Hrvatski kazalištarci godinu koja je na izmaku ispraćaju kao godinu obilježenu pretjeranom politizacijom kulture, što se negativno odrazilo na čitav sektor, pri čemu su najveći teret podnijeli nezavisni umjetnici koji su pak, unatoč tome, pokazali izuzetnu otpornost i kreativnost.

“Što se kulture tiče, 2016. godina čini se iznimno turbulentnom, prije svega zbog nerazumijevanja uspostavljenog na relaciji između Ministarstva kulture, nezavisne scene i Kulturnjaka 2016.”, ocijenila je u razgovoru za Hinu intendantica Hrvatskog narodnog kazališta (HNK) u Zagrebu Dubravka Vrgoč.

Ti su prijepori nedvojbeno oduzimali svima mnogo vremena, energije, ali i onog entuzijazma nužno potrebnog za umjetničko stvaranje, smatra.

S time se slaže i redateljica i glavna urednica portala Teatar.hr Nora Krstulović, koja godinu 2016. opisuje kao “godinu koju je obilježio gotovo potpuni rasap ionako neodrživog sustava kojem su hitno potrebne radikalne reforme, te nepodnošljiva lakoća politizacije svega i svačega, koja je od u svijetu iznimno cijenjene ovdašnje kulturne scene u vlastitom dvorištu napravila ‘slučaj'”.

Godinu 2016. pamtit će kao godinu u kojoj je zakonodavni okvir u kojem rade domaći teatri “konačno prokazan kao potpuno neodrživ i besmislen”, istaknula je, što su pokazali brojni skandali s Kazališnim vijećima, od zagrebačke Komedije (u kojoj promjena ravnatelja traje već godinu dana), preko HNK Split (koje je od Ministarstva kulture tražilo dozvolu da primjeni ZOK) i zagrebačkog HNK (čije je vijeće derogiralo Državnu reviziju), pa do aktualne situacije u riječkom HNK.

“Dapače, potonje kazalište pokazalo se zapravo paradigmatskim primjerom svih boljki domaćeg glumišta, ali i odnosa sustava prema njemu. Feudalna odredba Zakona o kazalištima po kojoj Ministarstvo kulture ima pravo odobravati intendante nacionalnih teatara čak i kad u njihovim proračunima sudjeluje s tek s par postotaka, dovela je HNK Rijeka i resorno ministarstvo sve do Upravnog suda”, istaknula je Krstulović.

“Ekspresna presuda u tom slučaju potvrdila je pak najtužniju činjenicu prošle kulturne godine u Hrvatskoj: da su ideološki ispadi bivšeg ministra Zlatka Hasanbegovića bili samo dimna zavjesa za njegovo nepoznavanje resora, osobni probitak i eklatantno kršenje zakona”, ocijenila je.

Na popis slučajeva vježbanja “političkih mišića” lokalnih samouprava nad ustanovama u kulturi Krstulović je uvrstila i odluku zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića da usprkos brojnim protestima struke Zagrebački plesni centar pripoji Zagrebačkom kazalištu mladih, kao i njegov (neuspjeli) pokušaj da Baletnu školu s Gornjeg grada preseli u nedovršeni Konzumov shopping centar u Gračanima, za što se, kako ističe, trebalo izdvojiti čak 2,7 milijuna eura.

Neovisni sektor kao nositelj kulturne izvrsnosti

Najbolje kazališne vijesti “godine u kojoj je kultura spala na prosjački štap i zaslugom politike pretvorena u hodajuću metu za istresanje frustracija i netrpeljivosti”, priskrbio je privatni sektor, istaknula je Krstulović.

“U Zagrebu je osnovan prvi hrvatski kazališni klaster, Zmajevo gnijezdo, a Teatar Ulysses organizirao je najvažnije kazališno gostovanje sezone, ono londonske Almeide s predstavom ‘Richard III’, koja će – kako sad stvari stoje – ‘pobrati’ sve ključne britanske kazališne nagrade sezone”, pojasnila je.

“Za razliku od njih, Dubrovačke ljetne igre s gotovo deset puta većim budžetom, ne mogu se već godinama pohvaliti niti jednim jedinim relevantnim gostovanjem u dramskom programu, ali ni vlastitim u inozemstvu”, ocijenila je.

Dodatnu sol na tu ranu utrljao je uspjeh poduzetničkog projekta “Midsummer Scene” koji se Igrama odvija “pod nosom”, na Lovrijencu, a čija ovoljetna produkcija “Hamleta” već tjednima s ogromnim uspjehom igra u Beču, kao što je to ovog ljeta bio slučaj i s predstavom “Ti koja imaš ruke…” Vesne Tominac i Ivana Lea Leme, a koja je tjednima oduševljavala publiku i kritiku u Edinburghu, napomenula je Krstulović.

“Stoga je posve neshvatljivo da je u 2016. godini baš taj, najagilniji segment domaće kulturne – pa tako i kazališne – scene, a koji čine samostalni umjetnici, najviše nastradao u proračunskim škarama, pri čemu su izdvajanja za njih smanjena u proračunu za iduću godinu za čak dva milijuna kuna, dok je istodobno cijena njihova rada poreznom reformom porasla za oko sedam posto”, upozorila je.

Ravnateljica Zagrebačkog kazališta mladih (ZKM) Snježana Abramović Milković također smatra da je značajna negativnost koju nam 2016. ostavlja u nasljeđe i koja će dugotrajno obilježiti hrvatsku kulturu to što porezna reforma nije izuzela autorske honorare.

