Nakon ruske agresije na Ukrajinu, svjetski filmski festivali odlučili su dati podršku toj zemlji prikazujući filmove njenih redatelja, a istovremeno nisu davali ruskim filmašima festivalske akreditacije i nisu prikazivali ruske filmove koji su financirani državnim novcem. Toga se pravila ove godine držao i festival u Cannesu koji je odlučio prikazati samo jedan ruski film u konkurenciji za Zlatnu palmu, onaj „Žena Čajkovskog“ redatelja Kirila Serebrenikova (52). Na prvi pogled, ništa iznenađujuće. Serebrenikovi filmovi do sada su prikazivani na festivalu u Cannesu, on je disident, kritičar Vladimira Putina, zbog čega je 2017. godine optužen za financijsku prevaru u kazalištu koje je vodio te se nalazio u kućnom pritvoru. Godine 2020. osuđen je na trogodišnju uvjetnu zatvorsku kaznu te mu je oduzeta putovnica. Nastavio je snimati filmove, nije mogao napuštati Rusiju, sve dok početkom godine na ponovnom suđenju nije oslobođen te mu je vraćena putovnica. Ubrzo nakon toga, u ožujku, Serebrenikov je napustio Rusiju i preselio se u Berlin.

U Cannes je stigao s filmom „Žena Čajkovskog“, povijesnoj drami o slavnom ruskom skladatelju Pjotru Iljiču Čajkovskom i njegovoj supruzi Antonini Miliukovoj. Čajkovski je bio homoseksualac koji se ubrzo nakon vjenčanja želio rastati, na što ona nikada nije pristala. Smatrali su je neurotičnom nimfomankom te je život okončala u bolnici za psihičke bolesnike. Međutim, dolazak Serebrenikova u Cannes obilježila je informacija kako je taj film financirala i fondacija Kinoprime iza koje stoji Roman Abramovič, oligarh blizak Putinu te stoga film nije smio biti uvršten u program Cannesa. Na konferenciji za novinare u Cannesu Serebrenikov je branio Abramoviča.

„On pomaže modernu umjetnost i to već jako dugo. Pravi je patron ruske umjetnosti i to je jako cijenjeno. Zahvaljujući njemu, imamo arthouse kinematografiju“, rekao je Serebrenikov dodajući kako je fondacija Kinoprime financirala i njegov prethodni film „Petrovljeva gripa“ koji je prošlog tjedna premijerno prikazan na festivalu u Vukovaru. Da bi pojasnio situaciju oko Abramoviča, rekao je: „Zelenskij je tražio od američkog predsjednika Joea Bidena da ne stavlja Abramoviča pod sankcije. Potpuno se slažem s time da treba ukinuti sankcije Abramoviču“. Nakon premijere filma „Žena Čajkovskog“ u Cannesu i te konferencije za novinare, razgovarali smo sa Serebrenikovim ekskluzivno za Nacional.

NACIONAL: Jeste li očekivali da će ovogodišnji festival u Cannesu početi s novinarskim pitanjem direktoru Thierryju Fremauxu – zašto prikazujete film Kirila Serebrenikova?

Dopala mi se činjenica da je festival ove godine odlučio prikazati moj film u konkurenciji za Zlatnu palmu. Za njih je to bila zasigurno teška odluka. Na njih su utjecali ljudi koji su željeli zabraniti prikazivanje svih filmova u kojima se govori ruskim jezikom ili dolaze iz Rusije. Nije bilo važno jesu li filmovi nastali u nezavisnoj produkciji ili ne, nije im bilo bitno jesu li se autori našli u situaciji u kakvoj sam se ja našao. Razumijem zašto se to dogodilo, Ukrajinci su u teškoj situaciji, Rusi ih bombardiraju, nalaze se u podrumima, prijatelji im ginu u ratu, u krvavom kaosu i masakru. Vrlo lako mogu razumjeti zašto se tako ponašaju. Želim se zahvaliti festivalu u Cannesu i njegovu direktoru Thierryju Fremauxu jer se odlučio za drugu opciju.

U Cannesu je prikazan film ‘Žena Čajkovskog’, a Antoninu Milikuovu igra Alona Mihailova. FOTO: PROMO

NACIONAL: Živimo li u vremenima kada umjetnika neizbježno treba govoriti o politici? Je li umjetnik u problemu ako ne istakne svoje političko mišljenje?

