Pelješki most trebao bi postati model za druge slične projekte u Europskoj uniji, izjavio je nedavno u razgovoru za Nacional kineski veleposlanik u Hrvatskoj Qi Qianjin. Nacional je povodom te njegove izjave, a i zbog problema koje kineski građevinari imaju s projektom gradnje velikog pročišćivača voda u Rijeci, istražio koliko su zapravo kineske kompanije dobrodošle u Hrvatsku i Europsku uniju kada je u pitanju gradnja velikih infrastrukturnih projekata i to pogotovo kada su u pitanju oni projekti koji se grade sredstvima Europske unije. Podaci koje je Nacional uspio dobiti pokazuju da su Pelješki most i pročišćivač voda koji bi se uskoro trebao početi graditi u Rijeci, koji je vrijedan malo više od pola milijarde kuna, jedina dva velika projekta financirana europskim novcem koje grade kineske tvrtke. Istovremeno, vrlo vjerojatno su to i jedina dva velika projekta u kojima sudjeluju kineske tvrtke na području cijele Europske unije. Iako Europska unija, točnije Europska komisija nema registar u kojem bilježi izvođače radova na velikim infrastrukturnim projektima, iz svih dostupnih podataka, ali i iz političkih poteza koje prema Kini vuče EK na čelu s Ursulom von der Leyen, vrlo je izvjesno da kineske tvrtke još uvijek nisu dobrodošle na “otvoreno” tržište Europske unije. Moglo bi se reći da je Hrvatska po tome predvodnica Europske unije, a sam projekt Pelješkog mosta je pokazatelj da kineske tvrtke mogu brzo, kvalitetno i puno jeftinije nego europske tvrtke izgraditi zahtjevne građevinske projekte. S druge strane, primjer pročišćivača voda u Rijeci možda i najbolje pokazuje s kakvim se preprekama suočavaju kineske tvrtke koje pokušavaju ući na europsko tržište. Optužbe za krivotvorenje referenci dviju kineskih tvrtki koje su se javile na javnu nabavu, odbačene su nakon istrage DORH-a, a po svemu sudeći iza svega stoji europska konkurencija koja je u strahu da bi kineske tvrtke u većem broju mogle početi preuzimati projekte po Europskoj uniji.

Iz političkih poteza koje prema Kini vuče EK na čelu s Ursulom von der Leyen, vrlo je izvjesno da kineske tvrtke još uvijek nisu dobrodošle na ‘otvoreno’ tržište Europske unije. FOTO: YVES HERMAN/REUTERS/PIXSELL

Iz Europske komisije za Nacional su napomenuli da Komisija ne upravlja izravno velikim projektima te je odabir izvođača odluka nacionalnih tijela – uz obveznu regulatornu i pravnu usklađenost s EU-om, između ostalog i po pitanju javne nabave te su dodali:

“Baš zbog gore navedene činjenice tek nadležna tijela država članica mogu dati najpreciznije informacije o odabiru i provedbi projekata te s time povezanih dodijeljenih ugovora kod velikih projekata u iznosu iznad 500 milijuna eura, a takvi se projekti odnose na države članice Hrvatsku, Italiju, Latviju, Poljsku, Španjolsku, Francusku, Grčku i Rumunjsku. No prema informacijama koje su nacionalna upravljačka tijela država članica Europskoj komisiji do ovog trenutka stavila na raspolaganje, na velikim projektima u vrijednosti iznad 500 milijuna eura kineska poduzeća nisu uključena kao glavni izvođači. Doduše Europska komisija ne može u ovom relativno kratkom roku s punom sigurnošću potvrditi da je ova informacija i u praksi točna. Za najtočnije informacije nadležna projektna upravljačka tijela država članica jedina imaju najnovije informacije o izvođačima i podizvođačima. Kako i sami možete pretpostaviti, takvi bi upiti mogli potrajati jer bi se i sama nacionalna upravljačka tijela potencijalno morala povezati sa svakim pojedinačnim korisnikom projekata pojedinačno.”

Drugim riječima, Europska komisija nema potpunu kontrolu nad postupcima javne nabave za projekte u kojima se koriste sredstva iz europskih fondova te je to gotovo u potpunosti prepušteno državama članicama. Međutim, iz Komisije su napomenuli da je u programskom razdoblju 2021. – 2027. Europska komisija uvela strože zahtjeve oko informiranja o EU projektima – tj. nacionalna upravljačka tijela obvezna su na svojim internetskim stranicama imati popise projekata koji uključuju ne samo korisnike, kako je u prethodnom programskom razdoblju bio slučaj, već i ugovaratelja – i to za sve ugovore sklopljene u okviru javne nabave.

