Hrvatski premijer Andrej Plenković bio je izravno informiran da postoji kupac zainteresiran za kupnju i modernizaciju sisačke rafinerije, ali je tu ponudu potpuno ignorirao. Plenković je bio izravno informiran o tomu da se radi o kupcu iz SAD-a, kao i o tomu tko je dugogodišnji visoki dužnosnik iz američke administracije, izuzetno utjecajni diplomat bogate dugogodišnje karijere, koji je dva puta boravio u Hrvatskoj s ciljem da s hrvatskom vladom uspostavi komunikaciju radi pokušaja investiranja u sisačku rafineriju.

Štoviše, hrvatski premijer bio je informiran i o tomu da su potencijalni investitori u sisačku rafineriju kontaktirali Ministarstvo energetike i zaštite okoliša, s ciljem da pokušaju dogovoriti sastanak s Tomislavom Ćorićem, tadašnjim ministrom zaduženim za taj resor. Potpuno su ih ignorirali.

Sve se to događalo u ljeto 2018. netom nakon potpisivanja spornog memoranduma o još uvijek netransparentnom izvozu hrvatske nafte u Mađarsku. Potvrdila su to Nacionalu tri izvora s neposrednim saznanjima o tom projektu. Štoviše, Nacional je koncem proteklog tjedna uspio doznati i dodatne detalje te je stupio u kontakt s predstavnikom spomenutih potencijalnih američkih investitora, koji je suštinu tih navoda Nacionalu i službeno potvrdio.

Premijer Andrej Plenkovićbio je informiran i da su potencijalni investitori u sisačku rafineriju kontaktirali Ministarstvo energetike i zaštite okoliša. FOTO: Nikola Cutuk/PIXSELL

Radi se o Kevinu Careyu, direktoru tvrtke RSB – strateškim savjetnicima za izazovna okruženja (strategic consultants for challenging environments).

On je za Nacional potvrdio da je predvodio tim koji je za potencijalnog američkog investitora pokušao početi pregovarati o uvjetima za kupnju i modernizaciju sisačke rafinerije. O tomu je za Nacional rekao sljedeće:

‘’Mogu definitivno reći da su nas iz tog potencijalnog posla isključili. Kada je u pitanju sisačka rafinerija, mogu potvrditi da sam se oko toga osobno angažirao vidjevši u njoj priliku za kupnju. Smatrao sam da je to dobra poslovna prilika. O tomu sam diskutirao s klijentom čije ime nisam ovlašten objaviti, ali koji djeluje na tržištu nafte i plina i raspolaže većim brojem profesionalnih inženjera koji su prepoznati po svojoj prvoklasnoj, slikovito rečeno pet zvjezdica sposobnosti, da naftne rafinerije širom svijeta renoviraju i pretvaraju u profitne centre. Uz navedeno, bio sam i u kontaktu s više financijera i stekao duboko uvjerenje da bi oni taj posao financirali. Plan je bio jasan. Nadali smo se da ćemo uspjeti inicirati pregovore. Prvo smo e-mailom kontaktirali Ministarstvo energetike. Nikada nam nisu dali termin za sastanak. Potom sam kontaktirao jednog od svojih kolega, bivšeg američkog diplomata, čije ime ne bih ovom prilikom javno spomenuo. On mi je pomogao kako bismo dogovorili sastanak s tadašnjim američkim ambasadorom u Zagrebu. Sastali smo se s njime, diskutirali o toj ideji i on je učinio što je mogao kako bi stupio u kontakt s predstavnicima hrvatske vlade. Mi smo potom kontaktirali i više djelatnika MOL-a iz njihova financijskog sektora. Susreli smo se s njima u njihovu sjedištu u Budimpešti. Bili su i više nego znatiželjni i začuđeni. Ali razgovori nisu odveli nikamo. Osim toga, više nam je izvora sugeriralo da bi nas hrvatska vlada ionako prevarila. Više u svemu ne bih javno iznosio’’.

