Objavljeno u Nacionalu br. 737, 2009-12-29

NAKON GODINE DANA U ZATVORU bez optužnice, kineske vlasti osudile su u jednodnevnom procesu na dugogodišnju zatvorsku kaznu vodećeg borca za demokraciju

Kineska novinska agencija Xinhua objavila je u petak 25. prosinca kratko službeno priopćenje o završetku jednog suđenja. Objavljeno je da je sud u Pekingu jednog od najpoznatijih kineskih disidenata osudio na 11 godina zatvora. Liu Xiaobo, 54-godišnji sveučilišni profesor, uhićen je u prosincu 2008., te godinu dana držan u zatvoru bez optužnice, koja je podignuta tek prije desetak dana. U njoj je optužen za “poticanje subverzije”, te mu je prijetilo 15 godina zatvora. Suđenje je održano u srijedu 23. prosinca. Kao što je uobičajeno u ovakvim slučajevima suđenje je bilo zatvoreno za javnost, ni njegovoj supruzi Liu Xia nije bilo dopušteno da mu prisustvuje, pa je najavila da će ishod suđenja čekati pred zgradom suda. Ni to joj nije bilo dopušteno, te srijede policija joj nije dopustila ni da napusti svoj stan.

Tek je kasnije, kada je presuda od 11 godina zatvora izrečena, dobila priliku da se vidi s mužem, prvi put od ožujka. Na taj sastanak policija ju je dovezla i odvezla svojim kolima. Nakratko se – kada se ukrcavala u policijski automobil – susrela sa stranim novinarima, ali je rekla da bi bilo neoportuno da bilo kako komentira i suđenje i presudu. Shang Baojun, odvjetnik Liu Xiaoboa, uspio je nakratko razgovarati sa stranim novinarima, te otkrio da će Liju na dvije godine biti oduzeta i građanska prava. No policajci su uskoro prekinuli njegov susret sa stranim novinarima, pa nisu uspjeli saznati neke dodatne detalje o ovom slučaju koji je izvan Kine izazvao dosta pozornosti zbog ličnosti osuđenoga, ali i zbog toga zašto je suđen.

U Kini ovakva suđenja traju najčešće vrlo kratko, pa je i ovo sazvano naglo, te je trajalo samo jedan dan. Neke inozemne udruge za zaštitu ljudskih prava tvrde da su kineske vlasti izabrale vrijeme za ovo suđenje kako bi se izricanje presude poklopilo s božićnim praznicima na Zapadu, zbog čega će cijeli slučaj u zapadnim medijima dobiti manje publiciteta. Sa Zapada su proteklih mjeseci dolazili prosvjedi kineskim vlastima zbog njihova postupanja protiv Liu Xiaoboa, ali se kineske vlasti na to nisu obazirale, smatrajući to isključivo unutarnjom kineskom stvari.

Prema procjenama zapadnih udruga za zaštitu ljudskih prava on je uhićen samo zato što je 2008. bio pokretač pisanja i potpisivanja jedne disidentske povelje kojom se od kineskih vlasti traži da građanima daju više ljudskih i političkih sloboda. Taj se dokument naziva Povelja 08, a njega je i prije nego što je objavljen, dok je potajno cirkulirao u disidentskim krugovima, potpisalo tristotinjak kineskih javnih ličnosti, intelektualaca i aktivista.

Taj je dokument vrlo zanimljiv, dana 10. prosinca 2008. godine, na međunarodni dan zaštite ljudskih prava, pojavio se na internetu.

Dokument se zove Povelja 08, ima tri poglavlja u kojima potpisnici zahtijevaju širenje ljudskih prava i sloboda u Kini. Nakon što je putem interneta postao javan, navodno ga je potpisalo još sedam tisuća ljudi iz Kine i inozemstva, pa je bilo očito da dokument dobiva na političkom značenju, što su kineske vlasti željele spriječiti. Zato je kineska policija pokrenula opsežnu akciju protiv prvobitnih potpisnika, ali i onih koji su se naknadno pridružili u podršci dokumentu. U prvih mjesec dana 70 prvobitnih potpisnika pozvano je na razgovor u policiji, bilo je nekih glasina da su pojedini pisci tog dokumenta uhićeni. Čulo se da je barem jednom od njih pretražen stan, te zaplijenjeni dokumenti i kompjuteri. Kineski mediji su bili upozoreni da s autorima i potpisnicima dokumenta ne kontaktiraju, ne uzimaju od njih izjave niti intervjue. Dokument je i dalje bio dostupan na internetu u kineskoj verziji, ali i u prijevodu.

