Film ‘Carol’ nastao je na temelju knjige ‘The Price of Salt’ poznate autorice krimića Patricije Highsmith. Kako je bila lezbijka, napisala je biografsku priču koju je redatelj Todd Haynes s glumicama Rooney Marom i Cate Blanchett pretvorio u hit film, nominiran za Oscara u šest kategorija

Spisateljica Patricia Highsmith imala je 1948. godine 27 godina i jednu knjigu iza sebe, veliki hit “Stranci u vlaku”. Bila je zaručena za pisca Marca Brandela i tijekom božićnih praznika zaposlila se u robnoj kući kao prodavačica kako bi zaradila novac kojim bi platila odlazak na psihoterapiju. Željela je ispitati svoj odnos prema Brandelu jer joj je bilo jasno da je homoseksualka. Radeći kao prodavačica na odjelu igračaka, jednom prilikom primijetila je zgodnu i uglađenu plavušu koja je kupila igračku za dijete: odmah se zaljubila u tu nepoznatu ženu. Iste noći Patricia Highsmith napisala je prvih osam stranica knjige o 19-godišnjoj Therese Belivet iz New Yorka i Carole Aird, ženi u tridesetim godinama koja živi s obitelji u predgrađu. Knjiga je objavljena 1952. pod nazivom “The Price of Salt” (‘’Cijena soli’’), a Patricia Highsmith potpisala ju je pseudonimom Claire Morgan. Tijekom godina Patricia Highsmith postala je poznata autorica krimića, ali knjiga “The Price of Salt” postala je klasik lezbijske književnosti koji je prošle godine konačno ekranizirao redatelj Todd Haynes. Film je odmah proglašen jednim od najboljih u 2015., Cate Blanchett kao Carol Aird i Rooney Mara kao Therese Belivet nominirane su za nagradu Oscar, a film ima ukupno šest nominacija za tu najvažniju filmsku nagradu. U hrvatskim kinima film se počinje prikazivati u četvrtak, 28. siječnja.

NE ČUDI ŠTO PATRICIA HIGHSMITH nije željela tu knjigu potpisati svojim imenom, kao što nije željela ni javno objaviti da je lezbijka. U vrijeme kada je knjiga pisana bilo je zabranjeno distribuirati bilo kakav homoseksualni sadržaj, s tim da su cenzori bili blagonakloni prema onim sadržajima u kojima homoseksualne osobe stradavaju. U vrijeme makartizma i Hladnog rata vodio se i rat protiv homoseksualaca, pa je tako 1950. 91 homoseksualac morao napustiti Državno tajništvo, a onda je 1953. godine 425 osoba dobilo otkaz pod sumnjom da su homoseksualci. U svakodnevnom životu, primjerice, dvije djevojke koje su nosile hlače nisu mogle dobiti stol subotom navečer u američkom restoranu. Patricia Highsmith odmah se zaljubila u damu iz robne kuće, za koju se kasnije saznalo da se zove Kathleen Senn. Kada je 1950. završila pisanje knjige, uspjela ju je pronaći jer je zapisala njenu adresu s računa iz robne kuće i dala joj prvu verziju romana na čitanje. Desetljećima kasnije saznalo se da je Kathleen Senn bila supruga bogatog biznismena, bila je alkoholičarka sa psihičkim problemima, a ubila se 1951. I dok je susret s Kathleen Senn dao književnici okvir za lezbijsku ljubavnu priču, lik Carol Aird temeljio se na Virginiji Kent Catherwood, s kojom je Patricia Highsmith ljubovala sredinom četrdesetih godina prošlog stoljeća. Virginia Kent Catherwood bila je poznata osoba u društvenim krugovima, a kada se razvela, proširile su se glasine da je razlog tome njena homoseksualnost. Važan dio knjige, kao i filma “Carol”, temelji se na njenom životu. Virginia Kent Catherwood izgubila je skrbništvo nad djetetom nakon što je njezin bivši muž angažirao detektiva da je prati, a ovaj ju je snimio u hotelskoj sobi s ljubavnicom. Virginia Kent Catherwood je i kasnije, krajem pedesetih godina, bila tema novinskih napisa, nakon što ju je plejboj David Mdivani tužio za pet milijuna dolara, tvrdeći kako mu je otela suprugu Virginiu Sinclair. Mdivani je kasnije povukao tužbu, a Virginia Kent Catherwood, koja je bila alkoholičarka, umrla je 1966. Imala je 51 godinu.

