Objavljeno u Nacionalu br. 774, 2010-09-14

Hrvatski članovi Kive – globalne mreže koja daje mini kredite u siromašnim zemljama – poduprli su već 131 poduzetnički projekt u Aziji, Africi i Južnoj Americi

Lach Somang je 40-godišnja majka dvoje djece iz Phnom Penha u Kambodži. Radi kao krojačica iz vlastite kuće i zarađuje dolar i pol dnevno. Njezin suprug Bou Pov ima 44 godine i kao taksist na motoru zarađuje pet dolara dnevno. Gospođa Somang zamolila je zajam od 400 dolara kako bi kupila motocikl svom suprugu da pokrene vlastiti moto-taxi posao. Ivan Klarić je 27-godišnjak iz Samobora, suvlasnik je tvrtke za razvoj softvera i pozajmio je Lach Somang novac za kupnju motocikla. Njih dvoje se nikad nisu upoznali i najvjerojatnije ni neće. Ivan Klarić joj je novac posudio 11. rujna 2008. godine, nije imao nikakve garancije da će mu ga ona vratiti niti da će suprugov posao s motor-taxijem uspjeti. Ona mu je zajam u cijelosti vratila 15. listopada 2009. Lach Somang je tek jedna od petnaestero ljudi diljem svijeta kojima je Ivan Klarić pozajmio novac.

Automehaničarka Esperanza iz Perua, Tuyana Katkova – trgovkinja iz Ukrajine, Merci – vlasnica trgovine alkoholnim pićima iz Perua, Aldo Alberto Ramirez Salgado – vlasnik Internet kafea iz Nikaragve i Florence Wibabara, – vlasnica trgovine mobitelima u Ruandi, također su mu dosad u cijelosti vratili zajam. Ivan Klarić novac im posuđuje preko internetske stranice www. kiva.org koja se bavi mikrofinanciranjem i u pet godina, koliko postoji, preko nje je pozajmljeno 160 milijuna dolara, a postotak povrata zajmova je 98,13 posto. Kiva.org je neprofitna organizacija koja trenutačno u 204 zemlje svijeta ima više od 750 tisuća članova koji pozajmljuju novac ljudima u 53 nerazvijene zemlje. Cijela koncepcija mikrofinanciranja putem Kive temelji se na velikom broju članova koji zajmom od najmanje 25 dolara u roku od dana-dva uspiju isfinancirati poduzetnički projekt u, primjerice, Ugandi, za koji je potrebno otprilike 200 dolara.

Tih 200 dolara čovjeku u Ugandi doživotno rješava problem egzistencije. Cijela ideja funkcionira na povjerenju, nitko od posuđivača nema garanciju za povrat novca, ne naplaćuju se kamate, a zajmovi se u više od 98 posto slučajeva vraćaju u cijelosti u roku od godine dana. Uostalom, i sama riječ “kiva” na svahiliju znači zajedništvo i ugovor, a ideja vodilja ove mreže krije se u kineskoj poslovici koja kaže: “Daj čovjeku ribu i nahranit ćeš ga za jedan dan. Nauči ga pecati i nahranit ćeš ga za cijeli život.” Međutim, na Kivi se pitaju – što ako on već zna pecati, ali si ne može priuštiti ribarsku mrežu? Ivan Klarić je na stranicu kiva.org otišao nakon što je vidio oglas na portalu Slashdot.org i ideja mu se odmah svidjela. Bio je prvi član iz Hrvatske te tako u rujnu 2008. godine osnovao tim Croatia na Kivi. Time je postao kapetan tima, mjesec dana kasnije pridružio mu se prijatelj Igor Bućo, a grupa je u trenutku kad smo počeli raditi na ovom članku imala 32 člana.

Njih petero nam je ispričalo kako su se našli na Kivi i zašto ljudima koje nikad neće upoznati posuđuju novac, a da sami od toga nemaju ama baš nikakve financijske koristi. Prvu svjetsku online posudbenu platformu kiva.org u listopadu 2005. godine osnovali su Matthew Flannery, kome su 32 godine, i 34-godišnji Premal Shah. Flannery je s tadašnjom suprugom Jessicom Jackley na ideju došao inspiriran predavanjem osnivača Grameen banke, Muhammada Yunusa, koji je kao pionir u mikrofinanciranju dobio Nobelovu nagradu za mir 2006. godine. Flannery je počeo razvijati Kivu u vrijeme dok je radio kao kompjuterski programer u tvrtki TiVo Inc. U prosincu 2005. napustio je taj posao i u potpunosti se posvetio Kivi, gdje je danas predsjednik Uprave i aktivni zajmodavac. Premal Shah je o mikrofinanciranju počeo razmišljati još dok je radio u tvrtki za online plaćanja PayPal. Krajem 2004. uzeo je tri mjeseca neplaćenog odmora kako bi razvio i testirao koncept internetskog mikrofinanciranja u Indiji, odakle je porijeklom. Po povratku u Silikonsku dolinu upoznao je Matthewa Flanneryja, dao otkaz u PayPal-u i posvetio se Kivi.

