Navigare je s geolozima, stručnjacima i predstavnicima Javne ustanove More i krš razgovarao o alarmantnom sužavanju jedne od najljepših hrvatskih plaža, a oni osim klimatskih promjena i ljudskog faktora ističu i utjecaj katamarana.

Alarmantna vijest koja stiže s otoka Brača glasi: nestaje Zlatni rat! Nažalost, to nije novinarska patka već činjenica. Ta jedinstvena plaža na Braču, uvrštena među 50 najljepših plaža na svijetu, koja krasi i mnoge plakate Hrvatske turističke zajednice i jedan je od simbola hrvatskog turizma, u posljednje dvije godine vidno se sužava, skraćuje i mijenja svoj prepoznatljiv oblik.

Zbog prirodnog načina nastanka Zlatni rat je sam po sebi fenomen te je uvršten u geomorfološke spomenike prirode. Dug oko tisuću metara, nastao je postupnim slaganjem kamenčića s Vidove gore, a na njegov oblik utjecale su i prirodne pojave poput morskih struja i valova, koje su kroz povijest mijenjale izgled Zlatnog rata. Još 1965. proglašen je značajnim zaštićenim krajobrazom i kao takav trebao bi uživati posebnu pažnju državnih institucija. Posjetitelji Bola navikli su se na promjene oblika plaže ovisno o strujama i vjetrovima, ali dosad nisu svjedočili nestajanju kamenčića s jednog dijela plaže i vidljivom skraćivanju njenog poznatog vrha. Zašto se to događa, prilog Navigare pokušao je doznati od geologa, stručnjaka i predstavnika Javne ustanove More i krš, osnovane 1996., u čijoj je nadležnosti upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na području Splitsko-dalmatinske županije s ciljem zaštite, održavanja i promicanja zaštićenih dijelova prirode na tom području.

Akademik Goran Durn, profesor i bivši dekan u dvama mandatima na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu u Zagrebu, veliki zaljubljenik u Bol gdje provodi ljeta već gotovo 40 godina,ističe da je Zlatni rat oduvijek mijenjao svoj oblik u skladu s vjetrovima i strujama. No posljednjih godina počele su se primjećivati zabrinjavajuće promjene. Kao geolog i sam je izvršio neka neformalna mjerenja dužine i širine plaže, putem snimki na Google Earthu, te tako utvrdio da se Zlatni rat u odnosu na 2022. sa zapadne strane suzio od devet do 11 metara, dok je na istočnoj strani dobio jedan do dva metra sedimentnog nanosa.

“Ove godine čak sam fizički mjerio na samom Ratu njegovu dužinu i otkrio da je na vrhu od 20 do 25 metara kraći, što me, naravno, zabrinulo. To treba gledati u širem kontekstu djelovanja prirodnih sila, ali svakako i čovjeka. U geološkom smislu, koji je bitan za cijelu priču, treba podsjetiti da je u povijesti Zemlje, tijekom kvartara, dakle, u posljednjih 2,5 milijuna godina, bilo barem dvadesetak ledenih doba, a mi pamtimo ovo posljednje, koje je svoj maksimum imalo prije 20, 25 tisuća godina. Razina Jadrana u to doba bila je oko 120 metara niža. To znači da su cijeli sjeverni Jadran i veći dio srednjeg Jadrana bili kopno. Tok rijeke Cetine, koja danas ima ušće u more kod Omiša, u to vrijeme bio je 130 do 150 kilometara duži, prolazila je kroz Hvarski kanal i utjecala u tadašnje niže Jadransko more južnije od Drvenika. A rijeka Neretva tekla je južno od Hvara. Brač ima obalu koja je duga dvjestotinjak kilometara, a sam Zlatni rat dug je između 900 i 1000 metara. Mi kao geolozi smatramo da je u doba njegova nastanka postojala jedna povoljna struktura na koju je bujičnim tokovima nanašan smrvljeni materijal, a to su uglavnom karbonatne stijene, s Vidove gore, najvišeg otočkog planinskog vrha. To je ključni dio priče jer je taj materijal sagradio plažu. A onda su morske struje i valovi kreirali njen oblik. Promjene tog oblika mogu se vidjeti na starijim snimkama, ali i mi smo im svjedočili – na primjer, kada bi tijekom zima puhale jake tramuntane sa zapada, vrh bi bio okrenut prema istoku, a kada bi bilo jako jugo, vrh bi se okrenuo prema zapadu. To je sve bilo lijepo pratiti do prije par godina, kada sam primijetio da jedna od poznatih promatračnica na plaži više nije na sredini, dok su joj nogari već bili zahvaćeni valovima. I tada sam krenuo mjeriti i došao sam do podataka koje sam spomenuo. Moram reći da mi je tako veliki gubitak površine plaže u tako kratkom vremenu bio čudan i zato smatram da je to dominantno rezultat utjecaja čovjeka i njegovog djelovanja”, objasnio je Durn.

