Na užurbanim ulicama središnje četvrti Hong Konga redovi za ručak vijugaju oko otmjenih japanskih restorana. Jedan od popularnijih lokal je prepun ljudi.

“Užurbano je kao i uvijek. Samo mali dio ljudi je pitao odakle je hrana. Oni su ovdje zbog iskustva objedovanja i sjajnog gostoprimstva uz hranu”, istaknuo je generalni direktor restorana Fumi. Velike azijske ekonomije opet se sukobljavaju preko mora, ali izgleda da tim gostima ili nitko nije rekao za to ili ih nije briga.

Potez Japana, treće najveće svjetske ekonomije, da u more ispusti više od milijun metričkih tona pročišćene radioaktivne otpadne vode iz uništene nuklearne elektrane Fukushima, izazvao je burnu reakciju susjeda i dugogodišnjeg rivala Kine.

Ubrzo nakon što je Japan prošli četvrtak počeo ispumpavati vodu u ocean, Kina je objavila da će zabraniti sav uvoz morske hrane iz svog susjeda – uvelike produžujući ranija ograničenja koja je uvela na uvoz morske hrane iz prefekture Fukushima nakon katastrofe u nuklearki 2011. godine.

Nekoliko sati prije kineske objave, azijsko financijsko središte Hong Kong je uveo vlastitu zabranu uvoza morskih proizvoda iz 10 japanskih regija, uključujući Tokio i Fukushimu.

Pozivi na bojkot

Kineski mediji, tradicionalni i društveni, eksplodirali su od bijesa zbog japanskih postupaka, s nekoliko državnih medija koji su objavljivali kritičke uvodnike i ankete. Kina inzistira na tome da je zabrana neophodna “kako bi se spriječio rizik od radioaktivne kontaminacije hrane” i optužila je Japan za “izuzetno sebičan i neodgovoran čin koji zanemaruje međunarodni javni interes”. Više je puta odbacio tvrdnje Japana da je voda adekvatno tretirana i da sadrži zanemarive količine radioaktivnosti.

Čini se da mnogi korisnici na kineskim društvenim medijima – ili barem oni glasni – podržavaju stajalište svoje vlade, dok ih je mnogo više pozvalo vlasti da odu korak dalje s opsežnijim bojkotom. “Trebali bismo zabraniti sve japanske proizvode“, “Japanci su neodgovorni”, samo su neki od komentara s društvenih mreža.

Stručnjaci kažu da snaga odgovora djelomično odražava dugu povijest neprijateljstva između dvaju azijskih divova, koja datira od i nakon Drugog svjetskog rata i uključuje razne pomorske teritorijalne sporove. Pozivi na bojkot Japana relativno su česti, izbijaju kad god se stare pritužbe dignu na glavu ili se rasplamsaju teritorijalni sporovi.

Trgovinski odnosi su 2012. pali na nisku točku kada je Japan nacionalizirao skupinu otoka u Istočnom kineskom moru na koje su pravo polagali i Tokio i Peking, što je potaknulo nasilne antijapanske prosvjede diljem gradova u Kini. Bojkoti su se pretvorili u nasilne napade na tvornice u vlasništvu Japanaca, kao i na proizvođače automobila i prodavače kućanskih aparata.

Unatoč njihovoj gorkoj povijesti, japanska kuhinja iznimno je popularna u mnogim dijelovima Kine i posao cvjeta. U Kini je 2022. bilo 789.000 japanskih restorana, a sektor se procjenjuje na oko 25 milijardi dolara i raste. Trenutno u Kini zapravo ima više japanskih restorana nego što ih je bilo prije izbijanja pandemije koronavirusa 2019. godine.. Ti će restorani vjerojatno biti teško pogođeni zabranom, kao i trgovinske veze općenito.

Prošle godine Japan je izvezao morske plodove u vrijednosti od oko 942,4 milijuna dolara u Kinu, svog najvećeg trgovačkog partnera, dok je u Hong Kong izvezao još oko 432,3 milijuna dolara, prema japanskoj vladi. Tu je i japanska ribarska industrija o kojoj treba razmišljati, s lokalnim ribarima koji su na oprezu zbog onoga što vide kao katastrofalan publicitet.

JF Fisherman’s Cooperative Association, nacionalno tijelo koje zastupa ribare, pozvalo je Tokio da “odmah poduzme mjere za rješavanje štete po ugledu koju su već prouzročile glasine”. “Ribari diljem zemlje u ovom su trenutku sve više zabrinuti”, rekao je predsjednik skupine Masanobu Sakamoto nakon sastanka s japanskim premijerom Fumiom Kishidom. “Mi ribari imamo samo jednu nadu – da će naša ribarska industrija nastaviti raditi u miru”, dodao je.

