Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić bit će ključna osoba hrvatske političke scene u 2010. godini. Razlog za takvu tvrdnju jednostavan je: o njemu i njegovu radu ovisit će sudbina nekih hrvatskih političara, moćnih menadžera i utjecajnih pojedinaca, ali i političkih stranaka poput HDZa. Protekle godine, odnosno tek s ljetošnjim odlaskom Ive Sanadera s premijerske funkcije, Državno odvjetništvo, Uskok i policija počeli su ozbiljno istraživati slučajeve kriminala i korupcije u najvišim političkim i gospodarskim krugovima. Takav zaključak vidljiv je iz jednostavnog kronološkog pregleda rada tih državnih institucija u protekloj godini: samo u posljednja tri mjeseca 2009. iza pritvorskih rešetaka završilo je nekoliko desetaka dotad nedodirljivih osoba za koje se oduvijek smatralo da unatoč čestim prozivanjima uživaju političku zaštitu državnog vrha.

Optužnica protiv bivšeg ministra obrane, postupci protiv dvojice veleposlanika, istrage u nekoliko ministarstava i državnih tvrtki te uhićenja članova uprava i visokopozicioniranih menadžera do srpnja prošle godine u Hrvatskoj su bili potpuno nezamislivi. Danas su pak jedina pitanja koja su još bez odgovora vodi li, u nekoj od svih otvorenih afera i istraga, trag i do bivšeg premijera Ive Sanadera i bi li glavni državni odvjetnik Mladen Bajić imao hrabrosti da Sanadera ispituje kao – osumnjičenika. Tako će upravo 2010. biti ključna za Bajića jer će rasplet dosad pokrenutih istraga, ali i otvaranje potpuno novih afera pokazati ima li glavni državni odvjetnik želje, snage i hrabrosti za zbiljski i odlučni obračun s korupcijom i kriminalom na najvišoj razini.

U ovom trenutku rezultati rada Državnog odvjetništva relativno su dobri i dosta obećavaju. Podignute su optužnice u slučaju “Kamioni”, što je dosad najkrupniji slučaj, jer će se na optuženičkoj klupi naći bivši ministar i njegov pomoćnik. DORH je optužnice podignuo i protiv veleposlanika Nevena Jurice i Jovana Vejnovića. U svim ostalim slučajevima istrage još traju, pa se istražni i pravosudni epilog tek očekuje. Posebno će biti zanimljivo vidjeti hoće li se i u kojoj ulozi naći i bivši hrvatski premijer, čije se ime često povezivalo s mnogim korupcijskim slučajevima – od onih u kojima bi mogao biti uključen kao aktivni sudionik, pa sve do onih u kojima je vršio pritiske da se istrage zaustave ili zataškaju da bi spasio nekog ministra, stranačkog kolegu ili vlastitu stranku. U protekle tri godine Uskok i DORH hvalili su se akcijama “Gruntovec”, “Dijagnoza”, “Indeks”, “Maestro”. Premda je upravo potonja imala potencijala da istragu odvede u smjeru najviših državnih dužnosnika, to se nikad nije dogodilo.

Tako je i prvih nekoliko mjeseci prošle godine bilo obilježeno nešto manjim korupcijskim aferama: početkom veljače Uskok i policija proveli su antikorupcijsku akciju “Dubai” u kojoj su uhićena dvojica viših službenika zagrebačke porezne uprave, inspektor Financijske policije te vlasnik jedne zagrebačke tvrtke, zbog sumnja da su primali mito i reketarili vlasnike tvrtki, a u odvojenoj akciji zbog mita je uhićen i viši inspektor Deviznog inspektorata. Prema Nacionalovim izvorima, već je i ta akcija izazvala ljutnju tadašnjeg hrvatskog premijera Ive Sanadera: njemu navodno nije bilo drago što o akciji i pripremi uhićenja ništa unaprijed nisu znali ni on ni ministar financija Ivan Šuker, iz čijeg resora je bila većina uhićenih. Sljedeća akcija, “Titanik”, odigrala se posljednjeg dana travnja, a u njoj je uhićeno 12 osoba zbog nezakonitosti u izdavanju dozvola za upravljanje brodicama.

