Kazahstan, jedan od najvećih svjetskih proizvođača energije, predodređen je za prvaka zelene tranzicije u Srednjoj Aziji. Nebrojeno puta ponovljeno je to na Astanskom međunarodnom forumu, koji se bavio i jednom od trenutačno najbitnijih globalnih tema. Strategiju prelaska na zelenu ekonomiju u Kazahstanu su donijeli još prije deset godina, kada je ta zemlja postala i prva srednjoazijska republika koja je uvela sustav za trgovanje emisijama štetnih plinova.

“Sustav trgovanja emisijama važan je pokretač naše energetske tranzicije. Kroz ulaganja u tzv. zelene projekte kazahstanske tvrtke mogu od države dobiti karbonske kredite i njima trgovati, na taj način mijenjamo mentalitet i poslovne zajednice. Istovremeno, svjesni činjenice da raspolažemo s velikim resursima nafte i plina, koji su jeftin izvor energije, moramo biti jako oprezni pri planiranju tranzicije kako ne bismo uništili razne kazahstanske industrije“, pojašnjava zamjenik direktora Međunarodnog financijskog centra u Astani Danijar Kulbekov, naglašavajući da više od 80 posto kazahstanskih emisija štetnih plinova dolazi iz sektora energetike, koji se dugoročno mora dekarbonizirati.

Strategiju prelaska na zelenu ekonomiju u Kazahstanu su donijeli još prije deset godina, kada je ta zemlja postala i prva srednjoazijska republika koja je uvela sustav za trgovanje emisijama štetnih plinova. FOTO: Dragan Nikolić

“Svjetska banka procjenjuje da bi Kazahstan s primjenom Mehanizma EU-a za graničnu prilagodbu emisija ugljika godišnje na izvozu mogao izgubiti više od 250 milijuna američkih dolara. Najugroženiji bi mogli biti izvoznici željeza i čelika. Ako bi taj mehanizam obuhvatio i naftu, ti bi gubici mogli porasti na 1,5 bilijuna dolara. Predlaže se stoga diverzifikacija i prelazak na održiviju ekonomiju – energetska učinkovitost i proizvodnja čiste energije, te rudarenje minerala ključnih za globalnu tranziciju prema niskougljičnom gospodarstvu (cink, volframit, barit, bakar, fluorit, željezo), kao i uranija i rijetkih metala”, napominje Olžas Agabekov, direktor kazahstanskog Centra za zelene tehnologije i investicije.

‘Moramo biti jako oprezni pri planiranju tranzicije kako ne bismo uništili razne kazahstanske industrije’, rekao je Danijar Kulbekov. FOTO: Dragan Nikolić

Globalna potražnja za kritičnim sirovinama tijekom sljedećih desetljeća eksponencijalno će rasti, osobito kada je riječ o mineralima koji se koriste u baterijama električnih automobila. Predviđanja govore kako će potražnja za litijem, primjerice, do 2030. porasti 12 puta, a do 2050. 21 put. Bogat ne samo litijem već i nizom rijetkih metala, Kazahstan će nesumnjivo odigrati bitnu ulogu u globalnoj zelenoj tranziciji. Zasad je, međutim, popis lijepih želja dug i financijski izazovan te ga neće biti lako ostvariti. Oko 70 posto električne energije Kazahstan, naime, i dalje dobiva iz ugljena. Plan je da do 2050. polovinu svojih potreba za strujom namiruje iz obnovljivih izvora. Do 2030. trebao bi smanjiti emisiju stakleničkih plinova najmanje za 15 posto u odnosu na 1990., za što je potrebno 10 milijardi američkih dolara ulaganja. Možda i najveći ekonomski i društveni izazov jest ideja o karbonskoj neutralnosti Kazahstana do 2060., formalizirana početkom veljače ove godine.

‘Svjetska banka procjenjuje da bi Kazahstan s primjenom Mehanizma EU-a za graničnu prilagodbu emisija ugljika godišnje na izvozu mogao izgubiti više od 250 milijuna američkih dolara’, kaže Olžas Agabekov. FOTO: Centar za zelene tehnologije i investicije

„Kada se susrećem s velikim investitorima neprestano govorimo o važnosti dekarbonizacije, o zakonima koje možemo donijeti kako bismo je pospješili, o zelenoj tranziciji. Jasna nam je veza između čišćeg okoliša i veće kvalitete života. Energetska tranzicija i prijelaz na obnovljive izvore energije moraju biti postupni i pravedni te ne smiju biti na štetu najranjivijih skupina u našem društvu. Moramo donijeti mjere koje će olakšati prelazak stanovništvu na obnovljive izvore. Jedna od njih jest i širenje mreže centralnog grijanja, kako bismo smanjili grijanje domaćinstava na ugljen“, obrazlaže kazahstansku strategiju iskoraka prema zelenijem energetskom horizontu ministrica ekologije i prirodnih resursa Zulfija Sulejmenova.