Bivši ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić nije bio zainteresiran potencijalne investitore u rafineriju ni primiti na sastanak. FOTO: Goran Kovacic/PIXSELL

Nacionalu je poznat identitet utjecajnog bivšeg američkog diplomata koji je u dva navrata u tom povodu boravio u Zagrebu i čije je ime prezentirano premijeru Plenkoviću. Ali niti uz pomoć Roberta Kohorsta, tadašnjeg američkog ambasadora u Hrvatskoj, spomenuti američki investitori nisu uspjeli dogovoriti niti sastanak s Tomislavom Ćorićem.

U javno dostupnoj brošuri s podacima tvrtki RSB stoji da se radi o globalnom osiguravatelju rješenja za područja rizičnih investicija povezanih i sa sigurnosnim sektorom, koji ima više od trideset godina tržišnog iskustva. RSB za sebe navodi da im njihovo dokazano iskustvo pomaže postići precizne, troškovno učinkovite i brze rezultate uz istodobno minimalno izlaganje riziku svojih klijenata. Takav fleksibilan pristup, kako navode, osigurava im sposobnost suočavanja s raznim kriznim situacijama, kao i pružanje odgovora na razne izazove. Među ostalim, o sebi navode i sljedeće:

‘‘Osiguravamo mrežu talenta i ekspertize s mogućnostima da se aktiviramo svugdje u svijetu. Naš se tim sastoji od visoko rangiranih profesionalaca s cijenjenom civilnom i vojnom pozadinom i iskustvom, a među ostalim uključuje diplomate, bankare, odvjetnike, analitičare, lobiste kao i bivše vojno i civilno obavještajno osoblje. Pružamo rješenja na području Security Risk Managementa, Business Intelligencea, usluge Cyber Risk te savjetodavne usluge…’’

Angažman spomenute tvrtke oko potencijalne investicije u sisačku rafineriju dodatno budi sumnju da je za sisačku rafineriju postojala neka druga skrivena agenda hrvatske vlade predvođene premijerom Andrejem Plenkovićem, koja po svemu sudeći nije korespondirala s hrvatskim energetskim interesima. Više je poslovnih izvora Nacionalu izjavilo kako bi potencijalni investitor u sisačku rafineriju donio dodatni kapital Ini, ali i pridonio razvoju tržišta nafte u Hrvatskoj. Jedan od Nacionalovih izvora o tomu je rekao:

‘‘Prodaja sisačke rafinerije nekom konkurentu sigurno nije bila najidealnije rješenje za samu Inu, jer bi se time ponajprije MOL-u, a zatim i Ini stvorila dodatna konkurencija na tržištu. Ali sigurno bi zbog kupoprodajne cijene za Inu imala pozitivne financijske učinke. I svakako bi bila dobra za hrvatsko naftno tržište. Da sisačku regiju niti ne spominjemo. Naročito jer bi se razbila floskula koju su iz Ine, odnosno iz MOL-a, godinama papagajski ponavljali – kako se radi o neodrživom modelu poslovanja te kako nije isplativo ulagati u njenu modernizaciju. Pa ako je tako, kako je moguće da je došao bilo kakav strani investitor koji je spreman uložiti u kupnju, a potom i u modernizaciju sisačke rafinerije? To je pitanje na koje bi Andrej Plenković trebao odgovoriti hrvatskoj javnosti’’.

Ove teze postaju još intrigantnije uzme li se u obzir otkriće Nacionala s konca rujna. Naime, da su premijer Andrej Plenković i njegovi ministri bili posve nezainteresirani za rješavanje pitanja budućnosti Ine i da se nisu imali namjeru suprotstaviti MOL-u u provođenju njegova prvog velikog cilja, a to je podređivanje Ine MOL-u i zatvaranje Inine Rafinerije nafte Sisak, Nacionalu je tada posvjedočio bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić.