Ove godine čak sam fizički mjerio dužinu na samom Ratu i otkrio da je na vrhu od 20 do 25 metara kraći, što me je zabrinulo’, kaže akademik Durn

Znanstvenica i geologinja s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu Kristina Pikelj godinama se bavi upravo obalnim procesima i plažama. Na pitanje je li to što se događa sa Zlatnim ratom izuzetak i je li već primijetila slične procese na nekim drugim plažama, profesorica Pikelj odgovara: “Nažalost, Zlatni rat je samo još jedna od lokacija na našem Jadranu, ali i globalno, koja doživljava kombinaciju utjecaja prirode i čovjeka. Ono što je interesantno kod obalnih procesa – koji, naravno, ovise i o lokaciji, tipu obale i stijenskoj podlozi – jest činjenica da postoji odgoda procesa. Odnosno, najčešće mi vidimo rezultat toga tek nakon nekih deset, petnaest godina. Treba naglasiti i da nisu sva mjesta jednako podložna tim negativnim promjenama, eroziji i nestanku sedimentnog materijala odnosno plaža. Zato vjerujem da je ovo što se događa na Bolu kombinacija prirodnih procesa kojima je dosta kumovao i čovjek.”

Goran Durn dodaje kako je bitno naglasiti da se takve plaže prihranjuju od materijala koji su u prošlosti donosile vododerine te upozorava: “Antropogenizacijom i izgradnjom obale, kao i uređivanjem tih vododerina u potoke, taj materijal više ne dolazi prema dolje. Osim toga, s istočne strane Zlatnog rata je uvala Potočine, sa zapadne je druga uvala omeđena visokim klifovima koji se također troše djelovanjem valova i prihranjuju plažu. Pritom moram istaknuti da je bračka obala antropogenizirana oko 20 posto, što je manje od hrvatskog prosjeka koji je oko 25 posto. Ali isto tako znam da u mnogim prostornim planovima lokalne zajednice postoji dodatno širenje građevinskih zona. Dakle, ta antropogenizacija će se nastaviti i njen utjecaj na južni dio otoka Brača, poznat po lijepim šljunčanim plažama, bit će značajan”, smatra Durn.

S time se slaže i profesorica Kristina Pikelj, koja je podsjetila na činjenicu da je Bol upravo zahvaljujući Zlatnom ratu jedno od najpoznatijih turističkih mjesta na Jadranu, zbog čega na samo mjesto postoji veliki pritisak: “Takva reputacija zahtijeva sve više kapaciteta, i smještajnih i plažnih, izgradnju sve više apartmana i hotela i zbog toga se obala pretvara u nešto što sama plaža ne može izdržati. Jer kada se grade apartmani, potrebne su i infrastruktura, kanalizacija, voda, struja, cjevovodi, kablovi, prilazne ceste… Sve to skupa traži učvršćivanje obale. A da bi jedno žalo poput Zlatnog rata opstalo, ono mora imati kontinuirani donos materijala, jer se on valovima neprekidno troši i erodira, a kada se zrna sedimenta dovoljno smanje, odlaze nepovratno u dubinu. Postojanost svake plaže ovisi o balansu donosa materijala i njegova trošenja i odnošenja. A ako čovjek, koji svojim djelovanjem najčešće uzrokuje takve promjene, prekine donos materijala, onda dolazi do nestajanja žala. A to je upravo situacija na Zlatnom ratu. Zato smatram da su na to itekako utjecali radovi na bolskoj obali.”