To je doista veliko pitanje. Meni je lako dati odgovor jer je moja pozicija jasna, to je pozicija budista, čovjeka koji mrzi nasilje. To nije pozicija čovjeka koji će reći ‘’ja sam protiv rata jer želim imati posao’’. Jako puno ljudi koji su napustili Rusiju izgubili su sve. To nije moj slučaj. Ja imam posao, ugovore, režiram opere, filmove, s te strane sve je u redu. Ali ne i za njih, za ljude koje poznajem, oni su izgubili posao, svoju kuću, svoje živote, kako bi ponovo krenuli od nule. Oni nemaju novca, nemaju budućnosti, nemaju nade. No oni su dio nasilja, dio rata. Danas, ako si Rus, ti si dio ratnog vihora.

NACIONAL: Jesu li Rusi, koji su ostali u Rusiji i nisu je napustili, suradnici u tom ratu?

Za njih je to vrlo bolno. Neki ljudi ne mogu otvoreno reći što osjećaju jer riskiraju progon, riskiraju da se nađu pod pritiskom, da ih uhite te da ih osude. Zato je teško otvoreno izreći svoje mišljenje. To je velik problem. No poznato vam je da su oni Rusi koji su napustili zemlju te pokušavaju pronaći novi život u Europi obilježeni svojim porijeklom. A danas nije poželjno biti Rus. Ljudi ne razlikuju jesu li te osobe samo željele napustiti zemlju ili su to psi rata. Ako govoriš ruski, to znači da si Putinov prijatelj, da si blizak Putinu.

NACIONAL: Tko ostaje, a tko napušta Rusiju?

Neki ljudi su za rat. Oni žele biti dio moći, oni žele biti dio državne ideje o ratu, oni su uz predsjednika. Oni podržavaju predsjednika. Dio Rusa izlaze na ulice, drže transparente na kojima piše „No War“, ali istog trenutka ih uhite i odvedu u zatvor. Poznat je slučaj čovjeka koji je izašao na ulicu noseći u rukama Tolstojevu knjigu „Rat i mir“, odmah je odveden u zatvor. Da, istina je, to je čisto ludilo. Reći ću vam još jedan takav slučaj. U Rusiji postoji sustav plaćanja koji se zove Mir. Čovjek je izašao na ulicu držeći u rukama kreditnu karticu na kojoj je pisalo Mir. I on je odveden u zatvor. Postoji i treća grupa ljudi koja šuti. Oni znaju da bi mogli izgubiti sve. To ne znači da oni podržavaju rat. Ne podržavaju ga.

NACIONAL: Može li umjetnik koji ne digne glas protiv Putina i dalje biti umjetnik? U Italiji je poznat slučaj ruskog dirigenta Valerija Gergijeva koji nije želio osuditi agresiju na Ukrajinu, pa mu je zabranjeno dirigiranje u milanskoj La Scali.

Ponekad se događaju sranja. Znam slučaj iz vaše zemlje u kojoj je otkazano izvođenje djela Čajkovskog. Što je to? Kada negdje počne rat, počinje se širiti paranoja. Rat se ne vodi u bijelim majicama i bijelim rukavicama. Tada kreće kaos, kreće ludilo, otvaraju se vrata pakla. Rat je krvavo ludilo.

NACIONAL: Zašto je ruska vlast odlučila vratiti vam putovnicu?

Gledajte, moja priča je završila. U mom slučaju, sve je jasno. Ja sam neprijatelj i odlučili su kako je najbolje da me se riješe. Ne žele me u Rusiji. Mrze ono što radim, ne vole moje filmove, ne vole moje kazališne predstave, pa im je najbolja opcija protjerati me iz zemlje.

NACIONAL: Zašto ste se odlučili snimiti povijesni film o Čajkovskom?

Režija je moj posao, moj život, dio razloga zbog kojeg živim. Radim u kazalištu, na filmu, teško mi je definirati kako je biti redatelj. Interesirala me ta tema zato što sam znatiželjan i zato što me zanimala priča koja nikada do sada nije bila ispričana. Zanimljivo je razmišljati o suradnji dviju umjetničkih duša. Film se temelji na stvarnim likovima, u scenariju smo koristili rečenice koje su doista izgovarali i citate iz pisama koje su slali. Svi likovi iz filma su stvarni, pojavljivali su se životu Čajkovskog tako da je on snimljen kao doku-drama.

NACIONAL: Je li se u povijesti status Čajkovskog mijenjao pa ste stoga imali potrebu ispričati istinitu priču?

