U posljednjim danima ožujka, nekoliko dana prije nego što je Sabor usvojio Lex Agrokor, u središtu tog koncerna održan je dramatičan sastanak na kojem je tadašnji predsjednik Uprave Agrokora odbio još jednu ponudu kineskih investitora koji su bili zainteresirani za ulaganje u njegovu tvrtku. Na sastanku s Todorićem bio je kineski investitor i čelnik investicijskog fonda iz Hong Konga Hu Jinxiong. Nacional je od izvora dobro upoznatog sa sadržajem tog sastanka saznao da je Jinxiong Todoriću ponudio da njegov fond preuzme dvije milijarde eura duga Agrokora te da tako omogući normalno funkcioniranje koncerna. Međutim, kineski biznismen nije naišao na razumijevanje s druge strane jer je Todorić kao uvjet postavio da Jinxiong u roku od 24 sata na račun Agrokora uplati 70 milijuna eura kako bi se isplatio dio dugovanja dobavljačima. Jinxiong je bio spreman ispuniti i taj zahtjev, ali je Todorića upozorio da nije moguće takvu svotu novca uplatiti u roku od 24 sata jer zbog određenih procedura treba proći najmanje tri dana kako bi novac sjeo na račun Agrokora.

Jinxiong je tada upitao Todorića je li njegov odvjetnički tim spreman u tom roku pripremiti ugovore i sve tehničke detalje oko cijele transakcije, na što mu je Todorić odgovorio da njegovu odvjetničkom timu treba dva do tri tjedna kako bi pripremili ugovor. Jinxiong je bio zatečen takvim odgovorom i rekao je Todoriću da ne misli valjda da bi mu isplatio 70 milijuna eura bez da prije toga potpišu bilo kakav ugovor, a ubrzo nakon toga završen je sastanak te je propala mogućnost ikakva dogovora između Todorića i kineskog ulagača.

Da se ovaj sastanak uistinu i dogodio i da je Todorić pred Jinxionga postavio nemoguće uvjete, iako je pred sobom imao ponudu koja bi vjerojatno spasila njegovo poslovno carstvo, za Nacional je potvrdio i predsjednik Kineskog poslovnog udruženja za jugoistočnu Europu (CSEBA) Mario Rendulić. Budući da je Rendulić već ranije surađivao s Jinxiongom, upitali smo ga je li upoznat s tim sastankom i jesu li navedeni detalji točni. “Mogu vam potvrditi da se navedeni sastanak doista dogodio i da se sve dogodilo upravo onako kako ste opisali jer sam i sam bio na njemu”, rekao nam je Rendulić i dodao da postoje i fotografije koje mogu potvrditi da se sastanak održao, a da je na njemu kineske ulagače o stanju u Agrokoru i dugovanjima detaljno izvijestila Piruška Canjuga, tadašnja članica uprave tog koncerna.

“Todorić je postavio još neke uvjete među kojima je jedan bio da ostane na čelu uprave Agrokora i na to je Hu još i bio spreman pristati, ali nije mogao pristati na isplatu 70 milijuna eura bez ikakva valjanog ugovora”, kazao je Rendulić koji više detalja o sastanku i ponudi koju je Jinxiong dao Todoriću zbog svojih poslovnih veza s kineskim ulagačima nije želio otkriti. Ali Rendulić nam je ispričao da je riječ o vrlo ozbiljnom i investitoru čiji je investicijski fond izlistan na burzi u Hong Kongu i koji ozbiljno namjerava ulagati u ovaj dio Europe. Rendulić kaže kako su kineski investitori dosad često u hrvatskim medijima i javnosti podcjenjivani, ali i smatra da se u posljednjih godinu dana ta slika polako mijenja i da u Hrvatsku počinju stizati i kineski projekti. “Hu Jinxiong je dao vrlo ozbiljnu ponudu Todoriću, a koliko je ona bila ozbiljna potvrđuje i činjenica da smo bili spremni već idući dan otići u Moskvu na pregovore s čelnim ljudima Sberbanka”, izjavio je za Nacional Rendulić. Osim što je jedan od čelnika investicijskog fonda Future Bright Mining Holdings, Hu je i suvlasnik jedne od najvećih svjetskih tvrtki za izgradnju električnih autobusa Jinlong koja godišnje proizvede između 50 i 60 tisuća autobusa koji imaju brzo punjenje i čije se baterije napune za šest do deset minuta.