Akademik Goran Durn, profesor i bivši dekan Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta u Zagrebu u dvama mandatima, veliki je zaljubljenik u Bol | Foto: Privatna arhiva

Komentirajući tezu da na nestajanje najljepše plaže na Jadranu utječu i klimatske promjene, manjak maestrala i pojačana juga, akademik Durn je rekao: “Klimatskim promjenama svjedočimo svakoga dana. Svi znamo da je posljednjih godina prosječna temperatura pri površini Zemlje narasla otprilike jedan stupanj. U tom smislu postoje neki matematički modeli, od kojih oni optimističniji predviđaju da će se do kraja stoljeća razina mora povisiti do 50 cm, a oni pesimističniji kažu i do tri metra. Naravno da te klimatske promjene koje su prvenstveno uzrokovane povećanjem ispuštanja stakleničkih plinova u atmosferu, u svakom slučaju, utječu na valove, smjer vjetra i na morske struje. Ako pogledamo te oblutke na Zlatnom ratu, oni su dominantno karbonatni, ali tu i tamo vidi se zaobljeni fragment cigle, betona ili nekog drugog građevnog materijala, što znači da je i ta preizgrađenost obale djelovala na to što se sada događa.”

Po mnogima, jedan je od uzroka tog procesa i povećani broj katamaranskih linija. Naime, svaki prolazak katamarana izaziva velike valove, koji također “ispiru” plažu. Akademik Durn upozorava: “Jako se dobro sjećam da je taj broj katamaranskih linija prije 20, 30 godina bio puno manji, a sada ih ima po nekoliko dnevno, iz svih smjerova. I to sasvim sigurno utječe na regulaciju valova, koji se obrušavaju na Rat.”

Na dopis priloga Navigare u kojem je postavljeno pitanje kako čelništvo Bola gleda na promjene koje se posljednjih godina događaju na najpoznatijoj plaži u Hrvatskoj i jesu li na to upozorili nadležne institucije, odgovorila je načelnica Bola Katarina Marčić.

“Kao i sve Boljanke i Boljani, a i svi ostali zaljubljenici koji Bol posjećuju dulji niz godina i uočavaju promjene na Zlatnom ratu, zabrinuta sam zbog toga. Zlatni rat je oduvijek bio specifičan i jedinstven zbog svoje promjenjivosti tijekom godine, ovisno o sezonskim vjetrovima i valovanjima.

Posljednje dvije godine vidljivo je premještanje velike količine plažnog sedimenta sa zapadne na istočnu stranu i to stvara zabrinutost. Plaža je zaštićena kao značajan krajobraz i prema Zakonu o zaštiti prirode, njome upravlja Javna ustanova More i krš pod nadležnošću županije SDŽ i upravo sam njih lani prve kontaktirala vezano za uočene promjene.

Upozorila sam na nove procese koje bi trebalo istražiti, pronaći uzroke i ako je moguće provesti odgovarajuće mjere. Tom prilikom im je dostavljena i poveznica na fotografije s lokalnog portala Boljani.info koji jednom tjedno objavljuje fotografije upravo zapadne strane, od 2011. godine naovamo.

Tijekom 2022. kontaktirala sam i Šumarski fakultet vezano za izradu studije revitalizacije šume na Zlatnom ratu, koja je također važna za sprečavanje erozije, te smo dobili prijedlog kako bi bilo potrebno izraditi cjeloviti Plan upravljanja koji bi obuhvaćao i revitalizaciju šumice i ostale mjere i akcijski plan zaštite i očuvanja plaže i mora.

Godinu ranije, dok još promjene nisu niti bile vidljive, kontaktirala sam Javnu ustanovu More i krš vezano za izradu Plana upravljanja kao i Studiju prihvatnog kapaciteta, s obzirom na to da su mi ti dokumenti bili potrebni pri prostornom planiranju i donošenju plana upravljanja pomorskim dobrom. Tada sam bila obaviještena da su oba dokumenta za značajan krajobraz Zlatni rat u izradi. Obavijestili su me također da su spremni za izradu integralne studije očuvanja Zlatnog rata kao dokumenta koji bi objedinio sve segmente zaštite plaže, a u koju bi uključili i geološki odsjek PMF-a iz Zagreba. Naravno da smo mi kao općina zainteresirani za zaštitu svog simbola i za svaku moguću suradnju sa stručnim tijelima, tako da je deplasirano tvrditi da smo mi odbili suradnju s PMF-om s obzirom na to da s njima nismo niti bili u kontaktu niti su nam nudili svoje usluge.

