Ove godine se obilježava 40 godina novog vala, glazbenog pokreta koji je obilježio osamdesete godine i ostavio trag na povijest pop kulture Jugoslavije i Hrvatske. Iako se o novom valu ne uči u školama, mladi još uvijek, ponajprije od svojih roditelja, slušaju priče o koncertima u Kulušiću i Lapidariju, nezaboravnim provodima u Saloonu i odličnim bendovima. Popularnost osamdesetih potaknula je i TV serija ‘’Crno bijeli svijet’’ koja je starije podsjetila na osamdesete, a mlade zaintrigirala. Upravo te priče i urbane legende, ali i aktualni status tih klubova inspirirale su Veroniku Milinović da s kolegicom, dramaturginjom Nikolinom Rafaj, pokrene projekt ‘’reGENERACIJA: Facebook onog vremena’’, što je i Veronikin završni preddiplomski ispit na trećoj godini Odsjeka produkcije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Ispit će se realizirati u sklopu kolegija Produkcija kazališnih projekata pod mentorstvom dr. sc. Ive Hraste – Sočo, doc. art. Realizacija ovog kompleksnog i zanimljivog projekta planirana je za travanj ove godine, u skladu s epidemiološkim mjerama jer je riječ o okupljanju većeg broja ljudi. Njihova je ideja da se održi trodnevno događanje koje bi tematiziralo prostor u neposrednoj blizini odabranih klubova – Kulušića, Lapidarija i Saloona. Ideju za ovu akciju izazvao je život u pandemiji, što nam je u razgovoru pojasnila Nikolina Rafaj. „Pandemijska situacija i posljedične restrikcije koje su zatekle svijet pažnju su skrenule i na promišljanje pitanja prostora. Ipak, bilo bi krajnje neodgovorno govoriti o tom širokom problemskom polju kao o nečem ‘novom’, već je kontekst u kojem smo bili osuđeni na isključivo naša ‘4 zida’ povećao senzibilnost spram ideje bavljenja prostorom, a pitanje ‘gdje je (inače) naš prostor?’ postavio u prvi plan. Potaknute time, krenule smo u svojevrsno ‘mapiranje grada’ i popisivale sve prostore koji su zatvoreni i nikad nisu doživjeli prenamjenu. Očekivale smo da će popis biti poduži, no krajnji broj bio je veći od početnih pretpostavki koje i nisu bile optimistične. Mislim da smo upravo u trenutku bdjenja nad finalnom listom zatvorenih i nikad prenamijenjenih prostora shvatile kako projekt prerasta u ciklus te da će u ‘nultu’ fazu projekta ući upravo nekoć ‘kultna okupljališta mladih’.“

Tako su otkrile da je većina klubova ostala zatvorena zbog najčešćeg opravdanja “neriješenih vlasničkih odnosa”, no brzo im je postalo jasno da se taj “negativni trend” nastavlja i danas jer “svjedoče recentnim zatvaranjima poput kina Europa, kluba Jabuka, Sidra, dijela Kinoteke, kina Grič i sl. bez jasnog plana što će biti sa sudbinom tih značajnih i omiljenih gradskih punktova.“ Nakon mapiranja grada i dubinske analize te problematike, našle su se pred svojevrsnim zidom pa su odlučile pokrenuti projekt. „Jednoznačan odgovor zašto su ti klubovi zatvoreni nismo pronašle, a bilo bi naivno i očekivati da će to pitanje biti išta manje od kompleksnog zbira društveno-političkih bujica. No upravo našim projektom želimo pažnju skrenuti na to ključno pitanje i uključiti što veći broj ljudi da se to pita s nama“, ispričala nam je Nikolina Rafaj na koju se nadovezala Veronika Milinović. „Osluškivanjem grada postali smo svjedoci ‘dvostrukog zatvaranja’. Jedno čiji je uzrok pojava globalne pandemije te se ta zatvaranja smatraju trenutnim rješenjem nakon kojih bi se prostori ponovno revitalizirali. S druge strane, nekolicina prostora zauvijek je zatvorila svoja vrata u ovom periodu, a njihov uzrok nisu bile isključivo epidemiološke mjere. Nametnulo se pitanje sadašnjosti i budućnosti preostalih prostora, a time i kulture druženja i okupljanja.“

