Ricardo Eliezer Neftalí Reyes Basoalto pravo je ime čileanskog pjesnika i diplomata Pabla Nerude. Neruda je rođen 12. srpnja 1904. godine u Parralu, gradiću u južnom Čileu. Rano je pokazao interes za književnost i pisanje, što nije odobravao njegov otac. Zbog toga je pisao pod pseudonimom koji je uzeo prema češkom književniku Janu Nerudi.

Godine 1927. započeo je političku karijeru te je kao diplomat putovao Latinskom Amerikom. U Argentini je upoznao pjesnika Federica García Lorcu s kojim je postao prisan prijatelj. Lorca je ubijen tijekom Španjolskog građanskog rata, što je pogodilo Nerudu. U svojoj zbirci pjesama Španjolska u srcu piše o stradanjima u Španjolskom građanskom ratu te se zalaže za njegov prestanak.

Nakon povratka u Čile obnavlja političku karijeru te se nastavlja baviti pisanjem. Objavio je više od trideset zbirki pjesama. Najpoznatije su mu zbirke Dvadeset ljubavnih pjesama i jedna očajnička, kojom je stekao veliku popularnost, i Sveopći spjev, koja je postala simbol društvenih i nacionalnih težnji Čileanaca. Dobitnik je brojnih nagrada. Između ostalih, 1971. godine dobio je Nobelovu nagradu za književnost. Umro je dvije godine kasnije. Smatra se jednim od najvećih latinoameričkih pjesnika.

Iako je često pisao o društvenim i političkim temama, možda su danas najslavnije njegove ljubavne pjesme. Osamljenost, nesigurnost i prolaznost česti su motivi tih pjesama.