Zagrebačko kino Tuškanac rujanski program počinje retrospektivom Davida Lyncha, u okviru koje će se s devet filmova, počevši od “Mulholland Drivea” u ponedjeljak, 2. rujna, dati presjek rada tog intrigantnog američkog redatelja.

Lynchova djela obiluju nadrealističkim i ekspresionističkim elementima, pomičući granice “između fantazije i zbilje, banalnog i začudnog, uznemirujućeg i ugodnog, grotesknog i idiličnog”.

“Podjednako umješan u oblikovanju klasičnijih fabularnih filmova (Čovjek slon, Straightova priča), kao i modernističkih remek-djela ispripovijedanih logikom sna (Eraserhead, Izgubljena cesta, Mulholland Drive, Unutarnje carstvo), Lynch od svakog svog ostvarenja čini nezaboravno osjetilno iskustvo, koje svakim ponovnim gledanjem otvara nove interpretativne mogućnosti”, ističe se u najavi programa “Portreti: Filmska snoviđenja Davida Lyncha”.

Ciklus filmova u “Tuškancu” otvara “Mulholland Drive” (2001), nadrealna triler-drama za režiju koje je Lynch nagrađen na festivalu u Cannesu, kao i nagradom BAFTA, te bio nominiran za Oscara u kategoriji najboljeg redatelja.

Projekt je prvo bio zamišljen kao TV-serija za ABC, no odustalo se kada je jedan od šefova te mreže zaspao pregledavajući snimljeni materijal. Lynch ga je dovršio u produkciji francuske tvrtke Canal +, snimivši dodatnih 50 minuta i realiziravši dugometražni film koji je, prema sudu mnogih, jedan od najboljih filmova 21. stoljeća.

Uvodnu riječ prije projekcije održat će filmologinja Karla Lončar.

Retrospektiva prikazuje Lynchov redateljski i scenaristički dugometražni prvijenac, “Eraserhead” (1977), fantastičnu egzistencijalnu horor-dramu na kojoj je s prekidima radio  pet godina.

Tu je i njegov proslavljeni “Čovjek slon” (1980),  koji je bio nominiran za osam Oscara, uključujući one za najbolji film, režiju, glavnu mušku ulogu (John Hurt) i adaptirani scenarij, a dobio tri nagrade BAFTA. Taj ga je film prometnuo u jednog od najdarovitijih i najintrigantnijih mladih filmaša.

Zanimljivo je da je film nastao u produkciji komičara Mela Brooksa, koji je inzistirao da se njegovo ime ne koristi u marketinške svrhe, jer je smatrao da bi publika u tom slučaju pogrešno očekivala komediju.

Iz razdoblja njegove karijere s kraja devedesetih stiže film ceste “Straightova priča” (1999),  o čovjeku koji na staroj kosilici kreće na put iskupljenja. Ta se egzistencijalna drama temelji na istinitim događajima koji su se odigrali 1994. i smatra se njegovim najkonvencionalnijim i ‘najobičnijim’ ostvarenjem.

Prikazat će se i “Izgubljena cesta” (1997), nadrealna  triler-drama za koju je scenarij s redateljem supotpisao američki prozaik, pjesnik i scenarist Barry Gifford (Noćni ljudi, Priča iz Sinaloe, Divlji u srcu: Priča o Sailoru i Luli).

“Riječ je o još jednom autorovu enigmatičnom ostvarenju podatnom za višestruke interpretacije, od one da je posrijedi priča koja prikazuje cikličku fantaziju traumatizirane svijesti protagonista, do one da je djelo nadahnut i vjeran prikaz shizofrenije dvoje središnjih likova, odnosno njihovih psihičkih stanja”, napominje se u najavi.

Jedan od uspješnijih američkih filmova iz osamdesetih, “Plavi baršun” (1986), psihološka noirovska triler-drama, prvo je ostvarenje u kojem se neki američki redatelj sredinom 80-ih odvažio na bavljenje osjetljivom temom sadomazohizma. Naslov za film uzet je iz istoimene pjesme Bobbyja Wintona, a iz tog filma je ostao zapamćen i soundtrack Angela Badalamentija.

Film “Divlji u srcu” (1990), ovjenčan Zlatnom palmom u Cannesu, humorna je krimi drama redatelja, za koju je Diane Ladd bila nominirana za Oscara u kategoriji najbolje sporedne ženske uloge, kao i za Zlatni globus.

“U filmu koji se može interpretirati i kao svojevrsna camp inačica Romea i Julije, koju je redatelj nazvao pričom o ´pronalaženju ljubavi u paklu´ a Barry Gifford ´velikom mračnom glazbenom komedijom´, Lynch se fokusira na svoju omiljenu temu, sudbinu para mladih i unatoč svemu nevinih ljudi u konfuznom, morbidnom i opasnom svijetu koji ih okružuje”, ističe se.

Realizirana dvije godine nakon danas kultne TV-serije “Twin Peaks”, fantastična horor krimi-drama “Twin Peaks: Vatro hodaj sa mnom” (1992), imala je premijeru na festivalu u Cannesu, gdje ju je publika ispratila zvižducima neodobravanja.

U redateljevu tematskom fokusu i u ovom filmu, kao i u svim njegovim ostalim djelima, bez obzira gdje se, u kakvoj stvarnosti i u kojem vremenu odigravale njihove priče, je borba dobra i zla, svjetla i tame, jina i janga, plemenite naivnosti i podle proračunatosti.

Retrospektiva završava u nedjelju, 8. rujna, filmom “Unutarnje carstvo” (2006), opisanom u najavi kao “intrigantno i prilično vješto koncipirano postmodernističko ostvarenje”.

Nižući nadrealne, delirične isječke koji asociraju na tjeskoban san, Lynch pripovijeda dvije inicijalno međusobno nepovezane priče o holivudskoj glumici i poljskoj prostitutki u nevolji,  stavljajući nastavak na sugestivno kreirano nadrealno ozračje koje učinkovito pridonosi predočavanju psiholoških stanja likova, u cjelini stvarajući izuzetno uznemirujuću sliku svijeta u kojemu je svatko svakome potencijalni neprijatelj.