Stoga se kao način reakcije nad postavljenim pitanjima iznjedrila ‘’reGENERACIJA’’ kao krovni naslov za izvedbene cikluse koji u određenim tematskim jedinicama povezuju prostore u jednom vremenskom periodu putem primarnog komunikacijskog kanala koji je u njihovoj ‘’nultoj’’ verziji ciklusa – glazba. Ovaj ‘’nulti’’ izvedbeni ciklus ‘’reGENERACIJA: Facebook onog vremena’’ tematizira zagrebačke klubove i njihov život 80-ih godina. Drugim riječima, a i kako su naglasile u opisu projekta „slijed zatvaranja prostora istaknuo se kao trans-generacijski problem koji je postojao i prije donošenja strogih epidemioloških mjera koji ograničavaju slobodu kretanja i socijalnog kontakta.“ Stoga smo pokušali saznati koliko su za razvoj glazbeno-umjetničke scene Zagreba važni klubovi i općenito prostori u kojem se okupljaju ljudi. „Manjak adekvatnih mjesta usmjerava nas na djelovanje unutar okvira koji tretiramo kao određeni ‘mjehur’ i zonu komfora iz čije udobnosti ne želimo izaći jer nam se ta varijanta istaknula kao jedina sigurna opcija“, ispričala nam je Veronika Milinović te dodala: „Akademije kao odgojno-obrazovne ustanove imaju predznak glavnog inkubatora koje su ujedno i najveće ‘produkcijske kuće’ umjetničkih radova mladih, no alternativna scena u tom polju gubi vidljivost jer nije institucionalno vezana uz prostor čiji manjak tematiziramo projektom. Smatram da je pristup prostorima čija je pripadnost primarna mladima od presudne važnosti za djelovanje, razvoj i rast umjetničke scene, neovisno o tome jesu li u pitanju isključivo klubovi i glazbena industrija.“

Ovim projektom žele prezentirati mlade alternativne glazbenike koji će svojim entuzijazmom predstaviti polaritet, kako ističu, ranjenom gradu i glazbenoj industriji koja je posebno pogođen prostor djelatnosti u trenutnoj epidemiološkoj situaciji, u suradnji s glazbenim kolektivom Jeboton. „Jeboton kolektiv je uvijek uspijevao odolijevati klizanju u opću apatiju u koju je lako upasti. Ovim prvim dijelom ciklusa ‘reGENERACIJE’, osim što želimo barem na jedan dan iz ‘stoljetnog sna’ probuditi zatvorene klubove, želimo probuditi i građane te uz dobru dozu nade kako će nam epidemiološke mjere biti naklonjene i omogućiti trodnevni susret s idejom kako stvari ipak mogu i moraju biti bolje’’, rekla je Nikolina Rafaj na koju se nadovezala Veronika Milinović. „Vjerujem da je glazba najdemokratičnija umjetnost te je iz tog razloga u ovom dobu otuđenosti odabrana kao primarni komunikacijski kanal. Najčišća, najjasnija, najemotivnija i najprisutnija u usporedbi s drugima. Mladi glazbenici predstavit će se svojim autorskim radom koji je javnosti poznat. Cilj projekta nije redizajnirati postojeće kulturno-umjetničke pravce, već prezentirati današnje nadolazeće crpljenjem inspiracije iz doba kojim se bavimo. Grad je ranjen iz višestrukih i već dobro poznatih razloga, od infrastrukturalnog dijela do duša njegovih stanovnika..

Osim upozorenja na važnost klupskih prostora u Zagrebu nekada i sada i neriješenog imovinskog statusa zbog kojih su brojni klupski prostori zatvoreni desetljećima, mladi glazbeni sastavi će nastupiti ispred Kulušića, Lapidarija i Saloona, a vrhunac tog trodnevnog događanja bit će jednodnevni pop-up muzej kojemu će prethoditi otvoreni poziv s ciljem prikupljanja memorabilija, poput ulaznica s koncerata i/ili programa klubova, konobarskih uniforma, fotografija, zalutalih bubnjarskih palica i svega onoga što vlasnike povezuje s tim prostorima, kako bi oživjele javni prostor u neposrednoj blizini klubova s obzirom na to da se u njih ne može ući. Želja im je izvana izložiti unutrašnjost prostora barem na jedan dan i tako okupiti različite generacije oko predmeta koji pričaju priče koje odbijaju ostati zarobljene u vremenu ili prostoru. Iako projekt zahtijeva određene financijske troškove, a Veroniki Milinović je to i završni preddiplomski ispit, Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu svim studentima pa tako i njoj osigurava određena financijska sredstva za završne ispite koja su fiksna neovisno o projektu. S obzirom na to da je glazbena industrija primarni kanal putem kojeg bi ‘’regenerirali’’ te prostore, svim izvođačima planira se osigurati honorar za sudjelovanje u projektu. Riječ je o studentskom projektu i stoga autorski tim nije plaćen, već je to volonterski rad. Da bi što više uronile u ovaj opsežni projekt, autorice projekta su obavile niz razgovora sa sudionicima tog vremena. „Na početku smo bile svjesne opsežnosti projekta koji je veoma brzo uzeo maha i ‘dobio vlastiti život’ te su nam u usmjeravanju uvelike pomogli razgovori s akterima tog doba koji su pokazali susretljivost i interes oko teme. Tako smo razgovarale s Igorom Mirkovićem, jednim od rijetkih koji je uspio ući u te prostore za vrijeme snimanja TV serije ‘Crno-bijeli svijet’, Markom Zubakom koji nam je kao povjesničar i diskolog ponudio širinu perspektiva temi, Dubravkom Kuhtom koji je radio na izradi elektroakustičnog sustava Kulušića i Lapidarija, Marom Srezovićem koji nas je uveo u kompleksnost pozadine Saloona, Ninom Bantićem s kojim smo temu proširili i izvan Hrvatske…“, ispričale su autorice.

