Znameniti kipar i arhitekt Ivan Meštrović rođen je 15. kolovoza 1883. godine u Vrpolju, u Slavoniji, ali je svoje djetinjstvo proveo u selu Otavice u Dalmaciji.

Već kao mladić Meštrović je pokazao talent za klesarstvo i kiparstvo te je poslan na školovanje u Beč gdje je završio studij i već sa 22-dvije godine u tom gradu priređuje svoju prvu samostalnu izložbu (1905.). Narednih godina živi i radi na relaciji Pariz – Beograd – Rim gdje se usavršava i neumorno stvara. Veliki uspjeh postiže 1911. godine na Svjetskoj izložbi u Rimu gdje dobija prvu nagradu za kiparstvo i postaje poznat diljem Europe.

Tijekom Prvog svjetskog rata Meštrović i dalje izlaže diljem Europe (u državama Antante), ali se i politički angažira u Jugoslavenskom odboru, smatrajući da je za njegovu Dalmaciju najbolje rješenje spajanje s ostalom Hrvatskom, oslobođenje od Austro–Ugarske te osnivanje samostalne, demokratske države južnih Slavena. Od toga vremena pa sve do kraja Drugog svjetskog rata Meštrović će biti izrazito politički angažiran družeći se sa hrvatskim i srpskim političarima, kraljem Aleksandrom Karađorđevićem te brojnim europskim državnicima i novinarima.

Tijekom Drugog svjetskog rata, zbog njegovoga antifašističkog stava, kada je osudio talijanski iredentizam prema Dalmaciji, te stava prema Njemačkoj (kada je odbio Hitlerov poziv za posjetu Berlinu tridesetih), ustaše su ga zatvorili na tri i pol mjeseca (osudivši ga na smrt), ali je oslobođen zahvaljujući intervenciji njemačkih vlasti. Uz pomoć Vatikana, prebacio se u Veneciju zbog izlaganja na Venecijanskom bijenalu 1942. godine, da bi se naposljetku domogao neutralne Švicarske.

Umro je  u 79-oj godini u South Bendu u Indiani, samo nekoliko mjeseci nakon smrti svoga sina. Pokop je održan u Otavicama u crkvi Presvetog Otkupitelja u tzv. mauzoleju Meštrovićevih.