Danas je predsjednik u Kivi i također aktivni zajmodavac. Kiva danas na tjedan skupi preko milijun dolara za siromašne radne ljude u 53 zemlje svijeta. U prosjeku, ljudima treba zajam od oko 400 dolara, a zbog velikog broja članova na Kivi ta se svota u pravilu skupi u jednome danu, iako je rok za skupljanje potrebne svote mjesec dana. Kivin član prosječno posuđuje oko 200 dolara raspoređenih na više zajmoprimaca. Statistike kažu da svaki član Kive financira šest projekata. Cijeli sustav funkcionira uz pomoć lokalnih partnera, većinom nevladinih organizacija kojima se javljaju siromašni poduzetnici jer ili ne zadovoljavaju kriterije za kredit u banci, ili su nepismeni ili žive u selima u kojima ni nema banaka. U njihovo ime lokalni partneri ispunjavaju molbe za zajam koje zajedno s profilom poduzetnika, opisom projekta i fotografijama objavljuju na stranici kiva.org. Novac koji članovi Kive uplate poduzetniku, isplaćuje lokalni partner, a kad je zajam vraćen, zajmodavac na Kivi može taj novac reinvestirati u novi projekt ili ga može povući preko PayPala. Magazin Time stavio je Kivu na listu Top 50 websiteova 2009. godine, Svjetski ekonomski forum proglasio je Premala Shaha mladim globalnim liderom, a magazin Fortune stavio je Shaha i Flanneryja 2009. godine na listu Top 40 mlađih od 40 godina. Kiva.org je već godinama medijski hit u Americi, brojne poznate i utjecajne osobe poput Oprah Winfrey i Billa Clintona postale su članovi i promotori ove mreže. Međutim, ni osnivači mreže ni njihovi slavni promotori u ovom projektu nisu važni, prava snaga Kive leži u 750 tisuća njenih članova, običnih ljudi iz cijeloga svijeta koji su spremni izdvojiti 25 dolara da bi potpunom strancu promijenili život.

“Ispostavilo se da su siromašni ljudi najpošteniji”, kaže nam 40-godišnji zagrebački IT-evac Zdenko Ćorić, koji je na Kivi od 31. kolovoza 2009. godine. Toga je dana surfajući internetom naišao na Kivin oglas, posjetio tu stranicu, svidjela mu se ideja i još je iste večeri, u dogovoru sa svojom djevojkom, uplatio 50-ak dolara zajma Eduardu Antoniju Rodriguezu Obandi u Nikaragvi. Tom 27-godišnjem zaštitaru iz gradića Villa del Carmen trebalo je 600 dolara za kupnju građevnog materijala kojim bi proširio i sigurnijom učinio kuću u kojoj živi sa suprugom. Do danas je on Zdenku Ćoriću vratio 67 posto posuđenog novca. “S takvom pričom ne možeš biti skeptičan”, objašnjava nam 29-godišnji Igor Bućo koji radi u odjelu informatike Plive, gdje zbog posla često kontaktira s inozemnim partnerima.

“Pretpostavljam da kontakt sa strancima drži budnim moj kozmopolitski duh, pogotovo otkad sam imao priliku i otići u Izrael”, nastavlja Igor koji je dosad dao 16 zajmova. Među inima, financirao je i 57-godišnju Lolu Ashurovu iz Tajikistana. Udana je i ima troje djece i vlasnica je slastičarnice. Iako ima sveučilišnu diplomu, ona za život zarađuje kao slastičarka. Do prije deset godina bila je direktorica u jednoj tvrtki, ali nakon raspada SSSR-a počela je peči kolače. Kivi se obratila za pomoć 23. travnja 2009. i istoga je dana skupljeno 800 dolara koliko joj je bilo potrebno za proširenje njenog proizvodnog pogona. U veljači 2010. u cijelosti je svim zajmodavcima, tako i Igoru Bući, vratila novac. Velimir Gašparović je 27-godišnji razvojni inženjer u vlastitoj firmi za razvoj softvera koji kaže da voli pomagati ljudima na Kivi jer smatra da je razvijeno malo poduzetništvo u svim dijelovima svijeta jedini put za održivi globalni razvoj. A dodaje i da ne voli banke pa mu se sviđa oduzimati im mogućnost dodatnog bogaćenja.