Kazahstanski put prema karbonskoj neutralnosti bit će trnovit, nema sumnje. Jer iako je novi zakon o okolišu, koji forsira učinkovitije tehnologije i zahtjevnije standarde, stupio na snagu 2021., tek jedna od deset privatnih tvrtki u Kazahstanu slijedi klimatsku agendu…

‘Želimo proširiti mreže centralnog grijanja kako bismo smanjili grijanje domaćinstava na ugljen’, rekla je MegaWattu Zulfija Sulejmenova

“U izdavanje tzv. zelenih obveznica krenuli smo u sklopu pilot-projekta 2020., njihova ukupna vrijednost iznosila je tek oko pola milijuna američkih dolara. Ali to je utrlo put današnjem tržištu zelenih obveznica i zelenih kredita, teškom gotovo 400 milijuna dolara. Očekujemo da će do kraja godine on vrijediti više od milijardu dolara”, optimističan je Danijar Kulbekov.

“U Kazahstanu je lani bilo 130 postrojenja za obnovljivu energiju, kapaciteta 2400 MW. Obujam proizvodnje tih pogona iznosio je 5,11 milijardi kWh ili 4,5% ukupne proizvodnje struje u zemlji. U 2023., kada će ta brojka dosegnuti 5%, bit će pušteno u rad još petnaest novih objekata ukupnog kapaciteta 276 MW. Uz to, planira se uvođenje još 6500 MW obnovljivih izvora, s naglaskom na energiju vjetra. Nije nebitno, hidroenergija u energetskoj bilanci trenutačno sudjeluje s oko 10 posto”, taksativno nabraja i bistri trenutačnu situaciju kada su u pitanju obnovljivi izvori Olžas Agabekov.

Centar Astane, glavnog grada Kazahstana koji ima nešto više od milijun stanovnika. FOTO: Dragan Nikolić

Na Astanskom međunarodnom forumu bilo je nemoguće ne zamijetiti prisutnost velikih bliskoistočnih igrača. Uostalom, neki od najvećih projekata na polju obnovljive energije u Srednjoj Aziji financiraju zemlje Vijeća za zaljevsku suradnju (na kazahstanskom tržištu od ove su godine prisutni Masdar, čije je sjedište u UAE-u, te saudijski ACWA Power). Ni Europljani se ne drže po strani. Na marginama foruma francuski Total i fond Samruk-Kazyna potpisali su sporazum o izgradnji goleme, 1GW snažne vjetroelektrane i sustava za pohranu energije s baterijom od 600 MWh. Početno ulaganje u to postrojenje iznosi milijardu i pol američkih dolara. Oko bogate energetske trpeze u Kazahstanu vrzma se i China Power, naravno. Jer očekuje se otvaranje prilika za golema strana ulaganja i u solarnu energiju, budući da uz vjetar Kazahstan obiluje i Sunčevom energijom… Ključnu ulogu u dekarbonizaciji dvaju sektora koji najviše zagađuju okoliš, rudarstva i prometa, odigrat će u ovoj golemoj zemlji – zeleni vodik. Krajem prošle godine kazahstanska vlada potpisala je 50 milijardi dolara vrijedan ugovor o izgradnji jednog od pet najvećih proizvodnih pogona na svijetu s europskom grupacijom obnovljivih izvora energije Svevind. Plan je na zapadu Kazahstana od 2032. proizvoditi dva milijuna tona zelenog vodika godišnje, što odgovara petini količine koju EU namjerava uvoziti od 2030. Ne čudi stoga što je Njemačka u Astani otvorila diplomatski ured koji se bavi isključivo proizvodnjom i uporabom zelenog vodika…

Plan je na zapadu Kazahstana od 2032. proizvoditi dva milijuna tona zelenog vodika godišnje, što odgovara petini količine koju EU namjerava uvoziti od 2030. FOTO: Dragan Nikolić

“Tijekom svibanjskog foruma zemalja Srednje Azije i EU-a naznačeno je nekoliko projekata u sklopu kojih bi se u Kazahstanu trebali proizvoditi zeleni amonijak i zeleni vodik, a potom izvoziti u Europu i Aziju. To je samo dio priče o zelenoj tranziciji koje u našem slučaju nema bez ulaganja privatnog kapitala. Naime, u dosezanju karbonske neutralnosti do 2060. potrebno nam je javno-privatno partnerstvo. Na tom putu treba nam najmanje 600 milijardi američkih dolara investicija. 86 posto te sume mora doći iz privatnog sektora, od kojeg ne možemo očekivati da se naglo probudi iz zimskog sna i pohrli ulagati. Država na tome mora itekako poraditi,” upozorava Danijar Kelbetov.