MARIO LOVRINČEVIĆ I JURICA PRSKALO, smijenjeni član uprave i predsjednik uprave Hrvatskih autocesta, u pritvoru su nakon provedene akcije ‘Nesklad’, istražuje se bojenje tunela, a navodno i gradnja ‘Kalmetine’Zanimljivost akcije bila je u tome što su u njoj “pala” i dvojica načelnika ministarstva Božidara Kalmete: Boris Mirković, načelnik Odjela stručno-tehnoloških poslova Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, i Ante Klarić, pravnik u tom ministarstvu. Samo nekoliko dana kasnije u Istri je provedena akcija “Ipsilon” u kojoj su uhićeni kontroverzni građevinski poduzetnik Dražen Golemović, državna odvjetnica iz Pazina Dubravka Smoković, pročelnik Porezne uprave u Pazinu Elvis Drandić, carinik Silvano Legović te još petero policajaca. Sve njih u kasnije podignutoj optužnici teretilo se za različita kaznena djela, od kojih su najčešća bila “protuzakonito posredovanje” te primanje i davanje mita. Tek je Sanaderov srpanjski bijeg s premijerske funkcije otvorio prostor za dotad neuobičajenu praksu: 15. srpnja policija je uhitila bivšeg predsjednika uprave HŽ-a Davorina Kobaka, Biserku Robić i još nekoliko njihovih suradnika iz rukovodstva AGIT-a, tvrtke kćeri poduzeća HŽ Cargo.

Povod za uhićenje navodno je bila snimka razgovora Kobaka i također smijenjenog direktora Železnica Srbije Milanka Šarančića u kojima planiraju otuđiti oko 3 milijuna eura od duga koji su srbijanske željeznice trebale vratiti HŽ-u, a Biserka Robić, bivša direktorica AGIT-a, uz pomoć nekoliko svojih suradnika na temelju fiktivnih faktura prebacila je gotovo 2,5 milijuna eura na račune off shore kompanija u Švicarskoj i Austriji. Neki mediji još su u veljači, kad je Kobak smijenjen, spominjali snimku njega i Šarančića kao glavni razlog smjene, no tada se činilo da će jedina kazna za Kobaka biti – smjena i zaustavljanje daljnje istrage. Početkom kolovoza mediji su počeli sve češće izvještavati o nizu sumnjivih poslova u još jednoj državnoj tvrtki – Hrvatskoj elektroprivredi. Kupnja struje na međunarodnom tržištu po najskupljim cijenama, koju bi potom uprava tvrtke u BiH prodavala po najjeftinijoj tarifi, kupnja elektroopreme od Hrvatskih autocesta u vrijednosti od 300 milijuna kuna, zapošljavanje financijskog direktora Nikole Mlinarića koji nije završio fakultet, sumnjivi ugovori, pogodovanje nepoznatim tvrtkama i bezrazložno trošenje državnog novca gotovo svakodnevno su počeli izlaziti u javnost, a da ništa od toga ni do danas nije posve istraženo.

Večernji list je 16. kolovoza objavio priču o Radi Buljubašiću, povratniku iz Australije koji je fiktivno bio zaposlen u HEP-u, no zapravo je radio u središnjici HDZ-a. Već sredinom rujna Državno odvjetništvo pokrenulo je istragu protiv nekoliko rukovoditelja u HEP-u, pa i njenog čelnika Ivana Mravka zbog Buljubašićeva fiktivnog zaposlenja, odnosno zbog zloporabe položaja i ovlasti kojima su državni proračun oštetili za oko 700 tisuća kuna. Zanimljivost tog slučaja sastoji se u tome što je Buljubašić medijima, a i policiji, posve otvoreno rekao da se u Hrvatsku vratio na poziv Ive Sanadera, koji mu je “obećao posao i stan”, pa se u pravosudnim krugovima već tada moglo čuti da je time de facto dao mogućnost Mladenu Bajiću da Ivu Sanadera u najmanju ruku pozove na obavijesni razgovor o tom slučaju. Radikalniji stavovi sezali su čak dotle da se Sanader trebao naći na popisu osumnjičenika. Krajem listopada napokon je podignuta optužnica protiv bivšeg ministra obrane Berislava Rončevića i njegova bivšeg pomoćnika Ive Bačića zbog već notorne afere “Kamioni”. Postupku protiv Rončevića bivši se premijer mjesecima opirao na sve moguće načine, a raspletanje te afere bilo je jedan od glavnih razloga za Sanaderovu odluku da potkraj lipnja naprasno smijeni tadašnjeg ravnatelja policije Vladimira Fabera. Budući da je prije dva tjedna zagrebački Županijski sud potvrdio optužnice, slijedi suđenje na kojem bi Rončević možda mogao objasniti po čijem je nalogu odabrao ponudu skuplju za 10,2 milijuna kuna.

BOŽIDAR KALMETA, ministar u čijem je resoru već pokrenuto nekoliko istraga Državnog odvjetništvaPotkraj listopada hrvatski predsjednik Stjepan Mesić predložio je Mladenu Bajiću da DORH istraži slučaj tijesno povezan s Ivom Sanaderom: u jednoj radijskoj emisiji spomenuo je Leadership forum, organizaciju bivšeg ministra Miomira Žužula koja je navodno Petri Sanader, kćeri bivšeg premijera, dala stipendiju za studij u Sjedinjenim Državama. I DORH i policija javno su potvrdili da će “provjeriti te informacije”, ali do danas nisu javnosti obznanili što su utvrdili, odnosno do kakvih su informacija došli. U prvim danima studenoga DORH, Uskok i policija također su imali puno posla: vijesti da su počeli češljati dokumentaciju u Hrvatskim šumama, gdje su se HDZ-ovim donatorima opraštali ili tolerirali ogromni dugovi, zasjenili su krupniji događaji – operativna akcija “Menadžer”, odnosno uhićenje članova uprave Podravke Darka Marinca, Zdravka Šestaka, Saše Romca, Josipa Pavlovića, te direktora SMS-a Srđana Mladinića i suvlasnika varaždinske Fime Milana Horvata.