Baš je Jinxiong prvi kineski investitor koji je u Hrvatskoj započeo ozbiljne investicijske projekte, što njegovu ponudu za Agrokor čini još ozbiljnijom. Rendulić je preko CSEBA-e bio jedan od najzaslužnijih što je Jinxiong investirao u izgradnju hotela u Krapinskim Toplicama. Riječ je o projektu koji je službeno predstavljen krajem travnja ove godine, a iza kojeg stoji tvrtka Zhongya nekretnine, prva kineska tvrtka registrirana u Hrvatskoj. Preko te tvrtke Jinxiong planira u Krapinskim Toplicama sagraditi novi hotel s četiri zvjezdice, 90 soba, wellness i kongresnim centrom te rezidencijalni dijelom s mini vilama za domaće, ali i goste iz skandinavskih zemalja, Njemačke i Austrije. Naravno, u budućnosti se cilja i na goste iz Kine, čiji su dolasci u Europu lani porasli za 40 posto. Jinxiong preko svoje tvrtke u hotel u Krapinskim Toplicama planira uložiti oko 30 milijuna eura. Izvođači će biti domaće građevinske tvrtke, planirano je zapošljavanje 20 osoba iduća dva mjeseca, dok će druga kineska partnerska tvrtka u vlasništvu iste matične kompanije koja se bavi električnim autobusima, zaposliti još deset osoba.

“Inicijalni dogovor je počeo kada su investitori prepoznali da je Hrvatska podcijenjena u odnosu na ono što nudi. Stranom ulagaču je Hrvatska daleka i samo za prezentaciju zemlje trebala nam je godina dana. Vrijednost naših nekretnina je bila vrlo niska u odnosu na zapadne zemlje, što je dodatan poticaj u odnosu na investicije u Češkoj ili Mađarskoj”, rekao je Rendulić i dodao da bi cijelo ulaganje u Hrvatsku trebalo iznositi oko 300 milijuna eura i da su Krapinske toplice samo dio tih investicija.

“Već sada mogu najaviti da započinjemo gradnju luksuznog hotela kraj grada Paga, a iduća destinacija za koju su zainteresirani kineski investitori je Zadar i nadam se da ćemo uskoro i tamo pokrenuti neki projekt”, rekao je za Nacional Rendulić koji je CSEBA-u osnovao još 2013. i otad pokušava Hrvatsku učiniti zanimljivu kineskim ulagačima. Za osnivanje udruge dobio je odobrenje Komunističke partije te gotovo sve kineske tvrtke koje žele poslovati u jugoistočnoj Europi na to tržište ulaze preko ove udruge. “CSEBA ni na koji način ne ovisi o službenoj politici, nego otvara prostor privatnom biznisu da se snađe i pronađe partnere”, kazao je Rendulić i dodao da mu je najveću podršku dao bivši predsjednik Stjepan Mesić, bez kojeg nikada ne bi uspio dobiti dozvolu od kineske strane.

“Iako ne ovisimo o službenoj politici, naravno da je za velike projekte potrebna suglasnost vlasti. Moram naglasiti da u prošlosti nismo imali veliku podršku hrvatskih vlada i tu prije svih mislim na Zorana Milanovića i Sinišu Hajdaša Dončića koji su očito imali neki drugi plan i koji Kinu uopće nisu smatrali zanimljivom. Međutim, situacija se mijenja i u vladi Andreja Plenkovića razumiju da nam je potreban kineski kapital i nadam se da bi premijer uskoro mogao posjetiti Kinu, što bi bio dodatni impuls za gospodarske odnose dviju zemalja”, rekao nam je Rendulić koji s tvrtkama koje su povezane s Jinxiongom priprema još jedan veliki projekt u Hrvatskoj.

Naime, u Hrvatskoj bi trebao biti središnji ured za istočnu Europu za sklapanje i proizvodnju električnih autobusa. Jinlong je u Hrvatskoj već osnovao kompaniju LTO Energy preko koje su nedavno u Beogradu ponudili suradnju s Ikarbusom te su ponudili 10 milijuna eura za 51 posto dionica te posrnule srpske tvrtke. “Posljednji događaji samo pokazuju da su kineski investitori spremni za jači ulazak na hrvatsko tržište jer se polako prilagođavaju uvjetima koji ovdje vladaju”, tvrdi Rendulić i otkriva da su kineskim investitorima dosad najveći problem bili javni natječaji koje Hrvatska mora provoditi kao članica Europske unije.

