Globalno gledano, postoje dvije slike Italije, a nijedna nužno nije točna. Postoji politička slika, stereotip stalnog kaosa i promjena koje stvaraju političku dramu koja uvijek privlači pažnju svijeta. A zatim postoji slika Italije kao što je prikazana u popularnoj kulturi, kako vlastitoj, tako i drugih zemalja.

Povijesni gradovi i prekrasni krajolici, prekrasne plaže s uvijek savršenim vremenom, luksuzna moda, visoka umjetnost i film. Aperol spritzes, Negroni i vino. Rimsko carstvo i renesansa. I naravno, kuhinja.

Ta druga slika jedna je od najvećih prednosti ove zemlje.

Posebno važan je sektor turizma kada je u pitanju Italija. Pomaže, naravno, što zemlja nudi raznoliku turističku ponudu, od  ruralnih područja do gradova, obale i zimskih destinacija u sjevernoj Italiji. Što se tiče međunarodnih posjetitelja, Italija se konstantno rangira među prvih pet, s 64,5 milijuna noćenja u 2019. godini, posljednjoj godini prije pandemije COVID-19 koja je dovela do općeg smanjenja turizma. Turizam sam po sebi čini barem pet posto BDP-a Italije, s nekim procjenama prije pandemije da je dosezao i 13.

Izvoz hrane i vina također su važni za ovu globalnu sliku. Očito je prisutnost talijanske kuhinje diljem svijeta. Kako je David Ellwood napisao za CPD Blog, talijanska gastronomska kultura jedinstveno je prilagođena širenju širom svijeta jer nudi i “autentičnost i dostupnost”.

Naravno, većina onoga što se navodno prodaje kao talijanska hrana globalno zapravo nije proizvedeno u Italiji – fenomen poznat kao “Italian Sounding”. Zato je oznaka “Made in Italy” postala tako važna, s domaćim zakonima koji ograničavaju njezinu upotrebu samo na proizvode potpuno proizvedene unutar zemlje. U međuvremenu, velik broj tradicionalnih i regionalnih talijanskih specijaliteta dobilo je status zaštićenog geografskog podrijetla (PDO) prema zakonima Europske unije, čime se čuva autentičnost i ugled pravih talijanskih proizvoda.

Te oznake su još važnije za talijansku vinsku industriju, s obzirom na to da je zemlja najveći svjetski izvoznik vina po volumenu i drugi po ekonomskoj vrijednosti. Svaka regija zemlje proizvodi vino, a različite klime omogućuju proizvodnju različitih vrsta vina za izvoz.

Globalno širenje talijanske hrane i vina, kao i popularnost Italije kao turističke destinacije – uz prikazivanje svega toga u popularnoj kulturi – pomogli su da Italija postane takva gastronomska sila. Pitanje je: No što se događa kada su sva tri sektora ugrožena vremenskom silom koja je izvan kontrole Rima?

Budući da je toliko talijanske moći izgrađeno na temelju njezine jedinstvene klime, njezin povišeni globalni status u popularnoj kulturi sada se čini posebno ranjivim na učinke klimatskih promjena.

Klimatska kriza čini se upravo takvom silom. Ekstremna vrućina, kako je viđeno ovog ljeta u južnoj Europi, očekuje se da će promijeniti navike turizma u Italiji, i zapravo to već možda i čini. Podaci Europske komisije za putovanja već su pokazali smanjenje interesa za ljetna putovanja u južnu Europu, posebno u mediteransku regiju, dok su destinacije u sjevernoj i istočnoj Europi zabilježile porast interesa. S obzirom na to da se očekuje da će ekstremne vrućine poput onih viđenih u posljednjim godinama ostati norma, pa čak i postati ekstremnije u godinama koje dolaze, ti trendovi turizma vjerojatno će se pogoršati u idućim desetljećima.