Kristina Pikelj, znanstvenica i geologinja s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, bavi se obalnim procesima i tvrdi da nije samo Zlatni rat u problemu | Foto: Privatna arhiva

Zapravo su se najveće promjene u recentnoj povijesti plaže dogodile 70-ih godina prošlog stoljeća, pri gradnji većih hotela, kada su se iskopi bacali na najbliže lokacije u moru. To je dovelo do pozitivnog procesa rasta plažnog materijala na svim plažama uokolo pa je tako i Zlatni rat dohranjen i narastao do ovih dimenzija. Sada je već godinama bacanje iskopa u more strogo zabranjeno i na svim plažama se događa obrnuti proces, odnosno, plažni materijal se prirodno odnosi pa stoga nema ni dohrana Zlatnog rata. Moje je laičko mišljenje da je glavni uzrok tim promjenama na Zlatnom ratu očita promjena mikroklime”, navela je Katarina Marčić te zaključila: “Naravno, na stručnim službama nadležnih tijela je da utvrde stvarne uzroke i prognoziraju daljnja kretanja sedimenta te nam daju smjernice trebamo li uopće i kako intervenirati.”

Na tezu da se, na temelju tuđih iskustava, moglo predvidjeti, pa i prevenirati eroziju hrvatskih plaža, profesorica Kristina Pikelj odgovara da Hrvatska dugo nije imala problema s erozijom obale jer je naša obala strma, stjenovita i otporna, u usporedbi, naprimjer, s engleskom, belgijskom ili francuskom obalom koje se odlikuju pješčanim plažama. “Međutim, kombinacija izgradnje i masovnog turizma u jednom mjestu kao što je Bol, koje je zapravo vrlo ranjivo, dovela je do ovoga čemu svjedočimo. Mi nemamo tradiciju tih problema pa nemamo ni tradiciju njihova rješavanja. Tek sada smo se susreli s nečim što je vjerojatno rezultat onoga što se događa posljednjih 10, 20 pa i 30 godina. A to su betonizacija i apartmanizacija. Naravno, Zlatni rat nije jedini”, istaknula je Kristina Pikelj.

‘Ekološko sidrište u blizini zaštićenog područja trebalo bi spriječiti daljnje uništavanje posidonije, koja sprječava eroziju sedimenta’, kaže Lažeta

Direktor Javne ustanove More i krš Domagoj Lažeta potvrdio je za Navigare da su upoznati s promjenama u režimu gibanja sedimenta od 1968. godine, gdje se na zapadnoj strani plaže uočava trend smanjenja, a na istočnoj strani plaže trend povećanja. “Za procjenu stanja sedimenta u moru potrebno je provesti podrobnija istraživanja. Potrebno je uzeti u obzir da se veliki dio sedimenta nalazi u moru te da će on prispjeti na vidljivi dio plaže (od šume do mora) ovisno o vjetru odnosno valovima. Promjene oblika Zlatnog rata stalno se događaju, neke dnevnim ritmom, a neke stoljetnim. Brojni kompleksni procesi koji utječu na režim gibanja sedimenta plaže Zlatni rat zaslužuju daljnja istraživanja”, rekao je Lažeta.
Budući da je načelnica Bola Katarina Marčić još prije nekoliko godina obavijestila Javnu ustanovu More i krš o tim pojavama, na pitanje što su u tom smislu poduzeli, Domagoj Lažeta odgovara: “Ove konkretne promjene koje se događaju na Zlatnom ratu po pitanju sedimenta ne štete prirodi, već ljudskoj eksploataciji zaštićenog područja u vidu turističkih aktivnosti. Ono što smo poduzeli kao mjeru očuvanja Zlatnog rata jest prostorno planiranje ekološkog sidrišta u blizini zaštićenog područja koje bi spriječilo daljnje uništavanje posidonije koja sprječava eroziju sedimenta. Isto tako se brinemo o očuvanju šume bora, koja kao i morska cvjetnica posidonija zadržava sediment. Na klimatske promjene, nažalost, ne možemo utjecati.”
Kristina Pikelj prilično je pesimistična kada je u pitanju zaustavljanje nestajanja Zlatnog rata: “Ako se nastavi ovim tempom i ako se nastave začepljivati prirodni dovodi materijala od kojih se stvara žalo, a to je zapravo taj trošni materijal u zaleđu, Rat će se svakako nastaviti smanjivati i mijenjati svoj izgled. Mijenjat će se i veličina i oblik oblutaka, možda to više neće biti krupni šljunak već sitni, a što je materijal sitniji, to će prije erodirati. Uslijed tih jakih struja u kanalu takav materijal tamo neće opstati. Zato je u Hrvatskoj i nemoguće umjetno stvoriti pješčane plaže. Da je priroda htjela da ih imamo, mi bismo ih imali. Ali naša obala nije talijanska obala.”