Pokušali smo saznati u razgovoru s njima koliko je današnja generacija upoznata s načinom klupskog života i života na ulici tijekom 80-ih u tadašnjoj Jugoslaviji koji se uglavnom prenosi usmenom predajem, a tek rijetko publicističkim izdanjem ili književnim djelom. „Mislim kako je naša generacija kroz razne kanale, a u mom slučaju to su bili najviše roditelji, slušala o tom nezaboravnom periodu 80-ih, no kako to obično biva o stvarima o kojima se mnogo govori, narativ vezan uz taj period je obavijen dozom mistifikacije. Ono oko čega ćemo se zasigurno složiti je kako je taj period bio izrazito plodno područje za sve grane umjetnosti te imao izrazit ‘karakter okupljanja’, od niza izložbi, koncerata, predstava koje su se održavale upravo u klupskim prostorima, do samoorganizirajućih umjetničkih zajednica poput Poodruma. Hibridnost umjetničkih praksi odvijala se uslijed snažnih suradničkih težnji, što su između ostalog i omogućili brojni prostori koji su bili platforme unutar kojih je susret bio moguć“, rekla je Nikolina Rafaj.

Osamdesete su obilježili glazbeno-scenski programi u klubovima koje tematiziraju, no i danas postoji klupska scena pa smo ih pitali koji su prije pojave koronavirusa bili prostori i klubovi koji su na jednak ili sličan način značili ili još znače njihovoj generaciji. „Kao pozitivne primjere moramo izdvojiti primjerice Pogon Jedinstvo, KSET, Močvaru i Mediku koji uz klupski/koncertni program njeguju interdisciplinarnost programa, ugošćujući ili čak privremeno udomljavajući mlade ljude iz najrazličitijih konteksta i tako uspijevaju biti ‘melting pot’ koji omogućuje susret ljudi i generacija koji se inače možda ne bi tako lako našli na istom mjestu. A znamo kako je to jedan od glavnih preduvjeta budućih suradnja“, rekla je Nikolina Rafaj, a nadopunila ju je Veronika Milinović.„Naša generacija nije obilježena klubovima kao primarnim prostorima umjetničkog djelovanja na način koji su tu funkciju obnašali selektirani klubovi. Trenutno nuđeni klupski program je istovremeno puno šarolikiji u vidu količinskog broja ‘klubova’, a s druge strane pokriva vrlo usko područje za koje se ‘specijalizirao’. Navedene klubove 80-ih okarakteriziralo je interdisciplinarno nuđenje sadržaja, dok su današnji klubovi najčešće u formi kafića-noćnog kluba. Vjerujem da je današnji pandan tog doba u drugačijem obliku, odnosno u formi festivala, poput Motovun film festivala.“

Nakon što su stavile naglasak na glazbu i klupski život grada, zaključile su da je potrebno istraživati pitanje prostora i njegove uloge. Ovaj ciklus tretiraju kao pilot-verziju projekta, studentski rad i ulog u budući život projekta. Ciklus će iskoristiti za analizu povratne informacije javnosti na temelju koje planiraju djelovati. Idući potencijalni ciklusi su u idejnom začetku, a radni naslovi su ‘’Duhanski put’’, ‘’Kinodvorane’’, ‘’Kulturni centri’’, ‘’Pozitivni primjeri prenamjene’’, ‘’Klub u klub’’, ‘’Recentno zatvoreni prostori’’ i sl. Ideja im je širiti projekt i na druge medije poput radija, doku-formi i izrada digitalne arhive. Za početak, ideju će prezentirati ovom proljetnom ‘’reGENERACIJOM’’, u kojoj sudjeluju i Marina Štefančić koja je kreirala vizualni identitet projekta, scenografkinja Viktoria Knezić i asistent produkcije Petar Janković dok se u najužem timu još nalazi i Karla Kostadinovski.

Otvoreni poziv za prikupljanje memorabilija iz 80-tih

Ovim putem pozivamo sve vlasnike i vlasnice memorabilija vezanih uz klupsku scenu 80-ih s naglaskom na – Kulušić, Lapida­rij i Saloon – za pomoć pri kreiranju jednodnevnog pop-up ulič­nog muzeja koji će poslužiti pri oživljavanju javnoga prostora u neposrednoj blizini navedenih klubova u današnjem duhu iz per­spektive mladih autora. Ako posjedujete ulaznice koncerata i/ili programa nave­denih klubova, kriomice uzetu čašu, uhvaćenu bubnjarsku palicu, konobarsku uniformu, fotografije ili dio tehničke opreme (ili slično što povezujete s navedenim klubovima), voljeli bismo da nas kon­taktirate kako biste nam pomogli pri oživljavanju prvoga ciklusa projekta reGENERACIJA.

Sve vlasnike i vlasnice koji bi se voljeli uključiti u ovaj izved­beni ciklus molimo da se jave na mail: [email protected] te ukratko nam opišu i ako je moguće prilože memorabiliju koju bi voljeli posuditi uz svoj kontakt broj. Svi posuđeni elementi poslužit će kao vrsta izložbenoga primjerka unutar jednodnevnog događanja te će biti vraćeni svo­jim vlasnicima nakon završetka.