Iako iz Komisije tvrde da nemaju potpunu kontrolu nad javnim nabavama u državama članicama, kao i da ne mogu utjecati na odabir izvođača, jasno je da u Europskoj uniji postoji strah od kineskih tvrtki. Europski revizorski sud je nedavno čak i napravio vrlo opsežnu studiju imena “Odgovor EU-a na kinesku strategiju ulaganja pod državnom kontrolom”, iz čijeg se imena već može zaključiti kakav je stav Europske unije prema kineskim ulaganjima. U tom se dokumentu između ostalog navodi i da je u zadnja dva desetljeća Kina postala važan gospodarski akter na međunarodnoj sceni te da ta zemlja od 80-ih godina prošloga stoljeća provodi „strategiju ulaganja pod državnom kontrolom” s ciljem stvaranja snažnog gospodarstva utemeljenog na izvozu. Inicijativa „Jedan pojas, jedan put” i strategija „Made in China 2025” najvažnije su kineske strategije ulaganja za gospodarski rast kojima je cilj povećanje utjecaja Kine u inozemstvu, među ostalim u EU-u i njegovim pojedinačnim državama članicama.

Da Kina već duže vrijeme želi snažnije ući na europsko tržište potpuno je jasno i od načina na koji Kina vodi svoju politiku, ali i iz izjava kineskih političara i diplomata. Kineski veleposlanik u Hrvatskoj Qi Qianjin to je i potvrdio svojim izjavama u razgovoru za Nacional:

“Vjerujem da će projekt Pelješkog mosta podići razinu suradnje između Kine i Hrvatske na višu razinu. Naš premijer Li Keqiang posjetio je Hrvatsku 2019. i prisustvovao otvaranju gradilišta Pelješkog mosta. On je tada opisao odnose između naših dviju zemalja, rekavši da su snažni i čvrsti poput dijamanta. Uvjeren sam da će ti odnosi postati još snažniji i čvršći u budućnosti. Ali taj most predstavlja i trilateralnu suradnju Kine, Hrvatske i Europske unije koja je najvećim dijelom financirala njegovu izgradnju. Izgraditi most na vrijeme tako visoke kvalitete bila je teška misija za kinesku tvrtke, a bila bi teška za bilo koju tvrtku iz neke druge zemlje. Kineske tvrtke strogo su poštovale pravila i procedure koje propisuje Europska unija, a mi smo tu misiju izvršili. Prije 30-40 godina Kina je ušla u Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO) i pridružila se globalizaciji i od toga je imala velike koristi. Od tada smo akumulirali trilijune američkih dolara kao stranu valutu. Kina je u međuvremenu postala i druga ekonomska sila na svijetu. Ali i svijet je imao koristi od otvaranja Kine, u smislu ekonomije i poslovanja. Mi trebamo svijet i svijet treba nas. Mi se ne bojimo konkurencije, spremni smo na pravednu i poštenu tržišnu utakmicu u kojoj će svi poštovati ista pravila i koja će biti transparentna. Treba nam okruženje bez diskriminacije.”

‘Pelješki most trebao bi postati model za druge slične projekte u Europskoj uniji’, izjavio je nedavno u razgovoru za Nacional kineski veleposlanik u Hrvatskoj Qi Qianjin. FOTO: Miroslav Lelas/PIXSELL

Za kineske tvrtke baš je pitanje diskriminacije na europskom tržištu jedan od najvećih problema. I sama Hrvatska je mogla vidjeti s kolikim nezadovoljstvom je u Bruxellesu prihvaćena odluka da se za gradnju mosta prihvati kineska ponuda, a slična stvar sada se događa i s projektom čija je vrijednost višestruko manja, pročišćivača voda na riječkoj Delti. Ono što za EU predstavlja najveći problem je da dobar dio kineske strategije ulaganja čine poduzeća u državnom vlasništvu koja se koriste kineskim javnim financijskim sredstvima. Prema pravilima EU-a takve bi se subvencije, kad bi ih dodjeljivale države članice, smatrale državnom potporom, a ta razlika u postupanju otežava EU-u da djeluje u jednakim uvjetima kao i Kina. Za Europsku komisiju pak problem predstavlja što države članice često djeluju u okviru bilateralnih odnosa s Kinom u skladu s vlastitim nacionalnim interesima, u nekim slučajevima i bez informiranja Komisije ili koordinacije s njom kada bi to bilo potrebno. Zbog toga je u pojedinim područjima teško postići koordinirani odgovor institucija EU-a i država članica.

Inicijativa „Jedan pojas, jedan put” najvažnija je kineska strategija ulaganja za gospodarski rast. Jedan od ciljeva politike koji se želi ostvariti tom strategijom povećanje je utjecaja Kine u inozemstvu, uključujući u EU-u i u pojedinačnim državama članicama. Inicijativom „Jedan pojas, jedan put” promiču se geostrateške ambicije Kine u smjeru globalnog širenja, i to održavanjem domaćeg rasta, razvijanjem regionalne i globalne povezanosti, uvođenjem kineskih standarda u manje razvijene zemlje i daljnjim olakšavanjem trgovine među tržištima obuhvaćenima tom inicijativom.