Kevin Carey, direktor tvrtke RSB, potvrdio da je predvodio tim koji je za potencijalnog američkog investitora pokušao početi pregovarati o uvjetima za kupnju i modernizaciju sisačke rafinerije. FOTO: Privatni album/Facebook

On je još u listopadu 2020., nekoliko mjeseci nakon što je Nacional otkrio da Ina hrvatsku naftu koja se ranije prerađivala u sisačkoj rafineriji, umjesto prerade u Rafineriji Rijeka, sada transportira u MOL-ove rafinerije u Mađarskoj, otkrio detalje jednog razgovora s Plenkovićem.

Mesić je na pitanje kako ocjenjuje politiku Plenkovića prema Ini u situaciji kad još nije otkupljena niti se našao novi strateški partner, dok je sisačka rafinerija zatvorena, a modernizacija rafinerije u Rijeci može trajati godinama, rekao kako je bio u kontaktu s predstavnicima jednog švicarskog konzorcija koji je bio zainteresiran pokrenuti ponovnu preradu nafte u sisačkoj rafineriji.

Iz tog konzorcija zamolili su ga za pomoć u kontaktu prema Ini. Najprije je uputio službeni dopis Ini da pokuša dogovoriti sastanak s potencijalnim ulagačima u Rafineriju Sisak, no iz Ine su mu poručili da nisu zainteresirani. Potom je cijeli projekt pokušao predstaviti premijeru Plenkoviću.

“Kad su mi se javili predstavnici jednog švicarskog konzorcija koji su htjeli kupiti ili s punim programom na pet godina iznajmiti rafineriju u Sisku, a moguće i rafineriju u Rijeci, obavijestio sam o tome premijera Plenkovića i objasnio mu da, ako ništa drugo, to može koristiti kao municiju za pregovore s Mađarima koji su tvrdili da u Hrvatskoj nema dovoljno sirovina. Švicarci su čak tvrdili da te proizvode ne bi plasirali za tržište MOL-a, nego će ih plasirati dalje. Plenković je to spustio na razinu ministra Ćorića, a on nije želio primiti Švicarce jer su kasnili 15 minuta na sastanak na koji su doletjeli privatnim avionom. Dočekala ih je tajnica i rekla kako je ministar Ćorić rekao da ih neće primiti, jer oni kašnjenjem pokazuju da podcjenjuju institucije hrvatske države. Dok je to govorila, ministar je otvorio vrata, ali i dalje ih nije htio primiti jer je već promijenio svoj raspored pa su se dogovorili da će im dati drugi termin. No, koliko znam, do danas taj termin još nisu dobili. I od toga ništa”, rekao je Mesić.

Međutim, detalji tih kontakata koje je Mesić podrobno opisao za Nacional najbolje ilustriraju kako su Plenković i njegovi ministri bili potpuno nezainteresirani. Naime, Plenković nije uspio primiti Mesića na službeni sastanak u Vladi, već su se sreli tijekom jedne konferencije u Sarajevu, u hotelu Europa. Mesić je ondje rekao Plenkoviću o čemu se radi, a s njim je u društvu bila i tadašnja ministrica gospodarstva i potpredsjednica Vlade Martina Dalić.

“Martina Dalić kao ministrica gospodarstva nije za mene imala ni jedno jedino pitanje o tome tko su ti investitori, koliko su ozbiljni, kakvi su njihovi planovi, apsolutno ništa je nije zanimalo, samo je gledala preko mene. I on i ona bili su kao mumije, nisu imali ni jedno pitanje. Tražio sam od Plenkovića da mi kaže koji bi ministar mogao primiti predstavnike tog konzorcija kako bi onda taj ministar sve mogao prenijeti Plenkoviću. Malo je razmišljao i onda rekao da će ih primiti ministar Ćorić. Kad sam pitao kako ću doći do Ćorića, Plenković mi je rekao da je i Ćorić u Sarajevu”, rekao je Mesić.