On je član na Kivi od 19. travnja 2009. godine i prvi zajam je dao 30-godišnjem Rolandu iz Libanona, vlasniku kafeterije na sveučilištu u Bejrutu. Njemu je trebalo 1200 dolara za kupnju kafe aparata. Preko Kive ih je skupio u jednome danu, a u cijelosti je zajam vratio 15. kolovoza ove godine. Drugi zajam koji je uplatio baš na dan kad smo se susreli s njim, Velimir Gašparović dao je Sopheak Vann, 23-godišnjoj krojačici iz sela Khsom u Kambodži. Ona radi kao švelja u tvornici, a njen suprug je ribar i jedva preživljavaju. Imaju dvoje djece, a Sopheak Vann je u svojoj molbi za zajam navela da ima problem jer njezin suprug nema čamac za ribolov. U Kambodžu je novac posudila i Višnja Željeznjak iz Varaždina. Ona je suvlasnica tvrtke koja se bavi razvojem web stranica, a na Kivi financira grupu od osam žena iz sela Roleang Kreul u Kambodži. Članica je na Kivi od 17. siječnja ove godine, a stranica ju je, kaže, osvojila doslovce na prvo čitanje: “Ideja sustava koji poduzetnicima širom svijeta omogućuje da zaobiđu tradicionalni bankarski sustav i dođu brzo do jeftinog novca za dodatna poslovna ulaganja, zvučala mi je kao san svakog poduzetnika.” Objašnjavajući kako biraju ljude kojima će posuditi novac, neki od naših sugovornika kažu da gledaju da to budu ljudi iz što egzotičnijih krajeva, neki si daju truda pa traže što bizarnije slučajeve, dok neki gledaju pomoći onim poduzetnicima kojima se bliži istek od jednomjesečnog roka koliko imaju za skupiti novac.

Naši muški sugovornici kažu da ne posuđuju novac vođeni kriterijem čiji bi poduzetnički pothvat mogao bolje uspjeti te dodaju da posuđuju svote od po 25 dolara po osobi jer im je draže dati male svote na više adresa, nego jednome veću svotu. Višnja Željeznjak pak odabire koga će financirati na način da njena posudba odražava njene principe i ideje. “Zato jer sam i sama žena poduzetnik, a k tome i vegan, svoj sam novac posudila grupi žena iz Kambodže koje prodaju povrće i voće i koje već imaju uhodan uspješan biznis koji sada žele dodatno proširiti. Uvijek mi je važno znati da moj novac ide u ruke ljudi koji znaju kako od novca stvoriti još više novca. Jedan poduzetnik ne hrani samo sebe, već i mnoge druge obitelji”, kaže Višnja. “U cijelom konceptu Kive mi se svidjelo što je potrebno uložiti minimalni napor”, objašnjava Velimir Gašparović te dodaje da se nije posebno informirao o Kivi prije no što je posudio prvih 25 dolara. “Da je bila riječ o minimalnom iznosu od 200 dolara, najvjerojatnije ne bih ušao u tu priču”, dodaje. Zanimljivo je da su svi naši sugovornici – hrvatski članovi Kive – baš kao i osnivači te mreže, kompjuterski stručnjaci, odnosno IT-jevci. Oni sami to objašnjavaju činjenicom da su zbog prirode posla više od ostalih ljudi na kompjutorima i na internetu.

