Ovogodišnji naslov sezone Kazališta Ulysses, predstava “Tramvaj zvan čežnja” prema slavnoj nagrađivanoj drami Tennesseeja Williamsa, premijerno je izvedena u subotu u Utvrdi Minor na Malom Brijunu, a postavila ju je redateljica Lenka Udovički.
Snažan je to tekst koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim, a koji i dalje korespondira na brojne načine s aktualnim trenutkom općenito. Odnosno, kako se čulo, to je jedan od onih bezvremenskih tekstova koji govori o obitelji i o društvu kroz jednu snažnu metaforu koju je dramaturginja Željka Udovičić Pleština iskoristila na najbolji način za ovu predstavu.
Predstava je nastala u suradnji Ulyssesa, Beogradskog dramskog pozorišta i Belef festivala u režiji Lenke Udovički, predstava je postavljena prema prijevodu Vere Nešić i Dragoslava Andrića.
“Vrlo je jasno i nedvosmisleno sredinom prošlog stoljeća ovim tekstom Williams otvorio pitanje: može li jedna žena opstati u svijetu krajnjeg materijalizma, u gotovo histeričnim okolnostima koje melju naše živote”, zapisala je Udovičić Pleština o ovome tekstu.
Scenografkinja je Zorana Petrov, a za scenski pokret i koreografiju zaslužan je Staša Zurovac. Glazbu su skladali Nigel Osborne i Davor Rocco. Suradnica za scenski govor bila je Ljiljana Mrkić Popović, dizajner svjetla je Andrej Hajdinjak, a za zvuk se pobrinuo Marko Kekezović. Ulogama u toj zahtjevnoj, svevremenskoj predstavi, predstavili su se Branka Katić (Blanche), Vanja Nenadić (Stella), Miloš Petrović Trojpec (Stanley), Marko Todorović (Harold), Nađa Sekulić (Eunice), Jovo Maksić (Steve), Nikola Malbaša (Pablo), Miloš Lazarov (doktor) i Bojana Stojković (medicinska sestra).
Komentari