Darko Kleinberger, koordinator Sindikata Zagrebačkog holdinga, otkriva pod kojim će uvjetima sindikati potpisati novu sistematizaciju rada u Holdingu

Zbog svojih medijskih istupa Darko Kleinberger završio je više puta na sudu. Krajnji cilj bio je zastrašivanje zbog govorenja onoga što nitko nije htio da se kaže. Pod nitko misli se na Zagrebački holding, koji je u više navrata pokušao izvršiti takve pritiske, uvijek s istim završetkom – izgubljena parnica i odvjetnički račun. Baš iz prkosa počeo se baviti sindikalnom borbom; stvari se jednostavno moraju mijenjati, dok su u posljednjim mjesecima brojni problemi okupirali Holding, među kojima se našla i nedavna odluka najavljivanja 500 otkaza unutar tvrtke. Najava se nije svidjela sindikatima koji su prijedlog odbacili, a Kleinberger je jedan od najistaknutijih protivnika takvog „brzopletog“ postupka.

„Brojke ne možemo znati dok oni ne naprave sistematizaciju radnih mjesta. Prije nego znate što vama treba, ne može ni znati gdje je manjak, a gdje višak. S onim što su nama poslali shvatili smo da oni ne znaju što bi htjeli napraviti, samo bi to htjeli napraviti na brzinu. Već 8 godina zazivamo upravo tu sistematizaciju – oni su je donijeli, ali je nikada nisu primijenili jer je mi moramo potpisati. Svi uvjeti novog radnog mjesta koji oni žele napraviti moraju biti potvrđeni našim glasom. To je neka vrsta kontrole s naše strane, ne zato što radnici žele kontrolirati firmu, već jer je to odavno postalo nužno – radi se svašta. Dovode se ljudi koji su nepotrebni i izmišljaju se radna mjesta“, ustvrdio je na početku razgovora za ZagrebNews Kleinberger.

Posljednju riječ, zbog zakonskih direktiva, imaju sindikati. Uvjet pod kojim bi oni povukli svoj trenutno stojeći veto jest dobro posložena sistematizacija koja omogućuje „dovoljan broj radnika na terenu, što manje stepenica između voditelja i rukovoditelja i niz drugih potrebnih stvari“. Spominje i visok broj ljudi koji su zaposleni u podružnicama, ali ne izlaze na teren. Želi dokazati da je vrlo jednostavno zaključiti puno veću kompetenciju ljudi koji rade u Holdingu desetljećima za stvaranje nove radne sistematizacije. Umjesto toga, Holding neprestano koristi vanjske firme za stvaranje takvih planova.

Kroz svojih 27 godina rada, Kleinberger je preživio brojne radne sisteme koje su, kako je već rečeno, radile vanjske tvrtke. Tako navodi primjer iz 2015. kada je jedna takva tvrtka pokušala izraditi novi sistem. Cijena njegove izrade iznosila je 1,5 milijuna kuna i sindikati su ga odbili jer je doslovce bio neprimjenjiv. S novom gradskom vlašću priča se ponavlja; vanjske tvrtke se angažiraju i plaćaju samo da bi se dobio prijedlog „koji nema veze sa stvarnošću“.

„Ne trebate 5 šefova za tri radnika. Ljudi nam se na terenu smiju. Dva radnika su u grabi i rade na vodovodu, a troje ih sa strane gledaju što rade. Tragedija. Potpuno je nepotrebno, rađeno je samo da bi se određeni broj ljudi uhljebio. Tako je to na svim nivoima i ako želimo da Holding posluje kvalitetno, onda se to treba srediti“, izjavio je Kleinberger.

Zbog dugogodišnjeg iskustva i rada s pet različitih uprava Holdinga, Kleinberger može sa sigurnošću zaključiti da svaka nova uprava koja dođe s ciljem smanjenja troškova reže ih od radnika. To je za njega i dokaz neznanja uprave. Bitnim smatra i traženje načina zarade. Radnike se ne može samo micati, pogotovo one koji su na terenu. Važnije je ukazati na broj ljudi unutar uprave Holdinga. Započeo je s 24, narastao na 200, zbog gradonačelnika vraćen na 60 i sada ponovno na više od 200.

„Svaka podružnica zasebno radi obračune plaća i brine se o ljudskim resursima. Preko 10 godina tako je to za svaku podružnicu, a čim bi se ti poslovi napravili oni bi se ponovno slali u centralu. Imate hrpe potpuno nepotrebnih dokumenata. Zamislite sada jednog radnika koji ovako već ima previše posla, sada on još mora na kraju dana pisati izvještaj o tome što je sve on taj dan radio. Zašto? Zato da bi netko taj izvještaj obrađivao i da bi opravdao postojanje svojeg radnog mjesta koje je potpuno nepotrebno“, opisao je Kleinberger.

„Svi znaju sve“, tako govori Kleinberger o poznatim uhljebima. Jedino je važno raspoznati tko među njima efikasno radi, jer takvi postoje, a tko ne – često pod obranom „Znaš ti zbog koga sam ja ovdje došao?“. Zašto bi Holding izbacio nasumično radnika koji je nepotreban, dok je on dugogodišnji zaposlenik s izrazitom kvalitetom i efikasnošću rada? Vuković i Samodol su, prema Kleinbergeru, najviše pokušali to riješiti, ali su ih zbog internih problema maknuli. Za sada ova nova uprava, prema njegovim riječima, jedva pliva na površini, pitanje je samo koliko još dugo.

Uz sve to, u posljednjih godinu dana u Zagrebu raste nered. Lišće se ne kupi, ulice su neuredne, kante za smeće proširile su se izvan svojih spremnika, dok je broj ljudi na terenu ostao manje-više isti. Primjerice, postoje 342 automata za parkiranje, a većina njih nije fiskalizirana te zbog toga i ne rade. Nitko ne snosi odgovornost za pogreške i nerad – zapravo najduže opstojeći i „najvažniji“ problem Holdinga za Kleinbergera.

„Kada ulovite radnika da radi neke nepravilnosti, napišete izvještaj i on bude kažnjen gotovo redovito. Čim je riječ o nekom na višem položaju, nikom ništa. Pojeo vuk magare. Onda imate situaciju da Holding plaća nekakve kazne inspektoratima zato što je netko donio krivu odluku za koju on ne snosi odgovornost. Stvara se zatvoreni krug. Kada takav radnik zna da za takve stvari neće odgovarati, on će raditi kako mu se prohtije. Naravno, onda još okrive radnike da su ih prijavljivali“, zaključio je Kleinberger.