Navodno su autori dokumenta na njemu počeli raditi još u proljeće 2008., ali vlasti za njegovu pripremu i postojanje nisu znale sve do nekoliko dana prije objavljivanja, barem bi se to moglo zaključiti po vrlo kasnoj reakciji vlasti na njegovu pripremu. Kineske su vlasti tijekom 2008. bile zaokupljene organiziranjem ljetnih Olimpijskih igara u Pekingu, te suzbijanjem nekih od prije poznatih disidentskih grupa i inicijativa, koje su bile koncipirane upravo tako da se svjetski medijski publicitet oko Olimpijade iskoristi da se skrene pozornost svjetskih medija i na neke druge aspekte kineske društvene zbilje. Autori Povelje 08, međutim, koncipirali su svoju akciju drukčije, da s njom krenu nakon Olimpijade.

Već samo ime dokumenta jasno je govorilo čime su autori bili inspirirani. Bila je to čehoslovačka Povelja 77, koju je u vrijeme kada je tadašnja Čehoslovačka još bila pod čvrstom komunističkom vlašću grupa čeških i slovačkih disidenata i intelektualaca objavila 1977. godine. Njeno pisanje dovršeno je 1. siječnja 1977. Prije nego što je objavljena dana je na potpis čehoslovačkim intelektualcima, ali i ljudima iz drugih čeških društvenih slojeva, prije objave potpisale su je 242 osobe. Glasnogovornici Povelje 77 bila su trojica intelektualaca, dramatičar Vaclav Havel, kasniji predsjednik Češke, bivši ministar vanjskih poslova Jiri Hajek i filozof Jan Patočka. Poveljom 77, u opširnom tekstu, potpisnici su zahtijevali od čehoslovačkih vlasti da u skladu s dvije godine ranije potpisanim završnim dokumentom Helsinške konferencije o sigurnosti i suradnji, te dvije međunarodne konvencije o ljudskim pravima poštuju ljudska prava u tadašnjoj Čehoslovačkoj.

Vlasti su odmah pokrenule represiju protiv potpisnika, Havel je ubrzo uhićen, Patočka je na policiji toliko maltretiran da je umro od srčanog udara, a Hajek nekoliko mjeseci kasnije natjeran da dade ostavku na položaj glasnogovornika. Iako su vlasti organizirale i propagandnu kampanju protiv Povelje 77 njen utjecaj se u intelektualnim krugovima, ali i među radništvom širio jer vlasti nisu mogle spriječiti da se traži nešto na što su i one same formalno vlastitim potpisima pristajale. Iako Povelja 77 nije imala brzih neposrednih posljedica, jer je represija u Čehoslovačkoj trajala još 12 godina, stvorila je političke i intelektualne temelje za kasniju borbu protiv komunističkog režima i njegovo rušenje tijekom tzv. baršunaste revolucije 1989. Sasvim je očito da je i namjera inicijatora i potpisnika kineske Povelje 08 bila ista, da se pripreme intelektualni i politički uvjeti za širu akciju pritiska na vlasti kako bi se provela temeljitija reforma političkog sustava u Kini. Očito je da je glavni cilj potpisnika Povelje 08 bio da se ukine kineski jednopartijski sustav, te uvede puna parlamentarna demokracija. U Povelji 08 nabrojeno je 19 konkretnih zahtjeva širenja sloboda i prava građana. Tako se spominje potreba da se napiše novi ustav Kine, te njime podijele ovlasti tri ogranka vlasti, uvede parlamentarna demokracija, stvori nezavisno sudstvo, uspostavi javna kontrola nad državnim aparatom, jamče ljudska prava. Traži se da svi javni službenici budu javno birani, da se izjednači razvoj sela i gradova, da se jamči sloboda okupljanja, izražavanja, vjerovanja, da se uvede javno obrazovanje, štiti privatno vlasništvo, provede financijska i porezna reforma, učvrsti socijalna sigurnost, štiti okoliš, da se država organizira na federalnim osnovama, te da se provede povijesno i političko pomirenje, temeljeno na poštovanju povijesne istine. Riječ je o dokumentu koji ističe vrlo dalekosežne ciljeve, te koji se – eto – zalaže za potpunu reformu kineskog društva. Ti se zahtjevi obrazlažu kroz povijesni kontekst, gdje se konstatira da je Kina kroz povijest stalno zaostajala u demokratskom razvoju, ali i kroz suvremeni kineski društveni kontekst. Riječ je o vrlo široko koncipiranom dokumentu.

