Objavljeno u Nacionalu br. 964, 22. listopad 2016.
Autor bestselera o uspjehu i sreći Kenan Crnkić koji je svoje dvije knjige prodao u više od 250.000 primjeraka, za Nacional objašnjava kako je američke i istočnjačke životne vrijednosti prilagodio ‘balkanskom mentalitetu’ i otkriva tko je kupio čak 200 njegovih knjiga
Prva knjiga Kenana Crnkića, sveučilišnog profesora na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, “7 tajni uspjeha jednostavan i praktičan vodič za vaš uspjeh”, imala je nezapamćen prijem u zemljama bivše Jugoslavije. Doživjela je dvadeset izdanja, prevedena je na više jezika, prodana je u više od 150.000 primjeraka, a Crnkićev rad na društvenim mrežama prati oko 200.000 ljudi. Druga knjiga “Pazi kojeg Vuka hraniš” u Hrvatskoj će biti objavljena do kraja listopada, a Crnkić već ima veliki prodajni uspjeh i s tom knjigom koja se ovog puta bavi fenomenom sreće, kako je pronaći, postići i trajno zadržati.
Crnkić je doktor ekonomskih znanosti koji se školovao na brojnim sveučilištima, a specijalističke studije uspješno je završio i na poznatoj Harvard Business School u Sjedinjenim Američkim Državama. Vodio je brojne korporacije i fondacije u privatnom, ali i državnom vlasništvu. Objavio je zapažen broj stručnih i znanstvenih radova, sveučilišni udžbenik iz strateškog poduzetništva te međunarodnu monografiju koja je u suradnji s Universidad Autonoma de Madrid objavljena na engleskom i španjolskom jeziku. Dobitnik je prestižnih nagrada i priznanja za izvanredne rezultate u različitim poljima djelovanja, kao što su Menadžer desetljeća za jugoistočnu i centralnu Europu 2010., zatim specijalne nagrade koju mu je 2012. dodijelio Sokratov odbor sa sjedištem u Oxfordu za poseban doprinos u znanosti i ostale.
Za Nacional Crnkić kaže da je pisati počeo nakon što je doživio kliničku smrt, što mu je promijenilo život.
“Vjerujem da u svakome od nas čuči priča koja čeka da bude ispričana. Moja je priča takva da sam s 35 godina, svjesno ili nesvjesno, živio po recepturi knjige ‘7 tajni uspjeha’, imao sam točno definirane ciljeve koje sam sve do jednog ostvario. Dobio sam brojna priznanja, oženio se, dobio dijete, dakle, napravio sve – i onda se dogodila praznina. I dogodila se jedna stvar o kojoj nerado pričam, ali reći ću vam. Živio sam nezdravim životom, što je razumljivo jer sam bio na takvoj poziciji gdje je 14-satni radni dan normalna stvar. Ne možete postići ono što sam ja postigao ako puno ne radite. I onda – nasred ulice doživio sam ono što nazivaju kliničkom smrću. Prema jednima, trajala je 40, 50 sekundi, prema drugima minutu. Tad sam se zapitao: ako umrem, hoću li ostaviti trag? Ne bih želio da itko doživi takvo što samo da bi shvatio da je život dar, kao što sam ja tada shvatio, ali to moramo shvatiti. I nakon toga sam dao ostavku na fenomenalnu funkciju, sjeo i počeo pisati”, kaže Crnkić i dodaje da je njegova prva knjiga brzo izišla iz njega i da je taj praktični savjetnik o uspjehu zapravo bio njegova katarza. Prva knjiga koju je pročitao na tu temu bila je knjiga Johna Maxwella, a danas je ostvario svoju veliku životnu želju jer je jedini certificirani govornik po Maxwellovoj metodi na ovim prostorima. On je, kaže Crnkić, mentor i najveće ime u svijetu liderstva, motivacijskog govorništva, životni je trener Baracka Obame, već godinama je na prvom mjestu bestselera, prodaje milijune knjiga, a jedan sat razgovora naplaćuje milijun i pol dolara.
‘Negativne osobe treba izbjegavati, a ovdje je ta negativnost dignuta na nivo nacionalnih sportova – svi su strašno negativni, ljubomora, zavist, sve pozitivno se ubije u pojam’
“Takve knjige počeo sam kupovati i čitati jer mi jednostavno škola i fakultet nisu davali odgovore na moja pitanja. Nisam bio ni super đak, bio sam čak i malo nestašan, pa su mi takve knjige došle kao vrata u svijet. Karijeru sam započeo kao najobičniji službenik, da bih postupno napredovao do te mjere da sam vodio veliku korporaciju. Istovremeno sam studirao, tako da dobro znam kako je to boriti se i što znači mučiti se da bi nešto ostvario. Učio sam, nakon fakulteta upisao sam MBA, a sjećam se da su mi rekli ‘što će ti MBA, imaš dobar posao’. Ali to je sve naš balkanski mentalni sklop”, priča Crnkić koji se u svojim knjigama i obraća „balkanskom mentalitetu”.