Svečanost prilikom potpisivanja ugovora za gradnju pročišćivača voda u Rijeci – jednog od dva velika infrastrukturna projekta u Hrvatskoj za koje su izabrane kineske građevinske tvrtke. Goran Kovacic/PIXSELL

Takva kineska strategija ulaganja dobila je i pohvale i kritike međunarodne zajednice. S jedne strane, ekonomski plodovi te strategije mogu imati pozitivne posljedice i na europsko i na svjetsko gospodarstvo, primjerice promicanje rasta i otvaranje radnih mjesta. Osim toga, prethodno nezabilježeni rast kineskog gospodarstva i uspješni planovi za iskorjenjivanje siromaštva zaslužni su za izvlačenje više od 850 milijuna Kineza iz siromaštva, uz pad stope siromaštva s 88,3% 1981. godine na 1,9% 2013. S druge strane, u EU-u se pojavila i zabrinutost zbog ovisnosti o kineskim ulaganjima u strateške industrije i njihove koncentracije u osjetljivim ili strateški važnim sektorima, kao i zbog toga što se pristup jedinstvenom tržištu Europske unije ne uzvraća recipročnom mjerom.

Odgovor EU-a na kinesku strategiju ulaganja čine inicijative kojima upravljaju institucije EU-a te pojedinačne mjere koje su države članice poduzele u pogledu Kine. EU kao temeljno načelo navodi da odnos EU-a s Kinom treba biti principijelan, praktičan i pragmatičan, uz očuvanje i promicanje vlastitih interesa i vrijednosti, ali kao i u mnogim primjerima do sada zajedničkog i konkretnog odgovora Europske unije prema Kini još uvijek nema. Naime, europski stručnjaci upozoravaju da je strategija za suradnju EU-a i Kine provedena bez ikakve prethodne procjene financijskih sredstava EU-a potrebnih za provedbu mjera iz te strategije i bez namjenskog izdvajanja bilo kakvih sredstava EU-a.

Takav manjak konkretnog odgovora zabrinjava neke geopolitičke stručnjake koji već duže vrijeme upozoravaju na kinesku ekspanzionističku politiku koja je razbuktavanjem sukoba u Ukrajini još više uzela maha. To je u nedavnom razgovoru za Nacional potvrdila i stručnjakinja za odnose NATO saveza i Rusije te profesorica na briselskom sveučilištu Vrije Vira Ratsiborjnska. Ona je rekla da u Europskoj uniji još uvijek nije dovoljno osviještena opasnost od sve agresivnije kineske politike koja bi uskoro za mogla postati puno veća prijetnja od Rusije, te je dodala:

“Ulazak Finske i Švedske u NATO mogao bi imati vrlo važnu ulogu u odgovoru na kinesku politiku jer te dvije tehnološki vrlo razvijene države svojim inovacijama mogu pomoći napretku Saveza. Svjedoci smo kako baš preko ekonomije Kina širi svoj utjecaj i koristi to što je pozornost usmjerena na sukob u Ukrajini. Zato bi se mreža partnera trebala širiti širom svijeta. Dobra je vijest da je posljednji NATO samit u Madridu pokazao da su države članice svjesne svih geopolitičkih i sigurnosnih problema koji prijete ne samo NATO savezu već i Europskoj uniji.”

Manjak konkretnog odgovora EU-a zabrinjava neke geopolitičke stručnjake koji upozoravaju da kineski predsjednik Xi Jinping koristi Putinovu invaziju na Ukrajinu kako bi ojačao ekonomski status Kine. FOTO: Sputnik/Aleksey Druzhinin/Kremlin via REUTERS/PIXSELL

Očito je kako su toga svjesni i u Europskoj uniji, odnosno na Europskom revizorskom sudu koji je u već spomenutom izvješću posebno izdvojio kinesku suradnju s državama na Balkanu:

“Kina je uspostavila okvir za suradnju sa skupinom od 17 zemalja srednje i istočne Europe, takozvani okvir 17+1, među kojima su njih 12 države članice EU-a i njih pet zemlje zapadnog Balkana koje su kandidatkinje ili potencijalne kandidatkinje za članstvo u EU-u. Budući da unutar tog okvira te zemlje stupaju u bilateralne odnose s Kinom, okvir o suradnji 17+1 može utjecati na djelotvornost provedbe strategije pristupanja EU-u za države zapadnog Balkana.”

Ovo upozorenje pokazuje da su u europskim institucijama itekako zabrinuti zbog širenja kineskog utjecaja u državama članicama Europske unije, ali u državama koje to tek žele postati, pa se može očekivati da će se slučajevi poput ovog u Rijeci ponavljati i u budućnosti te da će kineske tvrtke sve teže dobivati gradnju projekata poput Pelješkog mosta ili pročišćivača voda u Rijeci.