Tridesetpetogodišnja Nigerijka Kikelomo Tope prije gotovo četiri godine tragala je za kršćanskom zemljom u koju bi se preselila. Prvo je otputovala u Italiju, a onda je ondje saznala za Hrvatsku. Nakon što je stigla u Zagreb i osjetila da su je Zagrepčani prihvatili, odlučila je ostati. Hrvati je nisu samo dobro ugostili već i brzo zavoljeli. U Zagrebu je pronašla mnogobrojno društvo, ali i brojne poslove. Otvorila je salon za uljepšavanje u zagrebačkoj Kranjčevićevoj ulici, organizira afričke zabave u kafićima, a pokreće i prvi afrički karneval koji će se 1. listopada odvijati u muzeju Mimara. Svojevrsne pripreme za karneval održala je prošli tjedan u sklopu afričkog partyja u caffe baru Concordia. “Učit ćemo Hrvate crtati po licu, plesati afričke plesove. Ljudima ovdje se dopada afrička glazba. Uvidjela sam to još kada sam organizirala prvi party za svoj rođendan. Glazbu je tada puštao DJ Kronos iz Nigerije”, kaže Kikelomo Tope koja je dosad imala šest partyja s motivima afričke kulture. Idući mjesec afrički party će se održati u kafiću Khala, a potom i u klubu Gallery. Očekuje mnogo posjetitelja i na partyjima i na prvom afričkom karnevalu u Hrvatskoj. “Bit će mnogo plesa, akrobacije, glazbe. Doći će više glazbenika iz Velike Britanije. Trajat će nekoliko sati u muzeju Mimara, a potom će se gosti preseliti u klub Gallery gdje će se održati after party. Želim da se ljudi zabave, nauče ponešto o afričkoj kulturi i da upamte ovaj događaj. Hrvati se vole zabavljati, pa ne sumnjam da će doći u velikom broju. Nogometne utakmice su najbolji dokaz toga. Kada igra hrvatska nogometna reprezentacija, svi su zajedno, slave”, ističe Nigerijka sa zagrebačkom adresom. Nigerijski festivali se, kaže, razlikuju od države do države unutar zemlje. “Koriste se različite maske i drugačije se crta po licu. Festivali simboliziraju mir i jedinstvo. Njima se pokušava ljude natjerati na smijeh i na zaborav teških životnih briga. Zato plešemo i jedemo mnogo afričkih specijaliteta”, kaže Kikelomo Tope. U Nigeriji svaki dio zemlje ima posebnu kulturu: način pripremanja jela, način odijevanja. Kikelomo Tope dolazi iz nigerijske države Ondo. “Tamo se odijevamo ovako kao ja danas za Nacional, zato što je to posebna prilika. U Nigeriji se tako oblačimo kada su svadbe, rođendanske proslave, upoznavanja”, kaže vesela Afrikanka koja se još navikava na godišnja doba u Hrvatskoj koja ju tjeraju na ponešto drugačiji stil odijevanja. “Završila sam srednju frizersku školu. U Nigeriji sam imala posao u salonu. Majka mi je profesionalna kuharica. A i ja znam kuhati. Osim toga, završila sam i školu za masere u Hrvatskoj, tako da znam i masirati. Šijem odjeću za karnevale. Pokušavam učiti što je više moguće kako bih mogla biti korisna u svakom području svojeg života. Volim raditi i ono za što netko misli da žena nije sposobna. Nastojim biti posebna. I trudim se jako. Ne prihvaćam ne kao odgovor”, kaže Afrikanka i nadodaje kako je najbolja škola ona životna. Tako se ona u Nigeriji naučila snalaziti u svakoj situaciji. “Nigerijska vlada te tjera na to. Bez obzira na to koliko nas razočaraju političari, mi patimo i smijemo se. Nigerijci neće lako upasti u depresiju. Premda neki u siromašnijim dijelovima nemaju ni za liječnika. U Hrvatskoj platiš i imaš vodu i struju svaki dan. Imaš krov nad glavom. Siguran si. Često od svojih prijatelja iz Hrvatske čujem kako se žale na vladu i na to da nemaju posla. No, mislim da Hrvati ne smiju očekivati sve od vlade. Čovjek se nekada mora sam potruditi pružiti nešto novo. U mom mjestu vlast čini malo i zato se mi trudimo jako. Naučiš sam nositi svoj križ”, kaže Kikelomo Tope. Hrvati joj se, ističe, jako dopadaju kao narod. “To su ljudi dobroga srca. Kad god mi je zatrebala pomoć, minimalno troje ljudi bi se ponudilo pomoći. Ponosna sam što mogu reći da je Hrvatska moj drugi dom. Onaj prvi mi, ipak, često nedostaje. Sa svojom obitelji čujem se svaki dan. Obiteljski rituali su bitni u mojem domu. Zajedno jedemo, često se molimo zajedno, idemo u crkvu. Moj otac je pomoćnik pastora u pentekostalnoj crkvi. Za razliku od hrvatske katoličke crkve u kojoj je obred miran, u nigerijskoj crkvi se mnogo pleše”, kaže Kikelomo Tope i nadodaje da svojoj obitelji svaki dan priča sve najljepše o Hrvatskoj. Uz opisivanje novih gradova koje je posjetila, poput Dubrovnika, Novalje, Rijeke ili Splita, priča im o novim prijateljima koje je stekla, ali i o poslovima koji se brzo šire. Nauče od nje neku lijepu hrvatsku riječ kao što je “ljubav”, ali i poneku psovku. Tako će ona reći “jebi ga” kada joj ne ide i nastavit će dalje, neće se zaustavljati. Štoviše, navući će Kikelomo Tope na sebe šarenu haljinu, obuti štikle, na glavu staviti svjetlucavu maramu, lice oslikati živim bojama i ozariti velikim osmijehom. I zaplesat će – svaki dan, ne samo kada je afrički karneval.