MegaWattov suradnik Dragan Nikolić jedini je hrvatski novinar koji je prisustvovao Astanskom međunarodnom forumu. FOTO: Privatna arhiva

Zemlji potpisnici Pariškog klimatskog sporazuma svakako će u dekarbonizaciji pomoći oslanjanje na prirodni plin i nuklearnu energiju. Jer i u Kazahstanu, kao i u Europskoj uniji, nuklearke postaju dio zelene i održive taksonomije.

Zemlja koja je najveći svjetski proizvođač uranija i zadovoljava oko petinu europskih potreba planira izgradnju prve komercijalne nuklearne elektrane. Do kraja godine znat će se jesu li za strateškog partnera u tom poslu izabrali Kineze, Ruse, Francuze ili Korejce…

Kazahstanu, zemlji potpisnici Pariškog klimatskog sporazuma, svakako će u dekarbonizaciji pomoći oslanjanje na prirodni plin i nuklearnu energiju

Srednja Azija prva je linija obrane protiv klimatskih promjena

Srednja Azija prva je linija obrane protiv klimatskih promjena, sve češći i jači vremenski ekstremi godišnje prouzroče gubitak od više od jedan posto regionalnog BDP-a. Prošlogodišnje istraživanje Svjetske banke pokazalo je da bi do kraja stoljeća temperatura u tom dijelu svijeta mogla porasti nevjerojatnih 5,3 Celzijeva stupnja. To nužno znači i zastrašujuću dezertifikaciju, o čemu bi romane mogli pisati stanovnici područja uz Aralsko more. Nekad su ga prihranjivale dvije rijeke, Sir-Darja i Amu-Darja. Tijekom postojanja SSSR-a velika količina vode iz obje rijeke odlazila je na jalovo natapanje polja pamuka, riže i rajčice u gotovo pustinjskom području Srednje Azije, na teritoriju danas neovisnog Uzbekistana. Uslijed evaporacije vode iz jezera i značajnog isušivanja delti obiju rijeka, uslijedila je jedna od najvećih svjetskih ekoloških katastrofa. Nekad četvrto najveće svjetsko jezero do 1989. podijelilo se na dva dijela, a do 2009. uvelike isušilo. Salinitet Aralskog mora postao je triput veći od onoga morske vode, a golem dio teritorija pretvorio se u slanu pustinju (dezertifikaciju su potvrdile satelitske snimke NASA-e iz 2014., kada je nekadašnji istočni bazen Aralskog mora pretvoren u pustinju Aralkum). Ostala je tek jedna desetina izvorne vodene površine, nestalo je šest milijuna hektara poljoprivrednog zemljišta, bioraznolikost se smanjila 40 posto. Između ostaloga, broj plućnih bolesti, zbog udisanja prašine s isušenog dna jezera, pune pesticida i gnojiva, povećao se među tri i pol milijuna stanovnika te regije nekoliko puta. Kao i smrtnost rodilja i novorođenčadi. Ljudi su osuđeni na konzumaciju slane vode… Prije točno tri desetljeća pet srednjoazijskih zemalja osnovalo je stoga Međunarodni fond za spas Aralskog jezera.

‘Provodimo odluku predsjednika Tokajeva da se tijekom pet godina diljem Kazahstana zasade dvije milijarde sadnica stabala’, kaže Asilhan Asilbekov. FOTO: Dragan Nikolić

„Izgradnja brane Kok-Aral na kazahstanskom dijelu jezera, koja ga je podijelila napola, imala je odlučujući utjecaj na revitalizaciju Sjevernog Aralskog mora, koje je površinom manje i nalazi se na našem teritoriju. Ta brana, čiju je izgradnju 2005. financirala Svjetska banka, ima dvojaku ulogu. Prva je akumuliranje vode u Sjevernom Aralskom moru, a druga ispuštanje njezinih viškova u južno, sada zasebno jezero. Prema lanjskim podacima, volumen vode u Sjevernom Aralskom moru više se nego udvostručio. Razina je porasla četiri metra, a pao je njezin iznimno visoki salinitet, zbog kojega su izumirale riblje vrste. Međutim, polovina južnog dijela Aralskog mora, koja se nalazi na teritoriju Uzbekistana, gotovo je isušena. Uzbečke vlasti ionako nastavljaju s pogubnom praksom natapanja polja pamuka iz Amu-Darje, a obavljaju i naftna istraživanja u isušenom dnu. Prije nego što smo izgradili branu, nekadašnja luka Aralsk od obale je bila udaljena oko 70 kilometara. Sada ta udaljenost iznosi 17 kilometara. Povećao se broj ribljih vrsta u jezeru, kao i njihova brojnost. Gotovo propala riboprerađivačka industrija, koja je nekad zapošljavala 40 tisuća ljudi i na koju je otpadala šestina ukupnog ribljeg ulova bivšeg SSSR-a, polako dolazi sebi. U blizini Aralska niknule su i tri tvornice s europskim atestima, jedna od njih izvozi očišćenog soma i smuđa u Norvešku“, daje presjek trenutačnog stanja Asilhan Asilbekov, čelnik kazahstanskog Fonda za bioraznovrsnost, koji je uključen u očuvanje i obnovu Aralskog mora, a osnovan je 2007., na inicijativu UNDP-a i Ministarstva ekologije i prirodnih resursa.

