Opatijska putnička agencija Katarina Line surađuje s više od tri tisuće stranih partnera i u trideset godina poslovanja u Hrvatsku je dovela stotine tisuća turista iz cijelog svijeta.

Katarina Line veliki je promotor nautičkog turizma jer se je njena vlasnica Katica Hauptfeld od osnutka agencije fokusirala na razvoj segmenta krstarenja na manjim brodovima, a uslijed čega su tijekom godina izgrađeni broji mini kruzeri i postali jedan od najbrže rastućih nautičkih sektora u Hrvatskoj. Hrvatska je prva u svijetu počela graditi mini kruzere za višednevna krstarenja, danas ima najveću flotu luksuznih plovećih hotela na Mediteranu i na stranim tržištima, posebice u Americi i Australiji, privlači boutique goste visoke platežne moći. Katarina Line je 2023. dočekala s flotom od 45 brodova te je tim povodom Navigare u Opatiji razgovarao s Katicom Hauptfeld o potvrđenim rezervacijama i već realiziranim krstarenjima, ali i o problemima s kojima se ona i brodari suočavaju.

Katica Hauptfeld za Navigare ističe kako ove godine očekuje dobru nautičku sezonu, ali upozorava da će nedostatak domaćeg kadra i nedovoljno razvijena infrastruktura za privez brodova bitno utjecati na kvalitetu usluge. Ističe i da država ne ulaže dovoljno u promociju krstarenja, kao ni u produženje sezone jer, kako kaže, u travnju, lipnju i listopadu goste dovode u sablasne i mrtve gradove.

Navigare: Kako ste počeli nautičku sezonu, kakve najave imate i koliko ćete turista u Hrvatsku ove godine dovesti?

Sezona nam je počela 15. travnja, kada je iz opatijske luke na krstarenje krenulo 36 američkih turista. Riječ je o novoj ponudi za američko tržište, u kojoj smo spojili sjever i jug Hrvatske, gdje se putuje sedam dana od Opatije do Dubrovnika. Cilj nam je bio prezentirati Opatiju jer ona nije toliko poznata na američkom tržištu kao što su to Split i Dubrovnik, i drago nam je da je taj aranžman potpuno rasprodan za cijelu sezonu, sve do kraja listopada. U ovom aranžmanu je veća koncentracija na kulturni sadržaj jer gosti dolaze s američkih fakulteta i svaki tjedan dolazi nova grupa s fakulteta iz cijele Amerike. Valja istaknuti da za ovaj program postoji interes već i za iduću godinu. To je desetodnevni aranžman u kojem gosti prije ukrcaja na brod tri dana provedu u Zagrebu, i to su divni aranžmani. Ove će godine biti puno bolje nego što je bilo 2022., u kojoj smo ostvarili svega 70 posto od naših prijašnjih brojki. U 2019., koju uzimamo kao referentnu godinu, u Hrvatsku smo doveli 130 tisuća turista – što na brodove, što na kopno. Možda će vas iznenaditi činjenica da smo jači na kopnu nego na moru jer od tih 130 tisuća, njih 36 tisuća plovilo je na brodovima. Kad kažem na kopnu, mislim na 100 tisuća turista koji su boravili u hotelima od Umaga do Cavtata, ali i u unutrašnjosti zemlje. Ali, naravno, mi vežemo i spajamo aranžmane, kao što je to ovaj koji počinje u Zagrebu, tako da nam se mnoge ture poklapaju. Imamo i turu koja počinje u Veneciji zato što Venecija ima dobre prekooceanske veze, a Amerikanci žele direktan let. Oni ne žele puno presjedati tako da treba sve više raditi na tomu da se u Hrvatsku uvedu direktni letovi “preko bare”. Dobar je znak što od kraja svibnja Dubrovnik ima direktnu vezu s New Yorkom. Našoj su agenciji svuda otvorena vrata jer smo poznati po tome da smo korektni i u 31 godinu poslovanja nikada za nas niste mogli čuti da smo nekome ostali dužni, da ne plaćamo pratitelje ili prijevoznike. Oni su nam jednako važni kao i naši strani turisti jer bez njih ne bismo mogli raditi. U ovom poslu svi trebaju biti zadovolji, a čovjek ne može biti zadovoljan ako nije plaćen.