Kako objašnjava, u svojim knjigama spojio je istočnjačka duhovna vjerovanja i zapadnjački način života te ih prilagodio našim prostorima.
“Sličnih knjiga ima koliko hoćeš, ali naši ljudi ne mogu se poistovjetiti s onime što u njima piše jer su to drugačije kulture, drugačiji način razmišljanja, vjerovanja, način života. Autori nisu prošli ono što smo mi prošli, ne poznaju naš način pripovijedanja, našu kulturu. Ponekad neka izreka koju zapadnjaci razumiju kod nas zvuči posve bezvezno jer je nitko ne shvaća. To je nešto što sam ja odlučio promijeniti. Za mene je bilo važno da je mala, jer ljudi ne vole čitati ogromne knjige. Drugo mi je bilo važno da moja knjiga bude nabijena motivacijom, da bude praktična, da se može primijeniti, da joj se ljudi vraćaju. ‘Vuk’ je čak nadmašio moju prvu knjigu jer govori o jednom kompleksnijem fenomenu, fenomenu sreće. Upoznao sam puno biznismena, ali jako ih je malo sretnih. Posljednje poglavlje ‘7 tajni’ naslovljeno je ‘Svrha života je život sa svrhom’, čime sam zapravo započeo pisanje ‘Vuka’ jer sam s njom ušao u sferu duhovnosti, dok je ‘7 tajni’ više mehaničko definiranje ciljeva”, navodi 39-godišnji autor kojem je duhovnost jako važna. Ljudi iz zemalja bivše Jugoslavije, kaže, nisu povezani sa svojom duhovnošću, a jedan od razloga za to je kontinuirana depresija u kojoj žive. “Vuk” je nastao upravo iz pitanja kako se iz takvih situacija iščupati.
“Knjiga započinje poglavljem ‘I ti ćeš umrijeti’, totalnom istinom, ali i velikim tabuom na Balkanu, a završava poglavljem ‘I ti ćeš proći’. Knjiga je crno-bijela, a to je sve metafora tog vuka kojeg hraniš, odnosno hraniš li pozitivnog ili negativnog vuka u sebi. To je borba svakog dana i minute, borba za pobjedu. Život je deset posto onoga što se doista događa, a 90 posto onoga kako mi na to gledamo. Oduševljen sam rečenicom Sigmunda Freuda ‘Pazite dobro na svoje misli, jer vi ste oni koji ih slušate’. Misli su moćne a ljudi ih olako konzumiraju. Naš život poprima oblik naših misli, a sve ovisi o tome kakve informacije slušate ili gledate, s kakvim ljudima se družite. Pa koliko puta vam se dogodi da sjednete s ‘energetskim vampirima’, kako ih ja zovem…” govori Kenan Crnkić. Dodaje da mu je etimologija jako zanimljivo područje koje voli pratiti. “E, pa etimološki, sreća je nastala od glagola sretati se, nije li to zanimljivo? Postoje osobe s kojima se osjećate ugodno, sretno, s kojima vrijeme leti i to dovede do toga da ih želite ponovno vidjeti. Negativne osobe treba izbjegavati, a ovdje je ta negativnost dignuta na razinu nacionalnih sportova – svi su strašno negativni, ljubomora, zavist, sve pozitivno se ubije u pojam. Kako pomoći takvim ljudima opterećenima brojnim problemima? ‘Vuk’ je nastao na tim temeljima, s tom namjerom”, ispričao je Crnkić. Napominje da je pozitivan stav strašno važan, da je odraz našega gledanja na svijet.
“Mnogi kažu ‘ustao sam na lijevu nogu’. Pa tko te tjerao, brate, da ustaneš na lijevu? Vrati se u krevet i ustani na desnu! Kakve su to gluposti? Sami smo si, dakle, krivi za sve odluke. Knjige pišem i za samog sebe, jer i ja neprestano u sebi imam borbu između dobra i zla, svi smo izloženi raznim iskušenjima, zato je važna samorefleksija, da se zapitamo što smo i kamo idemo, što želimo, što su nam prioriteti”, objašnjava Crnkić. Primjer za to da je sve u našem stavu jest i crtež njegova sedmogodišnjeg sina. On je nacrtao dva kruga, jedan veliki i u njemu jedan manji.