K tome, smatraju da je presudno njihovo tehničko poznavanje funkcioniranja takvih stranica: “Nekim ljudima je možda malo komplicirano uplaćivati novac preko PayPala, neki se možda boje ostavljati broj kreditne kartice na internetu, a nama koji smo tehnički potkovani to su dva klika mišem”, objašnjava Velimir Gašparović među inim i činjenicu da je od desetak prijatelja, koliko ih je pozvao na Kivu, četvero poziv prihvatilo, a tek dvoje uistinu pozajmilo novac. Ivana Klarića, Igora Buću, Višnju Željeznjak, Zdenka Ćorića i Velimira Gašparovića, ipak, osim činjenice da su svi internetski stručnjaci, povezuje i sličan pogled na svijet. Svi misle svojim glavama, uglas će kazati da ne gledaju televiziju, ali su zato dobro informirani o globalnim zbivanjima i imaju svijest o odgovornosti, ali i moći pojedinca da učini stvarnu razliku pomoću projekata poput Kive. “Kad sam došao na Kivu, pitanje je bilo – zašto ne?! A ne – zašto bih posudio novac”, kažu nam uglas sugovornici koji pomažu drugima iako su neki od njih i sami podstanari te imaju i vlastitih neostvarenih želja i ambicija. Ivanu Klariću to je putovanje automobilom od New Yorka do San Francisca, trekking po Himalaji i ronjenje na Haitiju. Kao strastveni ljubitelj prirode, on planinari, roni, boarda i vozi bicikl. Obožava glazbu, svira tamburu u Tamburaškom društvu Ferdo Livadić, svira i gitaru, a sluša sve, od alternativnih bendova preko Toma Waitsa i Johnnyja Casha, do jazza u svim oblicima i okusima. Ivan Klarić kaže da voli pomagati na Kivi jer ima osjećaj da daje novac stvarnim ljudima, a ne nekoj apstraktnoj organizaciji. K tome, sviđa mu se, baš kao i ostalima s kojima smo razgovarali, činjenica da nije riječ o humanitarnoj pomoći, već taj princip siromašnim ljudima ostavlja dignitet da sami skupe početni kapital za posao koji će ih trajno izvući iz siromaštva. Višnja Željeznjak je članica i hrvatske udruge Prijatelji životinja, koju podržava donacijama.

“Financijskim donacijama podržavam i charitywater.org koji je također iznimno popularan i uspješan”, kaže poduzetnica. Igor Bućo vjeruje da pozajmljujući novac na Kivi čini dobro djelo te dodaje: “Tako se osjećam bliži svijetu i ako već postoje krajevi u koje neću kročiti nogom, ovako se osjećam kao da sam i kroz njih prošao i dijelom ih upoznao ili barem pokušao.” Njemu je želja vidjeti cijeli svijet, a slobodno vrijeme voli trošiti na stolni tenis i tenis, voli strane jezike, trenutačno uči talijanski, a u zadnje vrijeme, kako sam kaže “doma rekreativno očijuka i s hebrejskim”. Informira se putem interneta, a gledanje televizije svodi na seriju “Dr. House” i Eurosport u vrijeme Grand Slamova. “Da sam po danu doma, vjerojatno bih kao ljubitelj trasha izdvojio vremena za Sabor”, dodaje. Zdenko Ćorić je strastveni ljubitelj jedrenja na dasci i putovanja, a neostvarena želja mu je da postane pilot. Živi u unajmljenom stanu u Zagrebu i u vezi je s, kako sam kaže, strogom profesoricom engleskog. Velimiru Gašpariću iz Rovinja, koji radi kao razvojni inženjer u vlastitoj firmi za razvoj softvera, neostvarena je ambicija biti copywriter, slobodno vrijeme najradije provodi na moru i hedonist je. Poštenje navodi kao najveću ljudsku kvalitetu, dok pohlepu izdvaja kao najveću manu: “Veliki broj ostalih mana su zapravo izvedenice nastale iz neke vrste pohlepe”, dodaje. Njih petero, zajedno s još 27 članova tima Croatia na Kivi, dosad su zajedno posudili 3,600 dolara za 131 poduzetnički projekt u siromašnim zemljama. Svojim su primjerom potakli i nas te je tijekom nastanka ovog članka tim Croatia postao brojniji za još četvero iz Nacionala. Marko Ćustić je posudio novac 40-godišnjem Wilsonu Urungi Muri iz Kenije, vlasniku kafića i obrta za izradu ključeva u Nairobiju. Oženjen je i otac jednog djeteta, po zanimanju je električar i zapošljava dvoje ljudi, a treba mu novac za pećnicu i frižider. Mislav Šimatović je odabrao pozajmiti Watsonu Nohi iz mjesta Kihikihi u Ugandi.

Oženjen je i otac petero djece, a uštedom od uzgoja koza otvorio je svoj pub u kojem gosti najviše vole piti lokalno piće waragi. Zajam mu treba da opskrbi skladište. Zrinka Ferina će zajam dati 68-godišnjem udovcu Vincenteu koji sa sinom živi u džungli blizu sela Machete u Peruu. Bavi se uzgojem kave i posao mu dobro ide te traži zajam za kupnju novog zemljišta za uzgoj kave. Marko Biočina odlučio je financijski pomoći taksistu Cocu Victoru iz Bolivije. Iako mu je jedna noga amputirana, ni dana nije izostao s posla. Zarada mu odlazi na liječničke troškove i uzdržavanje obitelji. Zajam će iskoristiti za kupnju rezervnih dijelova za auto da bi pružio bolju uslugu klijentima. Kao što su naši sugovornici inspirirali nas, nadamo se da će snaga Kive nadahnuti i neke od vas da potpunom strancu promijeni život.