‘Sa Svjetskom bankom radimo na održavanju ekosustava dijela Aralskog mora’, rekla je Zulfija Sulejmenova. FOTO: Astana International Forum

Godine 2008. Svjetska banka financirala je i projekt za povećanje pošumljenosti Kazahstana. Dio projekta bila je i revitalizacija isušenog dna Aralskog mora, koje je zasađeno pustinjskim stablom saksaulom. To stablo može inače dosegnuti visinu i od 7 metara, a korijenje biti dugo i do 3 metra i naći put do sve nižih razina podzemnih voda u pogođenom području. Glavni razlog zašto je njime inicijalno zasađeno više od 54 tisuće hektara površine (preživjelo je oko 30 posto sadnica) jest činjenica da uz sebe može vezati i do 4 tone pijeska i soli, koje preostalo lokalno stanovništvo naziva suhim suzama Arala.

„Trenutačno provodimo odluku predsjednika Tokajeva da se tijekom pet godina diljem Kazahstana zasadi dvije milijarde sadnica stabala. Od toga će biti gotovo 180 milijuna onih saksaula na području isušenog dna Aralskog mora. Svi mi stručnjaci neprestano pozivamo državu da stvori zelene pojaseve saksaula uokolo svakog naselja u blizini Aralskog mora kako bismo ih zaštitili od pijeska i soli. Radimo na privlačenju domaćih i stranih donora i investitora koji će pridruživanjem projektu pomoći u revitalizaciji tamošnjeg ekosustava, ali i dobiti tzv. karbonske kredite, kojima mogu trgovati na financijskim tržištima“, sumira Asilbekov, napominjući da je nestanak tako velike vodene površine u tom dijelu Srednje Azije prouzročio hladnije zime te toplija i suša ljeta.

Jedna od posljedica dezertifikacije regije Aralskog mora jest i povećan broj velikih pješčanih oluja u tom području. I do 200 milijuna tona prašine i soli podiže se godišnje u atmosferu s isušenog dna nepovratno izgubljenog jezera (uz pomoć UNDP-a, izvedena su istraživanja tijekom kojih su male čestice slane prašine iz Aralskog mora pronađene čak i na Antarktici ili Grenlandu te u SAD-u). U Aralkumu, selu u blizini Aralskog mora, nanosi pijeska znaju doseći visinu krovova na kućama. Njime je zatrpana čak i željeznička pruga, pa se svakodnevno mora čistiti od pijeska…

Kazahstan tijesno surađuje s Uzbekistanom kako bi zajedničkim snagama spasili ono što je ostalo od Aralskog mora te ublažili posljedice školskog primjera propasti jednog ekosustava. FOTO: Fond za bioraznolikost

„Kazahstan je predan razvijanju dugoročnih i ekološki prihvatljivih rješenja kako bi revitalizirao svoj dio Aralskog mora. Zajedno sa Svjetskom bankom radimo na održavanju tamošnjeg ekosustava. Sadnja saksaula na gotovo 200 tisuća hektara površine u protekla tri desetljeća primjer je takvog pristupa“, zaključuje Zulfija Sulejmenova, dodajući kako prognoze hidrogeografa za dvije glave rijeke Srednje Azije nisu dobre – Amu-Darja i Sir-Darja do 2050. mogle bi izgubiti i do 15 posto svojih vodotoka.

Kazahstan tijesno surađuje s Uzbekistanom kako bi zajedničkim snagama spasili ono što je ostalo od Aralskog mora te ublažili posljedice školskog primjera propasti jednog ekosustava (novu novčanu injekciju od više od milijun i pol dolara obećao im je nedavno i USAID). Uzbeci su se s dezertifikacijom suočili prije svojih susjeda, pa su dosad već zasadili saksaulom više od milijun hektara površine. U konačnici bi trebalo nastati transgranično područje pješčanih dina pošumljeno tim žilavim pustinjskim drvetom. Na golemu ekološku katastrofu podsjetit će i pokoji ribarski brod ukopan u pijesku. A nekad su ga na Aralskom moru nosili valovi visine i do sedam metara…