“Taj crtež držim na mom radnom stolu i to je, rekli bi mi u Bosni, ‘niđe veze’. Ja kad pišem nešto, gledam u to i palo mi je na pamet da taj veliki krug nazovem krugom zabrinutosti, a mali krugom utjecaja. Taj krug zabrinutosti je ono na što ljudi troše 80 posto svog vremena i energije, o tome kakve su vlade, kakvi su ljudi, zašto se događa ovo ili ono, to su sve stvari na koje ne možeš utjecati, već te mogu izludjeti. Krug utjecaja je ono što ćeš danas raditi, što bi mogao za sebe ili nekoga drugog napraviti. Mislim da je cilj naše borbe za sreću bježati od kruga zabrinutosti prema krugu utjecaja”, savjetuje Kenan Crnkić. U svojim knjigama puno piše o inspiraciji i motivaciji, pa je dao svoje mišljenje o tome što je od toga važnije.
“Inspiraciju dobivate u valovima, meni dolazi na jako čudnim mjestima. Primjerice, jednom prilikom nalazio sam se na aerodromu u Podgorici i nešto se bilo dogodilo, neko čekanje, blokiran promet, svi su bili nervozni, a ja sam izvadio svoj laptop i nešto pisao. Ugledao sam stjuardesu koja je imala namješteni osmijeh. Na moje pitanje kako je, odgovorila je odlično, onako oštro i mehanički. I ja odmah napišem ‘Ako sreća krene od tebe lično, onda ćeš se uvijek osjećati odlično’ i stavim to na profil na Facebooku. Imao sam strašno puno pregleda, komentara na to. Događa mi se i da usred razgovora s nekim ljudima otrčim po papir i olovku i napišem nešto što sam čuo, da ne bih zaboravio. Motivacija, pak, ne traje, baš kao ni tuširanje. Zato se preporučuje svakodnevno. Važno je biti motiviran, sam sebe motivirati, držati uz sebe ljude koji te motiviraju, a bježati od onih koji su demotivatori”, ističe ovaj autor kojemu je važno motivirati druge. Stoga priprema CD s audiozapisom svojih knjiga, namijenjen slijepim i slabovidnim osobama, a on će se odreći prihoda od prodaje.
‘Najvažniji savjet političarima bio bi taj što bih im rekao da će i oni umrijeti. Rekao bih im da razmisle o tome da u ovom trenutku imaju poziciju koju im je narod dao da ostave trag, da nadžive život’
S obzirom na to da je upoznat s „balkanskim mentalitetom”, za Nacional odgovara kako bi motivirao političare u zemljama bivše Jugoslavije. Najvažnije što bi im rekao, kaže, jest da će umrijeti. Savjetovao bi im da razmisle o tome da imaju poziciju koju im je narod dao da ostave trag, da nadžive život. Kad bismo svi tako gledali sebe u ogledalo i to radili, svijet bi bio drugačiji.
Nakon prve dvije iznimno uspješne knjige, Crnkić planira objaviti i treću koja će se baviti, nakon uspjeha i sreće, životom, odnosno pitanjem kako nadživjeti život.
“Kako se može nadživjeti život? Ako ostavite trag, ali pozitivni trag. Svi se moramo zapitati što smo napravili, što je naš legacy, odnosno, što smo ostavili u nasljedstvo”, pojašnjava Crnkić.
Da je riječ zaista o jako popularnom štivu, pokazuje činjenica da je poznati hrvatski oftalmolog Nikica Gabrić kupio 200 primjeraka knjige “Pazi kojeg Vuka hraniš” te ih podijelio svojim zaposlenicima s kojima svakoga tjedna čita ulomke, kako bi ih motivirao i na njih pozitivno utjecao.
“Nikica je jedan sjajan čovjek kojeg ja nisam prije poznavao, a to su najljepša prijateljstva, ona koja nastanu na istim vrijednostima. Meni je taj podatak, da je kupio moje knjige, netko javio i rekao mi da me Nikica želi upoznati. Ideja je bila razgovor od 40-ak minuta, a ostali smo se družiti pet sati. On je jedan od onih pozitivnih odgovora na pitanje može li se biti bogat i sretan. Zato što voli ono što radi, kao i Steve Jobs”, kaže Kenan Crnkić. Dodaje da takvi ljudi rade za svoj „legacy”, za viziju, nisu fokusirani na novac. S takvim načinom razmišljanja, kako i piše u knjigama, uspjeh je zajamčen.
Komentari