Nakon što je Alfred Hitchcock 1951. snimio film “Stranci u vlaku” na temelju njene prve knjige, izdavač Harper & Brothers očekivao je da će Patricia Highsmith nastaviti pisati krimiće. Umjesto toga, donijela im je lezbijsku ljubavnu priču koju su oni odbili objaviti. Zato je knjigu “The Price of Salt” objavila mala izdavačka kuća i meko izdanje prodavalo se po cijeni od 25 centi. Knjiga se reklamirala pod motom “Roman o društveno zabranjenoj ljubavi” i ubrzo je postala hit. Prodana je u više od milijun primjeraka, a homoseksualne osobe hvalile su je ponajviše zbog sretnog završetka, kakav takve priče u to vrijeme nisu imale. Ipak, Patricia Highsmith ni nakon uspjeha knjige nije željela priznati da se ona krije iza imena Claire Morgan. Da je to njen pseudonim, saznalo se u šezdesetim godinama prošlog stoljeća, ali ni tada to nije ona priznala, nego se radilo o svjedočanstvu njoj bliskih osoba iz lezbijske zajednice.

SPISATELJICA NIJE ŽELJELA DA SE SAZNA da je ona autorica knjige i zbog svoje bake Willie-Mae koja je brinula o njoj kada majka nije bila uz nju. Patricia Highsmith bila je jedino dijete Mary Coates Highsmith, narcisoidne ljepotice s kojom je imala čudan odnos istovremene ljubavi i mržnje. U svom dnevniku Patricia Highsmith jednom je napisala: “Je li moguće da sam zaljubljena u vlastitu majku? Možda i jesam, na neki nevjerojatan način.” Majka i njezin drugi suprug, očuh slavne književnice, znali su da im je kći lezbijka i upravo je majka rekla baki Willie-Mae da je Patricia lezbijka.

Nakon knjige “The Price of Salt” Patricia Highsmith vratila se pisanju krimića, a četvrtom knjigom “Talentirani gospodin Ripley” iz 1955. dosegnula je svjetsku slavu. Neki njeni krimići kasnije su doživjeli i filmske adaptacije, pa je tako 1999. Anthony Minghella režirao film “Talentirani gospodin Ripley”, u kojem su Matt Damon i Jude Law imali glavne uloge, dok je posljednja ekranizacija bila ona knjige “Dva lica siječnja”. Film je u našim kinima prikazan prije dvije godine, a knjiga je objavljena 1964.

• DVIJE ŽENE ključne su za knjigu ‘The Price of Salt’. Kathleen Senn, koju je Patricia Highsmith upoznala u trgovačkom centru, i Virgina Kent Catherwood s kojom je ljubovala u mladosti

ZA ŽIVOTA PATRICIA HIGHSMITH protivila se filmskim verzijama svojih knjiga, čak joj se nije sviđala ni Hitchcockova verzija “Stranaca u vlaku”. Prema knjizi “The Price of Salt” imala je poseban odnos, a tek je 1990., pet godina prije svoje smrti, priznala da je ona autorica. Tek tada je knjiga objavljena pod njenim imenom, a naslov je promijenjen u “Carol”. Do tada je Patricia Highsmith bila tvrdoglava u svom stavu da ne želi objaviti roman pod svojim pravim imenom. Kada joj je 1983. izdavačka kuća Naiad Press, specijalizirana za literaturu s lezbijskom tematikom, ponudila ponovno izdavanje knjige, rekli su joj da će joj dati dvije tisuće dolara ako se knjiga objavi po imenom Claire Morgan, ali će joj dati pet tisuća ako se objavi pod njezinim imenom. Prihvatila je ponudu od dvije tisuće dolara. Bilo je to vrijeme kada je književnica živjela u izolaciji, u kamenoj kući u Švicarskoj u kojoj je 1995. i umrla u 74. godini. U dvjema njezinim biografijama, čiji su autori Andrew Wilson i Joan Schenkar, navodi se da je bila alkoholičarka, zlobna i gruba osoba koja je u poznim godinama imala česte antisemitske i rasističke ispade.

U tim godinama Patricia Highsmith družila se sa spisateljicom Phyllis Nagy. Upoznale su se sasvim slučajno 1984., kada je 22-godišnja Phyllis Nagy pisala članak za New York Times o groblju u Brooklynu, a obilazila ga je s Patriciom Highsmith. Ostale su u kontaktu, a češće su se počele družiti 1992., nakon što se Phyllis Nagy preselila u London i postigla zavidnu karijeru dramske spisateljice. Ona je upoznala dobre i loše strane Patricije Highsmith, izjavila je da je neumorno zavodila žene i da je jednom i nju pokušala odvesti u krevet. Ono što je važnije jest to da joj je Patricia Highsmith rekla kako nije zadovoljna s ijednom filmskom ekranizacijom svojih knjiga i da joj se čini kako bi ona trebala napisati filmski scenarij za ekranizaciju nekog od njenih romana.

