U Šangaju, epicentru najvećeg žarišta u zemlji, državni mediji prenose da su tisuće radnika organizirani u timove koji dezinficiraju javne prostore, fokusirajući se na mjesta na kojima se zna da su boravili ljudi zaraženi Covidom. Vlada taj potez vidi ključnim za sprječavanje širenja Omikron varijante, prenosi CNN.

Ali ta praksa često ide mnogo dalje od toga. Čini se da se radnici s dezinficijensom mogu pojaviti na bilo kojem javnom prostoru, pošto je rigorozni „zero-Covid“ pristup Kine doveo do opsesije dezinficiranjem apsolutno svega.

Vatrogasci u Šangaju su maknuti s dužnosti i preusmjereni na dezinficiranje, lokalne zajednice mladeži regrutiraju volontere u odrede za dezinfekciju, a dovedeni su i timovi za hitno spašavanje iz zabačenih dijelova zemlje – pod teškom opremom i u zaštitnim odijelima.

U nekim dijelovima Šangaja, organizirane su posebne postaje za proizvodnju kemikalija, a u drugima se mogu vidjeti vozila opremljena spremnicima s kemikalijama i uređajima koji podsjećaju na topove, a koji prskaju dezinficijens na ulice, prenose lokalni mediji. Roboti za dezinfekciju raspoređeni su po željezničkim postajama, ali i organizirani da patroliraju dijelovima u karanteni.

Ali možda su svi ovi napori – kao i inzistiranje da radnici nose zaštitna odijela i glasne unaprijed snimljene poruke koje se iznova i iznova emitiraju i podsjećaju ljude kako spriječiti zarazu – jednostavno gubljenje vremena, truda i resursa.

Stručnjaci kažu da je mogućnost prenošenja virusa preko kontaminiranih površina vrlo niska – i da dezinficiranje vanjskih prostora kao što su ulice i parkovi ne samo beskorisno, već može predstavljati i opasnost za javno zdravlje.

„Roboti i prskanje po ulicama su performansi stvoreni da bi pojačali povjerenje javnosti u vlast“, kaže Nicholas Thomas, asistent na Sveučilištu u Hong Kongu, i naglašava da su se kineske vlasti dugo pozivale na zarazu iz okoliša kao dio retorike da virus možda nije došao iz Kine, prenosi N1.

„To je problem kada politika dominira i razlikuje se od znanosti po pitanju odgovora na pandemiju – sve više i više truda mora se ulagati u jačanje politike postupcima koji nužno ne povećavaju sigurnost populacije toliko da bi opravdali napore koji u njih ulaze“, dodaje.

Uvezeni virus?

Masovno dezinficiranje je dio duge kampanje u Kini za borbu protiv rizika transmisije Covida-19. Ostatak svijeta je taj rizik procijenio kao premalen da bi zahtijevao mjere veće od pranja ruku i dezinficiranja određenih prostora – kao što su mjesta gdje se kreće mnogo ljudi, gdje se rukuje hranom ili liječi pacijente.

U prošlogodišnjem izvješću, centar za kontrolu i prevenciju bolesti u SAD-u naveo je da znanstvene studije govore da svaki kontakt s površinom kontaminiranom virusom nosi šansu manj u od 1 u 10.000 za zarazu. Takva istraživanja navela su mnoge da pretjerani fokus na dezinfekciju proglase „teatrom higijene“ i ne shvaćaju ga kao bitnu mjeru prevencije zaraze.

Masovna dezinfekcija nije bila dio mjera u zapadnim zemljama „jer su vlasti slijedile znanost“, govori Emanuel Goldman, profesor mikrobiologije u medicinskoj školi pri Rutgersu, New Jersey.