O tome je li moguće zaustaviti taj proces ili je to ireverzibilno, akademik Durn kaže: “Tu bih koristio tri ključne riječi. Prva je istražiti. Radi se o procesu koji je nužno razumjeti i to bi trebao biti višegodišnji projekt monitoringa, koji trebaju odraditi stručnjaci koji se tom problematikom bave. Time bi se dobio jasan uvid u to što se događa. Druga ključna riječ jest – ublažiti. Dakle, na neki način pokušati ublažiti taj proces, iako ja smatram da je to gotovo nemoguće učiniti do kraja jer klimatske promjene idu svojim tijekom. A treće ključno jest – prilagoditi se. Jer nije samo to opasno. Kada pogledamo Jadran, vidimo da se pojavljuje sve više invazivnih vrsta algi i tropskih riba koje dolaze kroz Sueski kanal i mijenjaju floru i faunu tog područja. To, kao i pretjerani ribolov, ispuštanje kanalizacije i nedovoljna penalizacija onih koji to čine, faktori su o kojima bi prvenstveno lokalne zajednice morale voditi računa. Dobra vijest je da se ipak nešto pozitivno dogodilo, a to je da više nema sidrenja velikih jahti i jedrenjaka u blizini Zlatnog rata, nakon što smo to godinama prijavljivali. To me je jako ugodno iznenadilo.”

Nova fotografija Zlatnog rata pokazuje veliki gubitak površine plaže koji se dogodio u dosta kratkom vremenu i zabrinuo znanstvenike, koji su zaključili da je za to kriv i – čovjek | Foto: Privatna arhiva

Što se tiče inicijative za provođenje znanstvene studije koja bi istražila eroziju Zlatnog rata, Kristina Pikelj podsjeća da je prije desetak godina s Općinom Bol prijavila projekt Interreg Hrvatska – Italija, kojim su planirali na jednom hotelu u Bolu staviti kamere i kontinuirano snimati Zlatni rat kako bi se iz tih snimki izvlačili podaci o ponašanju plaže uslijed različitih vremenskih uvjeta. “Međutim, iako je bio jako dobro ocijenjen, taj projekt nije prošao jer je bila velika konkurencija za te europske fondove. Naime, kada je obala u pitanju, uvijek postoji velik interes. Iako tada nismo prošli, sada se opet sprema projekt na tu temu. Postoji jedan plan za znanstveni projekt koji bi trebao istražiti Zlatni rat od početka do kraja. On još nije prijavljen, ali se nadam da će biti prepoznat i od Ministarstva znanosti i Ministarstva zaštite okoliša. Naime, sve su to strateški projekti, jer Republici Hrvatskoj je njena obala, a osobito zaštićena područja, od krucijalne važnosti. Lako je staviti staru fotografiju Zlatnog rata u turističke prospekte i na internet, ali kada turisti dođu, shvatit će da su prevareni. To se dogodilo i s drugom lokacijom kojom se bavim, to je plaža Sakarun na sjeverozapadnom dijelu Dugog otoka. I tu posjetitelji na prospektima vide jedno, a u stvarnosti je to potpuno drugačije. Ta je plaža izgubila svoj pijesak. Naime, tamo je uz pijesak more nanijelo lažinu, a ljudi su od Sakaruna željeli napraviti hrvatske Karibe i godinama su uklanjali lažinu. Nakon 15-ak godina pijesak se izgubio. A i jedna i druga plaža ikone su našeg turizma. Zato toj ikoni hrvatskog turizma hitno treba postaviti dijagnozu”, upozorila je Kristina Pikelj.”, zaključila je znanstvenica s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu Kristina Pikelj.