“Dva mjeseca prije nove fiskalne godine izglasana je na brzinu i u zadnji tren, bez konzultacija sa strukom, porezna reforma koja će poskupjeti rad umjetnika, reforma koja dokazuje da je Hrvatska korporativna država koja brine o krupnom kapitalu. Izglasana je kada su već isplanirani budžeti i prijavljeni programi za sljedeću godinu, što je u stvari katastrofalno i neprofesionalno”, upozorila je.

Pozitivno je to što je za novu ministricu kulture izabrana Nina Obuljen Koržinek, koja ima veliko iskustvo u upravljanju, strateškom planiranju kulture i međunarodnoj suradnji, napomenula je Abramović Milković, kao što je pozitivno i to da je, usprkos stalnoj tendenciji reduciranja sredstava za kulturu, Zagreb ostao kulturna metropola, s velikim brojem kulturnih sadržaja, svjetskih izložbi, predstava i koncerata.

“U kazalištu se sve više okrećemo vlastitim kreativnim potencijalima i plasiranju suvremenih hrvatskih pisaca i mladih redatelja, što je donekle uvjetovano financijskom krizom ali se pokazalo i kao dobar smjer razmišljanja i rada”, kazala je.

“Tri zime” Tene Štivičić neprijeporni vrhunac 2016.

I intendantica HNK-a Zagreb Dubravka Vrgoč ističe da će se, unatoč svim previranjima, godina 2016. ipak pamtiti po nekim važnim umjetničkim ostvarenjima, kao i nastojanjima naših umjetnika da što više budu prisutni na europskoj umjetničkoj sceni.

“Što se HNK-a Zagreb tiče, to je godina u kojoj smo u Drami s jedne strane Kosorovom ‘Ženom’ pokazali na koji način jedno nacionalno kazalište treba učiniti suvremenom gotovo zaboravljenu dramsku baštinu, a s druge strane predstavom ‘Tri zime’ Tene Štivičić teatar izravno uveli u dijalog s ovim vremenom”, kazala je.

Trenutno je najvažnije, smatra intendantica, da je središnja hrvatska nacionalna kazališna kuća svojim repertoarom i pristupom ponovno stekla povjerenje publike.

Ravnatelj zagrebačkog Gradskog dramskog kazališta Gavelle Boris Svrtan pridružio se ocjeni da je postavljanje nagrađenog teksta Tene Štivičić “Tri zime” u HNK-u jedan od najvažnijih kulturnih događaja u 2016.

“Kad je o kazalištu riječ, svakako bih izdvojio i 31. Gavelline večeri s popratnim programom koji je u suradnji s Akademijom dramske umjetnosti našoj publici predstavio dvije hvaljene studentske produkcije, te našu najnoviju premijeru ‘Priče iz bečke šume’ Odona von Horvatha u režiji Igora Vuka Torbice”, kazao je.

“No, bilo je još pozitivnih i vrijednih kulturnih događanja, među kojima svakako valja spomenuti izložbu Alberta Giacomettija u Umjetničkom paviljonu i koncert Ive Pogorelića u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu”, dodao je.

Odlazak Ante Stamaća obilježio kraj godine

Teatrologinja Mira Muhoberac ne slaže se s ocjenom da Dubrovačke ljetne igre nemaju što ponuditi publici.

“Predstava ‘Kafetarija’, prema tekstu Carla Godlonija i prijevodu Frana Čale, premijerno prikazana na Dubrovačkim ljetnim igrama u izvođenju Festivalskoga dramskog ansambla i u režiji Vinka Brešana pred nekoliko tisuća gledatelja pokazuje da je festivalska publika iznimno zainteresirana za dobre, velike predstave koje spajaju tradiciju i suvremenost, i da istodobno mogu biti ‘hommage’ sjajnim umjetnicima kojih više nema među nama i put prema suvremenosti”, kazala je.

“Ta je predstava osvojila Dubrovnik i samo srce Grada te negirala mišljenje da se u središtu ljetnoga Dubrovnika, unutar gradskih zidina, zbog velikoga broja turista, više ne mogu prikazivati predstave. Dogodilo se suprotno, a spoj izvrsne glume i dobre glazbe i koreografije te sjećanja na stara vremena iz 1978. i ljude koji pamte da bi pamćenje pretvorili u ludičnost i radost te znaju svoju struku osvojili su publiku”, smatra Muhoberac.

Za “Kafetariju” je “izvrsne kostime u duhu sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća” napravila kostimografkinja Doris Kristić, koja je u 2016. obilježila četrdeset godina umjetničkoga djelovanja, što ta istaknuta dramaturginja, kazališna i književna kritičarka izdvaja kao jedan od najistaknutijih događaja u hrvatskom kazalištu ove godine.

Ipak, kraj godine obilježio je jedan tužan događaj, istaknula je Muhoberac, odlazak akademika Ante Stamaća, “nakon i iza kojega u kulturi, književnosti, kazalištu i prevođenju ostaje golema praznina”.

“Profesora Stamaća naraštaji studenata pamte kao karizmatičnoga predavača koji je spajao znanost i umjetnost, vrhunsku erudiciju, memoriju i senzibilitet. Aktivan član i dužnosnik Matice hrvatske, svojim je vrhunskim prinosima obogatio znanstveni i umjetnički život niza institucija, biblioteka i časopisa”, kazala je.

Svojom golemom energijom i radošću stvaranja dao je visoke prinose u hrvatskom pjesništvu, a njegovi prijevodi Huizinge, Lockea, Brechta, Rilkea, Goethea, Jaspersa i brojnih drugih znanstvenika, filozofa i književnika, ostaju trajno vlasništvo hrvatske kulture, ali i poticaj brojnim prevoditeljima koji u ovom trenutku promiču hrvatsku kulturu u svijetu i djeluju kao prevoditelji u vrijednim hrvatskim izdavačkim kućama, poručila je Muhoberac.