„Malo je vjerojatno da je ijedan slučaj zaraze rezultat doticanja kontaminiranih površina. Virus brzo umire izvan tijela zaražene osobe … a prijenos prstima nije efikasan“, dodaje. „Pranje ruku sapunom ili vlažne maramice s alkoholom su sve što vam treba da bi prijenos sveli na nulu.“

U Kini, gdje su se stroge mjere fokusirale na eliminiranje bilo kakvog širenja virusa, strahovi oko kontaminiranih površina pojavili su se u ranim mjesecima pandemije, pogotovo nakon što su kineski dužnosnici izjavili da je zaraza na tržnici u Pekingu vjerojatno krenula kada se radnik zarazio rukovanjem uvezenog, smrznutog lososa koji je bio kontaminiran virusom.

Iako je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) rekla da je „iznimno malo vjerojatno“ da ljudi mogu dobiti Covid-19 preko hrane ili pakiranja hrane, kineske vlasti u mnogo puta naglašavale da su vektori bolesti upravo uvozi smrznute hrane ili druge kontaminirane površine, kao one u avionima ili čak pošta.

To je rezultiralo serijom mjera specifičnih za Kinu, kao što je testiranje površina uvezenih dobara na tragove virusa i masovna dezinfekcija smrznutih proizvoda iz inozemstva, dok su neki gradovi izdali naredbe za dezinfekciju pošte i paketa koji dolaze izvana – iako su zdravstveni stručnjaci u zemlji ranije ove godine izjavili da ne postoji dovoljno dokaza da bi takvi predmeti mogli nositi virus.

I dok je Peking pokušavao promijeniti narativ o izvoru virusa, koji je prvi put zabilježen u Kini, dužnosnici su predložili teoriju da je virus čak i u početku mogao biti uvezen na smrznutim proizvodima. Tu hipotezu odbacili su međunarodni stručnjaci.

Ipak, postoje dokazi da virus može ostati zarazan na smrznutim pakiranjima, ali razlikuju se načini kako će zemlje na to reagirati, govori Leo Poon, profesor na Sveučilištu u Hong Kongu.

„Za zemlje koje su uvele strategiju eliminacije, rizik bi mogao biti značajan. Ali, za većinu zemalja sada, on nije velik“, objašnjava.

Kad govorimo o dodirivanju uobičajenih površina, „to nije veliki udio u transmisiji Covida,“ dodaje, govoreći da neka razina dezinfekcije u zatvorenim prostorima nije loša ideja.

Potencijalni rizik

U gradovima kao što je Šangaj, gdje su resursi već rastegnuti do krajnjih granica dok grad prolazi višetjedni lockdown, slanje volontera i radnika u odrede za dezinfekciju možda u fokus stavlja krivi rizik.

„Masovna dezinfekcija vanjskih prostora, pločnika i zidova, nema svrhu. Malo je vjerojatno da su oni kontaminirani ili da će prenijeti infekciju na sluznicu (oči, nos ili usta)“, govori Dale Fisher, profesor na Nacionalnom sveučilištu u Yong Loo Lin školi medicine u Singapuru.

Taj postupak ima i svoje mane, naglašava Goldman, govoreći da izlaganje štetnim kemikalijama u dezinficijensima na toj razini može uzrokovati probleme za ljude.

I dok WHO preporuča dezinfekciju nekih predmeta, kao što su kvake na javnim mjestima gdje ima puno gužve, njihove smjernice kažu da „prskanje dezinficijensa, čak i vani, može biti štetno za ljudsko zdravlje i uzrokovati iritaciju ili oštećenje očiju, kože ili respiratornog sustava.“

Ranije u pandemiji, skupina kineskih znanstvenika upozorila je u pismu časopisu Science da pretjerano korištenje dezinficijensa na bazi klora može uzrokovati onečišćenje vode i dovesti u opasnost ekosustave u jezerima i rijekama.

I vlasti u Šangaju dijele slične zabrinutosti, iako inzistiraju na mjerama.

Prošlog mjeseca dužnosnici su objavili preporuke za stanovnike o tome kako provesti dezinfekciju, pozivajući ih da ne „prskaju dezinficijens direktno na ljude, ne koriste kamione s topovima ili dronove i ne dezinficiraju zrak na otvorenom.“

„Takva praksa nije efikasna i može uzrokovati opasnost za zdravlje i onečišćenje okoliša“, izjavio je jedan šangajski dužnosnik.