Mesić je uspio dogovoriti kratki sastanak s Ćorićem, a taj je sastanak opisao pomalo šaljivo: “I dolazi ministar Ćorić. Prvo sam mislio da je to Severinin muž. Znaš ono, frizura počešljana na stranu, mislio sam što sad ovaj tu radi. Pustio je bradu, ja ga dotad nisam vidio s bradom, i još zabacuje kosu kao onaj Severinin bivši muž. Ali onda sam shvatio da sam pogriješio u osobi i da je to ministar Ćorić. I sad sam ponovno istu priču ispričao pred njim. On gleda preko mene, ne pita ništa. Ja sve ispričam, on šuti. Nema pitanja. Ja kažem: ‘Kad ti možeš primiti Švicarce?’. On malo gleda svoj rokovnik pa kaže jedan dan u 10 sati. Oni dolaze iz Švicarske privatnim avionom, ali kasne petnaestak minuta zbog gužve na aerodromu i javljaju se u Ministarstvo kod tajnice, ali tajnica kaže: ‘Ministar je rekao da vi omalovažavate i podcjenjujete institucije hrvatske države.’ Oni su u čudu gledali, pokušali objasniti da su imali gužvu na aerodromu, ali tajnica je rekla da ministar već ima drugi program. I dok su oni tako pregovarali, dolazi ministar Ćorić. Ni tada nije imao nikakvih pitanja za njih, već im je stojećke rekao: ‘Vi podcjenjujete institucije hrvatske države.’ Oni su mu ponovno pokušali objasniti da su imali probleme na aerodromu, ali on ih nije ni slušao, već im je rekao da ima drugi program. Dakle, ništa ga nije zanimalo.”

Mesić to tumači time da je odluka o Ini i Rafineriji nafte Sisak već bila donesena tako da MOL dobije sve.

“Odluka je donesena da Mađari dobiju sve, a oni gube sve. Zato nije bilo nikakvih razgovora. Ćorić je na kraju rekao da ostave svoje kontakte tajnici te da će im ona javiti kad ih on može primiti. Evo, od tada je prošlo skoro dvije godine. I još ih nisu nazvali. I zato je meni jasno da je to morao biti netko izvan, netko tko dirigira cijelim tim sistemom. Jer ako idu zatvoriti rafineriju, radnici ostaju bez posla, rafinerija evo ni do danas ne radi, a oni nisu zainteresirani ni za prodaju ni za zakup. Ništa. Iako su Švicarci garantirali da oni s proizvodima koji budu izlazili iz te rafinerije neće ići na tržište MOL-a i Ine, što bi i službeno potpisali. Dakle, ne bi bilo konkurencije. I unatoč tome, ovi ne pristaju”, kaže Mesić.

Mesić je u intervjuu Nacionalu prije dvije godine komentirao i izjavu predsjednika Zorana Milanovića koji je tadašnjeg ministra Tomislava Ćorića nazvao mađarskim potrčkom. Na pitanje misli li da Milanović ima neke konkretne informacije ili je Ćorića samo htio uvrijediti, Mesić je rekao: “Vjerojatno ima neke informacije, pretpostavljam da je riječ o prodaji naše nafte u MOL-ove rafinerije umjesto da se prerađuje kod nas. Jer ako su Švicarci nudili zakup rafinerije, trebalo je s njima barem sjesti i utvrditi je li ponuda ozbiljna. Da zaposliš svoju rafineriju umjesto da je zatvoriš. Švicarci su htjeli uzeti i jednu i drugu rafineriju, ali pretpostavljali su da neće moći obje pa su tražili samo Sisak, ali na kraju ni od toga nije bilo ništa. To je samo dokaz da taj problem s MOL-om nije od jučer, a tvrdnje o tome da će Hrvatska otkupiti Inu nisu mi uvjerljive.”

Na pitanje gubi li tako Hrvatska svoj suverenitet, bivši predsjednik je zaključio: “Bez ikakve sumnje, jer riječ je o resursima koji su bogatstvo ove zemlje i treba ih koristiti.”

Sada otkriće Nacionala da je osim švicarski postojao i američki interes za investiranje u kupnju i razvoj sisačke rafinerije dodatno produbljuje sumnju u motive za Plenkovićevu nezainteresiranost da razmotri realizaciju takve investicije.