Kineske vlasti su na njegovu pojavu energično reagirale, te je pokrenuta akcija protiv inicijatora i potpisnika, ali istodobno su reagirale i razne međunarodne organizacije, institucije i pojedinci u inozemstvu, dajući javnu podršku potpisnicima Povelje 08. Tako su se o tom dokumentu raspisali vodeći zapadni listovi, podršku potpisnicima dao je i tibetanski vođa Dalai lama, te nekoliko međunarodnih organizacija za zaštitu ljudskih prava kao što su Human Rights Watch i Međunarodni PEN, a javili su se i tadašnji njemački ministar vanjskih poslova Frank-Walter Steinmeier, te američko ministarstvo vanjskih poslova, posebno nakon što je objavljeno da je uhićen jedan od glavnih inicijatora pisanja te Povelje 08, poznati kineski disident Liu Xiaobo. Kineske vlasti su Liuja identificirale kao glavnog pokretača te inicijative, uhitili su ga i pola godine držali u samici, prije nego što su uopće službeno potvrdili da je u njihovim rukama. Vlasti su upravo njega izdvojile zato što on ima već dugu povijest smjelog disidentskog djelovanja, unatoč tome što je mnogo puta i prije bio na udaru vlasti, pa je neko vrijeme već proveo u zatvoru.

Liu Xiaobo rodio se 1955. godine u kineskoj pokrajini Jilin, gdje je završio studij književnosti. Magistrirao je i doktorirao na sveučilištu u Pekingu, a bio je na studijskim putovanjima posjećujući sveučilišta u SAD-u i u Norveškoj. Godine 1989. podržao je prodemokratski studentski pokret. U trenutku kada su se prodemokratski studenti počeli okupljati na pekinškom glavnom trgu bio je na studijskom putovanju u SAD-u, ali ga je prekinuo kako bi im se pridružio. U znak podrške, navodno je štrajkao glađu. Nakon gušenja studentskog pokreta i on je uhićen, te je dvije godine proveo u zatvoru. Nakon što je oslobođen preselio se iz Pekinga na sjever Kine u Dalian, gdje je nastavio s disidentskim aktivnostima, pa je 1996. izazvao veliku pozornost u inozemstvu kada je s još jednim disidentom objavio proglas s brojnim zahtjevima kako da se demokratizira Kina. Jedan od njihovih zahtjeva, koji je izazvao posebnu pozornost, bio je da se smijeni tadašnji kineski vođa Jiang Zemin.

Tada je uhićen, te je po administrativnom postupku bio osuđen na tri godine “preodgajanja kroz rad”, što je administrativna zatvorska kazna, kakvu služba sigurnosti može izreći bez redovnog suda. Izdržao je kaznu do posljednjeg dana, što je govorilo da vlasti nisu tada procijenile da se “preodgojio”. Odmah nakon izlaska iz zatvora 1999. nastavio je s disidentskim djelovanjem. Štoviše, već u prvim kontaktima sa stranim novinarima izjavljivao je da nije promijenio svoje stavove, te da će nastaviti s istom političkom aktivnošću kakvom se bavio prije izricanja kazne.

Rekao je da su prema njemu u zatvoru postupali dobro, da je dobra zdravlja, da ni najmanje ne žali zbog onoga što je dosad radio, što ga je i odvelo u zatvor, te da će s tim nastaviti iako mu zakon ponovo prijeti. Vlasti ga nakon toga nisu nekoliko godina dirale, možda i zato što su inozemne organizacije za zaštitu ljudskih prava počele obraćati veću pozornost na ono što se s njim događa. Za svoju je disidentsku aktivnost od tih organizacija dobio nekoliko nagrada i povelja, što je način da se vlasti u zemljama gdje takvi disidenti djeluju upozore kako se sve oko njih u inozemstvu prati. Tako je 2004. dobio povelju međunarodne organizacije “Reporteri bez granica” za svoje djelovanje kojim se širi sloboda medija u Kini. Vlasti su ga nakratko uhitile 2007. godine zbog nekih članaka koje je pisao na internetu.

Potom je tijekom 2008. Liu Xiaobo sudjelovao u pisanju i prvobitnoj distribuciji Povelje 08, što je bio značajan udar na kinesku vlast. Ono što su Liu i njegovi kolege i sumišljenici tražili za vlast je bilo sasvim neprihvatljivo. Kineske vlasti su, doduše, snažno reformističke, ali su snažne reforme do sada provedene samo u sferi ekonomije, dok u sferi politike nije bilo nikakvih ozbiljnijih reformi, jer komunistička partija nije spremna da se odrekne ni najmanjeg djelića vlasti. Štoviše, svako osporavanje njene nedodirljivosti i monopola u političkoj sferi smatra se opasnom prijetnjom, pa je stoga Liu Xiaobo bio osuđen na takvu dugogodišnju robiju, mnogo oštrije nego što je to njegov branitelj očekivao.