Osnovna stvar bila je ispričati Rusima istinu o Čajkovskom. Jedino što Rusi o Čajkovskom znaju jest da je on skladatelj, veliki skladatelj, na kojeg trebamo biti ponosni. No život Čajkovskog je danas vrlo važan. On je jedan od prvih Rusa koji je bio Europljanin. On je bio kulturni most između Rusije i Europe, Rusije i ostatka svijeta. Bio je iznimno popularan na Zapadu, on je sve do danas jedan od najpopularnijih ruskih skladatelja, jedan je od najvećih glazbenih imena na svijetu. Ponosni su na njega, ali ne znaju ništa o njegovu životu. No što je bio uspješniji na Zapadu, to je u Rusiji njegov uspjeh bio sve manji i manji. Tvrdili su da njegova glazba nije ruska, nego da je kopija europske.

Serebrenikov film ‘Petrovljeva gripa’ prošlog je tjedna premijerno prikazan na festivalu u Vukovaru. FOTO: PROMO

NACIONAL: Što se tiče homoseksualizma Čajkovskog, je li taj dio filma utemeljen na činjenicama?

Da, sve su to činjenice. Cijeli film je utemeljen na istinitim pričama i na likovima koji su u to vrijeme živjeli. Film je temeljen na pismima iz tog razdoblja, iz njihovih dnevnika. Čajkovski je uništio svoju obitelj i život svoje supruge. Ona, na neki način, nije bila anđeo, jer je željela biti dio nečeg velikog, važnog i veličanstvenog. Zato mi se čini da je to bio sukob dvaju ega.

NACIONAL: Koliko je važan privatni život umjetnika u usporedbi s njegovim umjetničkim radom? Je li mu umjetnički rad manje kvalitetan ako je griješio u privatnom životu?

To je i mene zanimalo kada sam odlučio snimiti ovaj film. Tipični stav Rusa o tome dolazi iz djela i života Puškina, Mozarta i Salierija. Glavno pitanje je mogu li genijalnost i zlo funkcionirati u jednom čovjeku. Može li Michelangelo Buonarroti biti genije, iako je možda ubio nekoga kako bi proučavao njegovo tijelo? Takva se pitanja često postavljaju, ali bojim se da na njih nema odgovora. Istina se nalazi negdje u sredini.

NACIONAL: Radnja filma događa se prije 150 godina. Kako ste uspjeli izbjeći osuđivanje ponašanja glavnih likova prema današnjim standardima?

Najbolje što sam mogao. Nastojao sam shvatiti i nju i njega, što nije bilo lako. Film je takav da te gura na njegovu ili njenu stranu, gotovo da moraš stati na nečiju stranu. A to nije ispravno. Ostavio sam prostor na temelju kojeg će svaki glumac poimati ovaj film kako želi i tada može odlučiti čiju će stranu zauzeti. To je neka vrsta igre s publikom kojoj se postavlja pitanje – što mislite, tko je u pravu? Jeste li na njenoj ili njegovoj strani? Što mislite, tko je bolji? Kroz ta pitanja igrali smo se s publikom.

NACIONAL: Koliko je film „Žena Čajkovskog“ politički?

Film nije o politici, film je politika. Film šalje poruku ljudima, utječe na ljude, tjera nas na razmišljanje, da mijenjamo svoje stavove, tjera nas da dublje prodremo u podsvjesno. I zato političari smatraju kulturu svojim neprijateljem. Kultura utječe na ljude, a političari vole propagandu.

NACIONAL: Želite Rusima prikazati istinitu priču o Čajkovskom, ali hoće li vaš film biti prikazan u Rusiji s obzirom na vaš status?

Živimo u 21. stoljeću, u vremenima kada sve treba biti transparentno. Naravno, u Rusiji mogu zabraniti prikazivanje filma. Ali postoje razne mogućnosti na internetu za gledanje filmova. Bojim se da ga u Rusiji neće moći gledati na velikom platnu, iako bih ga volio prikazati ruskoj publici, svojim prijateljima i ljudima koje volim, u kinu. Da je to normalna država, to bi bilo super. Pretpostavljam da će se film moći gledati na digitalnim servisima.

NACIONAL: Bojite li se za svoj život?

Imate li neke informacije?

NACIONAL: Ne, ali znamo što se događalo protivnicima Putina koji su napustili Rusiju i nastavili živjeti u nekoj od europskih država.

Da, znamo, ali ja se nadam da su završili sa mnom. Rekli su – izbacimo ovog frajera iz zemlje i time su završili priču.