“Kinezi nisu naviknuti na natječaje. Njihovi su zakoni vrlo jednostavni jer tamo postoji planska politika i posao se dobiva na temelju odluke Centralnog komiteta, tamo nema tržišnog natjecanja. To je i bio jedan od razloga zašto je Srbija proteklih godina bila privlačnija kineskim investitorima od Hrvatske, ali stvari se polako mijenjaju i Kinezi polako shvaćaju kako trebaju poslovati u Hrvatskoj i Europskoj uniji”, kazao je Rendulić i napomenuo da je jedan od velikih problema i jezična barijera jer se jako malo kineskih investitora dobro služi engleskim jezikom pa često dolazi do nerazumijevanja između kineskih i hrvatskih gospodarstvenika.

“Često u Hrvatskoj postoji predrasuda da Kinezi samo žele brzu zaradu i brzi povrat investicije, ali tijekom posljednjih nekoliko godina koliko intenzivno radim s njima shvatio sam da to nije istina. Najbolji primjer je ulaganje u hotele u Krapinskim toplicama i Pagu jer su svjesni da sigurno neće biti brze zarade i da će proći više godina prije nego što se vrati uloženi novac”, kazao je za Nacional predsjednik CSEBA-a koji se posebno osvrnuo i na projekt nizinske pruge između Rijeke i Zagreba, o kojoj se priča već desetak godina. Za taj projekt bile su zainteresirane i kineske tvrtke, ali on nikako da se pokrene s mrtve točke. Ovaj projekt ponovno bi se mogao aktualizirati kao dio priče oko velikog kineskog megaprojekta “Jedan pojas – jedan put”, s kojim se Kina želi prometno povezati s Europom. Ovaj kapitalni i sveobuhvatni investicijski plan Kine težak je 900 milijardi dolara, a Hrvatska dosad nije pronašla mjesto u kineskim planovima. Međutim, Rendulić smatra kako još nije kasno i da se još uvijek može privući pažnja kineskih vlasti.

“Moramo biti svjesni da smo mi ipak mala država i da nismo važni za taj projekt, ali imamo priliku biti njegov dio i to prije svega kroz prugu od Rijeke do Budimpešte. Budimpešta je važna točka na novom ‘Putu svile’ i sigurno je da bi riječka luka mogla odigrati važnu ulogu kao dio projekta, ali stvari moramo vrlo brzo pokrenuti inače će biti prekasno. Kinezi su zainteresirani za nizinsku prugu, ali ne žele ju sami financirati jer je preskupa. Moramo dio platiti ili sami ili iz europskih fondova i onda će se oni priključiti”, kazao je Rendulić i za kraj dodao da o kineskim planovima za Hrvatsku puno govori i organizacija festivala Silk Road koji će se 11. kolovoza održati u pulskoj Areni, a na kojem će nastupiti neke od najvećih zvijezda kineske glazbe.

“Možda će to nekome zvučati čudno, ali organizacija takvog događaja je vrlo bitna za stabilizaciju gospodarskih odnosa. Kultura je Kinezima vrlo bitna jer smatraju da se kroz glazbu puno lakše zbližavaju s drugim narodima s kojima ih razdvaja ta jezična barijera. Da ne govorim koliko će to značiti za turizam jer će u Pulu doći Kinezi iz cijele Europe koji možda nisu ni planirali doći u Hrvatsku. Kada sam počeo surađivati s kineskim gospodarstvenicima prije desetak godina, gotovo nitko nije znao naći Hrvatsku na karti, danas je situacija ipak malo drugačija i Hrvatska polako dolazi na kartu kineskih investitora i bila bi velika šteta propustiti tu priliku”, zaključio je Rendulić.

Rendulićeve riječi potvrđuje i službena statistika jer na popisu zemalja iz kojih nam je u proteklih 25 godina došlo najviše ulaganja, a koji objavljuje HNB, nema Kine. Ni hrvatski ulagači nisu u Kinu uložili veći novac jer nema Kine kao ulagačke destinacije za hrvatski kapital u posljednja dva i pol desetljeća. No zato robna razmjena, posebno otkako su obje pristupile Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO), bilježi rast. Prema podacima državne statistike, Hrvatska je u prošle godine uvezla robe u vrijednosti od oko 533,6 milijuna eura, što je 12,5 posto više nego u istom razdoblju godinu prije. S druge strane, hrvatski izvoz u Kinu u 2016. iznosio je nešto više od 61,1 milijun eura, što je 3,8 posto manje nego u 2015. godini. Ipak, opći je dojam da su te brojke premale s obzirom na potencijale, a iskustva poput ovog s pregovorima Hu Jinxionga s Todorićem još bi više mogla navesti kineske investitore na oprez prilikom ulaska na hrvatsko tržište.