporučila budućim predsjednicima i premijerima.”

I Vesna Pusić kaže kako se protivi natezanju i nadigravanju između Vlade i predsjednika na područjima na kojima dijele zajedničke ovlasti. “Mislim da bi se trebali na početku dogovoriti kako će raditi i onda se toga držati, a ako se od toga odstupa, treba se razgovarati i raščistiti zašto. Ako će jedni drugima podmetati kajle, od vanjske politike neće biti ništa. Plenković i Milanović mogli bi jedan drugome pomoći, a bi li to učinili i jesu li spremni na to, ne mogu procijeniti”, iskrena je Vesna Pusić.

Između Jadranke Kosor i Josipovića došlo je do problema kod imenovanja veleposlanika, što je također zajednička dužnost premijera i predsjednika države. Za razliku od Mesića i Sanadera koji su imali džentlmenski dogovor oko slaganja lista, njih dvoje se nije uspjelo dogovoriti u doba dok je Gordan Jandroković bio ministar vanjskih poslova. “Tu dolazimo do Kolinde. To je upravo vrijeme kada je ona napustila veleposlanstvo u Washingtonu, bez da je o tome obavijestila vladu ili mene kao predsjednicu vlade. Učinila je to znajući da se mi više nećemo moći dogovoriti oko imenovanja novog veleposlanika u Americi do parlamentarnih izbora. Bilo je to šokantno i za zemlju domaćina, to da nemamo veleposlanika u nama tako važnoj partnerskoj državi u vrijeme završnice pregovora za ulazak u EU. Amerikanci su nam bili tada velika potpora. Iako je Kolinda Grabar-Kitarović sve to znala, ona je napustila svoju dužnost i otišla za pomoćnicu glavnog tajnika NATO-a. To je ta ljubav prema domovini”, s gorčinom se prisjetila Jadranka Kosor.

“Za razliku od predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, uvjerena sam da nas Milanović ne bi sramotio. On može biti nagao, možete se s njim ne slagati, možete se na njega i naljutiti, ali sigurno ne bismo zbog njegovih izjava u inozemstvu morali gledati u pod i držati začepljene uši od muke”, rekla je Vesna Pusić.

Budući da predsjednica u vanjskoj politici vuče prema SAD-u, a Plenković prema EU-u, postavlja se i pitanje kako bi se Milanović ponašao da postane predsjednik. “Ne mogu to prognozirati, ali sigurna sam da se ne bi javljao ispred ograde Bijele kuće. Mislim da bi on nastojao da to bude neka uravnotežena politika. Iako je predsjednica pet godina trčkarala za Donaldom Trumpom i gurala se u prve redove, nikada nije pozvana u službeni posjet SAD-u. Mene je kao predsjednicu vlade pozvao u službeni posjet Bijeloj kući Joe Biden, potpredsjednik SAD-a, a Barack Obama na večeru u Pragu. Bila sam u Bijeloj kući u službenom posjetu, što Kolinda može posvjedočiti jer je tada još bila veleposlanica u Washingtonu”, podsjetila je Jadranka Kosor.

‘SIGURNA SAM DA MILANOVIĆ kao predsjednik ne bi radio ono što je prezirao kao premijer. Sigurno ne bi Plenkoviću lupao po stolu ni tražio zajedničku sjednicu Vlade’, kaže Jadranka Kosor

Mandat Ive Josipovića započeo je početkom 2010., a 9. prosinca 2011. u Bruxellesu je svečano potpisan ugovor o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji. Jadranka Kosor učinila je to s Ivom Josipovićem, iako se to od nje nije očekivalo. “To je jedan detalj koji dobro ilustrira našu suradnju. Kada se određivao datum potpisivanja Ugovora o pristupanju, meni su u Bruxellesu rekli da ga trebam potpisati samo ja jer sam kao predsjednica vlade te pregovore i dovela do kraja. Međutim, nakon savjetovanja s nekim suradnicima, predložila sam vladi da donese formalnu odluku da Ugovor sa mnom potpiše i predsjednik Josipović. Bilo je ljudi u mom okruženju koji su se na to jako narogušili, ali ja sam smatrala da je to povijesni korak za državu, u kojem je važno da sudjelujemo oboje. To je bilo nakon parlamentarnih izbora i ja sam bila tehnička premijerka, a on predsjednik Republike u punom mandatu.”

Jadranka Kosor otkrila je da među njima nije uvijek vladala idila, ali uspijevali su se usuglasiti oko bitnih stvari u interesu države. “Predsjednik Josipović i ja imali smo uspone i padove u našoj kohabitaciji i oko nekih stvari nismo se slagali. Ja sam mu žestoko znala odbrusiti u javnosti kada bi kritizirao vladu zbog ekonomske politike koja ne spada u predsjedničke ovlasti. No ono što nas je izdvajalo i činilo različitim od kasnijih kohabitacija je činjenica da smo se mi oko ključnih pitanja za državu uvijek mogli dogovoriti. I u trenucima najvećih prijepora znali smo se naći i poslati zajednička priopćenja. Na primjer u vezi BiH, kada smo poslali zajedničko pismo i inicirali Deklaraciju u Saboru. Usuđujem se reći da smo se ponašali državnički, što je i najveći ustavno-pravni stručnjak profesor Branko Smerdel i istaknuo u jednom intervjuu. Rekao je: “Za razliku od onih poslije, Josipović i Jadranka Kosor fajtali su se gospodski”.

Iako se aktualni premijer Andrej Plenković nije sjetio ni pozvati Jadranku Kosor na svečani koncert koji će biti održan u povodu početka predsjedanja Hrvatske nad Europskim vijećem, bivši predsjednik Josipović nakon svega često ističe u javnosti kako se premalo cijeni ono što je Jadranka Kosor na čelu HDZ-ove vlade tada napravila za ulazak Hrvatske u Europsku uniju. “To je jako lijepo od njega i vrlo džentlmenski. Mislim da je kod svih tih kohabitacija jako važno da ljudi, kad jednog dana sve završi i odu s funkcija, mogu ostati u nekim normalnim i pristojnim odnosima. A mi to jesmo. Za razliku od ovih sada, za koje mislim da se jednog dana neće moći ni pozdraviti.”

Andrej Plenković i njegov tim nisu se sjetili ni bivše ministrice vanjskih poslova Vesne Pusić niti je priupitali za savjet, a kamoli je uključili u pripreme predsjedanja. “To im je glupo jer nemaju baš tako puno ljudi s iskustvom rada s europskim institucijama. Žao mi je da to tako šlampavo rade jer na kraju će se to reflektirati na sve nas”, kazala je Vesna Pusić.