Zimske destinacije u sjevernoj Italiji već osjećaju neposredan utjecaj rastućih temperatura. Iako Italija nije poznata prije svega kao destinacija za skijanje, zapravo prima treći najveći broj stranih turista koji putuju zbog zimskih sportova. Međutim, zemlja se već najviše oslanja na umjetni snijeg i postala je još ovisnija kako su se temperature povećavale i prirodna sezona skijanja skraćivala. Da stvari budu gore, energija i voda koje se troše za proizvodnju tog umjetnog snijega same štete okolišu, samo pogoršavajući problem.

Isto vrijedi i za talijanske sektore poljoprivrede. Očekuje se da će mediteranska regija doživjeti 20 posto veće zagrijavanje od globalnog prosjeka. Srednja i južna Italija posebno će biti pogođene, s manje ljetne oborine i većom učestalošću ekstremnih vremenskih događaja, uključujući požare i poplave. U kratkoročnom razdoblju, te promjene možda neće imati primjetan utjecaj na izvoz hrane i vina Italije, pogotovo jer broj proizvođača i dalje raste. Ali dugoročno gledano, promjena klime može značiti manje prinose i, što je posebno štetno za brand “Made in Italy”, nižu kvalitetu.

Da budemo sigurni, Italija već poduzima korake za ublažavanje ovih problema. Venecija, jedna od najpopularnijih turističkih destinacija Italije, sada je zaštićena od ekstremnih poplava i rasta morskih razina novim sustavom brane koji je počeo djelovati prije dvije godine i koji je već aktiviran gotovo 50 puta. Mnogi u talijanskoj turističkoj industriji također ostaju optimistični da broj turista koji posjećuju Italiju zapravo neće opadati, već će turizam u proljeće i jesen postati popularniji.

U međuvremenu, sektor poljoprivrede se prilagođava pomicanjem rokova berbe i većom upotrebom sustava za navodnjavanje. Među drugim kreativnim rješenjima u prelasku na održivije prakse, vinogradari su smanjili gustoću sadnje trsova, dok je odbor koji upravlja vinima Chianti opustio svoje propise o navodnjavanju.

Ipak, za vinsku industriju posebno, koraci ublažavanja poput navodnjavanja mogu dovesti do vina s manje kompleksnih okusa, dok će više temperature dovesti do grožđa s većim sadržajem šećera, a samim time i vina s abnormalnim razinama kiselosti. I čak ako industrija uspije održati trenutnu razinu proizvodnje i kvalitete, to neće spriječiti rast konkurentnih sektora vinarstva u drugim zemljama kako se klima mijenja i omogućava više regija da proizvode vino visoke kvalitete.

Globalno zatopljenje još će se pogoršati. Znanstvenici objavili što nas čeka dogodine

Isto vrijedi i za turizam. Čak i ako broj posjetitelja ne opada, već se jednostavno premješta na drugo doba godine, ekstremna vrućina i vremenski događaji i dalje će se događati, narušavajući sliku Italije kao zemlje s vječno savršenim vremenom. Osim toga, meka moć često je igra pažnje, i dok ta igra možda nije nula-suma, promjenjivi obrazac turizma prema hladnijim klimama će uzrokovati preusmjeravanje pažnje s Italije prema alternativnim destinacijama. Kako se sve više zemalja približava sličnim razinama popularnosti i prestiža, možda neće biti dovoljno da Italija jednostavno spriječi degradaciju svoje globalne slike u popularnoj kulturi, piše World Politics Review.

Ovi trendovi, naravno, nisu specifični za Italiju. Druge zemlje u mediteranskoj regiji, poput Grčke i Hrvatske, također su osjetile utjecaj klimatskih promjena na turizam, a južna Francuska će vjerojatno suočiti s istim problemima u poljoprivredi i proizvodnji vina.

Međutim, u Italiji se klimatska kriza pogoršava ne samo zbog geografije zemlje, već i zbog vlasti sklonih desničarskom populizmu koji “flertuju s negiranjem klimatskih promjena” i čiji je pristup ispunjavanju postojećih ciljeva zaštite okoliša, u najboljem slučaju, zbunjujući.