‘Nimalo štetno’

Kritičari su optužili Kinu i Hong Kong za dvostruke standarde, sugerirajući da koriste ovo pitanje kako bi skupili političke bodove u odnosu na regionalnog rivala na račun znanstvene strogosti.

Državna elektroenergetska tvrtka Tokyo Electric Power Company (TEPCO) ističe da se u godinama nakon katastrofe 2011. onečišćena otpadna voda kontinuirano pročišćavala kako bi se filtrirali svi uklonjivi štetni elementi te da će biti obrađena po drugi put i visoko razrijeđena prije puštanja tijekom desetljeća.

Proces će ukloniti gotovo sve radionuklide iz otpadne vode, osim tricija – prirodnog oblika vodika koji je najslabiji od svih radioaktivnih izotopa. Mnogi znanstvenici podržavaju stav Tokija da je voda koja se ispušta sigurna.

U Fukushimi, TEPCO kaže da će oko 7800 kubičnih metara vode koja sadrži 1,1 trilijuna bekerela tricija biti ispušteno u prvih 17 dana od ispuštanja. “To je ekvivalentno 0,003 grama tricija, težini oko 10 pramenova ljudske kose”, rekao je Nigel Marks, stručnjak za radioaktivni otpad i izvanredni profesor na Sveučilištu Curtin u Australiji. Nasuprot tome, dodao je, trenutno se u Tihom oceanu nalazi oko 8400 grama tricija.

“Nije čak ni izdaleka štetno”, rekao je Marks, dodajući da su ljudi izloženi većem zračenju tijekom leta avionom. “Postoje 60 godina vrijedni znanstveni podaci o ispuštanju tricija u vodene tokove upravo ovako i obično u daleko većim količinama, a nikad se ništa nije dogodilo”, istaknuo je.

Puno više tricija otpušteno je iz nuklearnih elektrana koje normalno rade u sjeverni Tihi ocean iz Kine, Južne Koreje i Tajvana, rekao je David Krofcheck, predavač fizike na Sveučilištu Auckland na Novom Zelandu. “Tritij se prirodno proizvodi kao dio našeg uobičajenog pozadinskog zračenja iz okoliša, a putem kiše ili rijeka putuje u svjetske oceane. Ispuštanje vode osmišljeno je tako da sadrži sedam puta manje tricija po litri nego što Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje za vodu za piće”, rekao je Krofcheck. Prema studiji japanske vlade, vlastita kineska nuklearna elektrana Fuqing ispustila je 52 bilijuna bekerela tricija 2020. godine.

Ali, te rasprave uglavnom nedostaju u kineskim državnim medijskim izvješćima i na jako cenzuriranom internetu. Brojni članci koji pokušavaju objasniti znanost iza ispuštanja – uključujući i onaj kineskog nuklearnog stručnjaka koji je prije radio u institutu povezanom s vladom – izbrisani su nakon što su postali popularni na društvenim mrežama, piše CNN.

Dok neki kritičari optužuju Kinu da preuveličava rizike, ima i drugih koji se pitaju je li precijenila koliki je utjecaj koji u konačnici ima nad svojim susjedom. “Dok je Kina najveće japansko izvozno tržište plodova mora, ona čini samo 15-20% japanskog izvoza hrane, a izvoz hrane čini samo 1% ukupnog japanskog izvoza”, rekao je Stefan Angrick, viši ekonomist u Moody’s Analytics.

“Da ovo stavimo u kontekst, čak i u ‘najgorem slučaju‘ koji uključuje kinesku zabranu uvoza cjelokupne hrane iz Japana, izravan utjecaj na japanski BDP bio bi oko 0,04%”, dodao je Angrick.

To ne znači da Japan ne treba biti zabrinut. Japanski premijer Fumio Kishida navodno je “snažno” putem diplomatskih kanala zatražio da Kina “odmah poništi” zabranu.

Mali učinak u Hong Kongu

U Hong Kongu je i dalje teško otkriti bilo kakav dugotrajni osjećaj zabrinutosti ili bijesa zbog postupaka Japana.

Doista, čini se da je izdanje imalo mali učinak na apetite gomile koja je čekala u redovima oko restorana u Central Districtu. Dio razloga za to mogao bi biti taj što su kuhari i vlasnici restorana vidjeli da dolazi zabrana, a vlasti Hong Konga su od početka godine nagovještavale da je na pomolu.

Mnogi su odgovorili širenjem svojih opskrbnih linija, nabavljajući plodove mora od dobavljača u japanskim regijama Hokkaido, Kyushu i Kagoshima, koje nisu obuhvaćene zabranom Hong Konga, kao i iz Norveške, Australije i Kanade.

Zbog toga jelovnik u Fumi nije trebalo puno mijenjati, osim male kartice koja posjetiteljima daje do znanja da je restoran slijedio nove kontrole uvoza i nabavljao sastojke iz cijelog svijeta.