Phyllis Nagy tek je nakon smrti autorice pročitala knjigu “The Price of Salt”, a filmska producentica Dorothy Berwin 1996. javila joj je da ima prava na ekranizaciju. Kupila je prava jer se identificirala s Carol Aird: i ona je, kao i Carol, bila u braku, imala je dijete, a zatim se zaljubila u ženu. Željela je da Phyllis Nagy napiše scenarij, s čime se spisateljica složila, ali je sve palo u vodu jer nisu mogli naći financijere filma. Onda su 2010. istekla prava koja je Dorothy Berwin imala na knjigu. Elizabeth Karlsen, britanska filmska producentica, otputovala je u Švicarsku kako bi izdavača Diogenes Verlag, koji je imao pravo na knjigu, uvjerila da joj prodaju prava na ekranizaciju. Iako su je ljudi iz izdavačke kuće isprva odbili, Elizabeth Karlsen je bila toliko uporna da su na kraju popustili. Tako su stvoreni novi preduvjeti za snimanje filma. Phyllis Nagy nastavila je pisati scenarij, krenula je potraga za redateljem po Velikoj Britaniji, u igri su bili i velikani poput Stephena Frearsa i Kennetha Branagha, da bi na kraju bio izabran irski redatelj John Crowley, čiji je film “Brooklyn” ove godine također nominiran za Oscara. Cate Blanchett i Mia Wasikowska odabrane su za uloge Carol Aird i Therese Belivet.

• TODD HAYNES sjajan je kada režira filmove s temom marginaliziranih žena. Njegova ‘Carol’ je prekrasna ljubavna priča dviju žena, film u kojem se ne spominje pojam lezbijstva

FILM SE TREBAO POČETI SNIMATI početkom 2013., ali kako je Crowley tada radio “Zatvoreni krug” morao je prekinuti snimanje filma “Carol”. Krenula je potraga za novim redateljem i rješenje je pronađeno u Toddu Haynesu. Ali kada je Haynes prihvatio ponudu, film je napustila Mia Wasikowska jer je započelo snimanje “Crimson Peaka”, u kojem je glumila glavnu ulogu. Haynes je tada nazvao Rooney Maru kojoj je već prije nuđena uloga Therese Belivet, ali ju je ona tada odbila. Ovaj put je prihvatila ponudu i snimanje je moglo započeti.

Todd Haynes je deklarirani homoseksualac, proslavio se 2002. dramom “Daleko od raja” s Julianne Moore, koji je imao četiri nominacije za Oscara, da bi nakon toga 2007. režirao biografsku priču o glazbeniku Bobu Dylanu “Nema me”. “Daleko od raja” bio je smješten u pedesete godine prošlog stoljeća, kao i “Carol”, i ta dva filma dijele fascinantnu vizualnost. Ali oni pokazuju i kako se Haynes sjajno snalazi kada režira filmove na temu marginaliziranih žena. Njegova “Carol” je prekrasna ljubavna priča, film u kojem se ne spominje pojam lezbijsko jer, kako je svojedobno rekla Patricia Highsmith, “u krevetu mi radimo isto što i heteroseksualne osobe”. Film “Carol” svjetsku premijeru imao je na prošlogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu, kritičari su pisali panegirike, a Rooney Mara osvojila je nagradu za najbolju glumicu. Kako se bližio kraj godine, tako su kritičari svrstavali “Carol” među tri najbolja filma 2015., pored filmova “Spotlight” i “Povratnik”. Pet nominacija za Zlatni globus potvrdile su tu reputaciju, ali se onda pri objavi nominacija za Oscare dogodilo veliko iznenađenje. Iako je “Carol” osvojio šest nominacija, nije osvojio onu u kategoriji za najbolji film, što je proglašeno najvećim iznenađenjem u ovogodišnjim nominacijama za Oscara.

MEĐUTIM, FILM “CAROL” nije značajan samo zbog svoje kvalitete, nego i zbog žena koje su radile u njemu. Protekle godine brojne glumice javno su govorile da su žene u Hollywoodu manje vrednovane od muškaraca. “Carol” je potpuna suprotnost tome. Ako se pogleda 2014., u 100 filmova koji su te godine zaradili najviše novca, ni u jednom glavnu ulogu nema žena starija od 45 godina. Cate Blanchett ima 46 godina. Od 700 filmova koji su te godine zaradili najviše, za samo njih 11 scenarij su pisale žene. Scenaristica filma “Carol” je Phyllis Nagy, ima 12 producenata i izvršnih producenata, a polovic su žene, dok je u ostalim hollywoodskim filmovima tek svaka peta žena producentica. Očigledno je to da je “Carol” po mnogočemu iznimno značajan film.