Njihovo uhićenje zbog zloporabe položaja i ovlasti, odnosno pokušaja da raznim novčanim transakcijama novcem Podravke nezakonito dođu do većinskog paketa dionica te prehrambene tvrtke prouzročilo je odlazak bivšeg potpredsjednika Vlade i ministra gospodarstva Damira Polančeca iz Banskih dvora. Bivši menadžeri Podravke u pritvoru će provesti još najmanje mjesec dana, a zasad nije poznato u kojoj će se ulozi u toj aferi naći i sam Polančec, koji je prije dva tjedna bio na policijskom ispitivanju. Najveću pozornost hrvatske javnosti u protekla tri mjeseca privukla je operativna akcija “Nesklad”. U njoj je 26. studenoga uhićen smijenjeni predsjednik uprave HAC-a Jurica Prskalo, smijenjeni član uprave HAC-a Marijo Lovrinčević, direktor građenja Goran Legac, glavni inženjer na tunelima Željko Kandžija i jedan od braće Žužul, vlasnika tvrtke Skladgradnja, Slaven Žužul. Petorka je uhićena pod sumnjom da su državni proračun poslom bojenja tunela Mala Kapela i Sveti Rok oštetili za najmanje 25 milijuna kuna. Osim na dvostrukom bojenju tunela, istražitelji rade i na drugim sumnjivim poslovima u HAC-u, od zapošljavanja preko veze i korištenja skupih automobila koje su za članove uprave kupovali kooperanti, a navodno je ponovo otvorena istraga i zbog izgradnje autoceste “Kalmetina”, čiji je proračun probijen za više od 300 milijuna kuna. Dosad je u istrazi ispitano 20 od 23 svjedoka, a svi uhićeni još će mjesec dana provesti u pritvoru u Remetincu.

Posljednja prošlogodišnja antikoruptivna akcija Uskoka dogodila se pretposljednjeg dana 2009.: u četvrtak, 30. prosinca, u akciji “Bankomat” uhićeni su članovi uprave Hrvatske poštanske banke Ivan Sladonja i Mario Kirinić i četvorica poduzetnika koji su dobivali višemilijunske kredite bez ikakvih jamstava, a bivši čelnik HPB-a Josip Protega uhićenje je izbjegao jer se, navodno, nalazi na skijanju u Austriji. Budući da je Protega nakon ljetošnje smjene medijima davao izjave u kojima je priznao da je tijekom njegova mandata bilo raznih političkih intervencija, bit će zanimljivo istražiti koliko je puta Protegu na mobitel nazvao i – bivši premijer Ivo Sanader. Kad je riječ o bivšem premijeru i bankama, valja spomenuti i aferu koja se zapravo još i nije otvorila: slučaj Hypo banke. Osim slučaja Hypo, u kojem austrijski i njemački mediji posve otvoreno navode ime bivšeg hrvatskog premijera, spekulira se da bi on mogao biti zahvaćen i u slučaju “Nesklad”, jer je teško vjerovati da su braća Žužul godinama dobivala unosne poslove bez snažne političke podrške koja navodno vodi sve do Sanadera. Isto tako, u slučaju “Kamioni” jasno je da bivši ministar obrane Berislav Rončević nije bio samostalni “igrač”, pa će se na sudu možda napokon utvrditi tko je bio Rončevićev nalogodavac – netko iz HDZ-a ili sam premijer Sanader. Njegova pak uloga posve je jasna u fiktivnom zapošljavanju povratnika Rade Buljubašića, koji je godinama radio u središnjici HDZ-a, a plaću primao u HEP-u.

Buljubašić je nakon otkrivanja tog slučaja posve iskreno priznao da mu je sve to omogućio – Ivo Sanader. Odgovore na mnoga pitanja o upletenosti bivšeg premijera u kriminal i korupciju u ovoj godini trebao bi dati glavni državni odvjetnik Mladen Bajić. O njegovim postupcima ovisit će politička slika Hrvatske, ali i mijenjanje lošeg imidža države u inozemstvu. Bajićev rad možda će biti poticajan i za ostale hrvatske političare koji su desetljećima vjerovali da je smjena, izdašna otpremnina i bijeg u anonimnost najgora stvar koja im se može dogoditi. U drugim zemljama, poput Francuske, na sudu se mogu naći bivši predsjednici i premijeri. Možda to postane praksa i u Hrvatskoj.