‘Sada su nam Amerikanci glavni gosti i njima to nije skupo, a iako ima problema s letovima, oni nam dolaze i bez njih bismo teško napunili luksuzne brodove’, kaže Katica Hauptfeld. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Navigare: Uz stalno zaposlene djelatnike, tijekom sezone krstarenja angažirate i honorarne suradnike te organizirate posjete lokalnim restoranima i proizvođačima, koliko ljudi zapravo ovisi o ovom poslu?

U sjedištu Katarine Line u Opatiji zaposleno je 40 ljudi, pored toga imamo pet stalno zaposlenih u uredu u Splitu i tri u Dubrovniku. Kad se tome dodaju tour lideri, odnosno pratitelji na svakom brodu koji plovi pod našom zastavom, taj je broj daleko veći. Jedino uz pratitelja, kojem se može u svakom trenutku obratiti, gost se osjeća potpuno sigurnim na svom odmoru. Naravno, gosti se uvijek mogu obratiti posadi broda, ali posada radi svoj dio posla, a agencija mora odraditi svoj dio. Tako da se na svakom od tih brodova, a imamo ih preko 40, nalazi isto toliko pratitelja raznih specijalizacija koji svaki tjedan s nama plove. Ponekad angažiramo i profesore koji drže predavanja za određene grupe, bilo na brodu ili kopnu. To je jedna velika lepeza ljudi koji za nas honorarno rade i zarađuju. Tomu svakako treba dodati i glazbenike koji na brodovima deluxe kategorije zabavljaju goste za vrijeme Kapetanske večere, i njih angažiramo širom Jadrana. Na brodu se nalazi i posada koju zapošljava brodar, te brodove treba očistiti u svakoj luci i na tome se angažiraju dodatni ljudi, zatim su tu i razni majstori. Dakle, ogroman broj ljudi involviran je u ovom poslu. Isto tako, mi smo prvi počeli raditi program gdje imamo doručak i ručak na brodu, a ne večere. I to s ciljem da gost izađe s broda i svaku večer u drugom mjestu sjedne nešto pojesti u lokalnom restoranu. U deluxe kategoriji imamo uvijek dogovoren “heritage dinner”, gdje gosti imaju prilike vidjeti nešto iz unutrašnjosti mjesta u koje pristajemo. Primjerice, na Pelješcu ih vodimo u Kunu Pelješku gdje čovjek ima svoje magarce i priča im o magarećem mlijeku koje prodaje. To su sve obiteljska poljoprivredna gospodarstva koja imaju samo svoje proizvode i oni su počeli ovisiti o nama i našim grupama. Pored naših pratitelja, angažiramo i lokalne vodiče te i oni uvelike o nama ovise. Upravo nam je lokalni vodič nedavno u unutrašnjosti Hvara otkrio jednu divnu malu konobu koju ćemo već iduću godinu uključiti u našu ponudu. Tako da stalno tražimo nešto autentično i posebno, a što gosti ne mogu naći dok borave u srcu turističkih mjesta.

‘U 2019., koju uzimamo kao referentnu godinu, u Hrvatsku smo doveli 130 tisuća turista – što na brodove, što na kopno. Plovilo je njih 36 tisuća’

Navigare: S koliko stranih partnera, odnosno agencija, turoperatora i agenata poslujete, od kuda sve turiste dovodite i od kuda najviše?

Teško je to reći jer više i ne brojimo koliko stranih partnera imamo, ali sigurno više od tri tisuće. Prije korone najviše je bilo gostiju iz Australije i Novog Zelanda, oko 70 posto, a nešto manje iz Amerike, Afrike ili Engleske. Nijemaca i Austrijanaca je bilo jako malo jer oni nas još uvijek gledaju kao jeftinu zemlju, a mi više nismo jeftini. Prije nego što smo na tržište izašli s luksuznijim brodovima, imali smo drvene brodove (trabakule) koje smo prodavali agencijama širom svijeta, a najviše u Australiji, Novom Zelandu i Južnoj Africi, odnosno bivšim Commonwealth zemljama. Gosti iz tih zemalja, većinom mladi ljudi, napravili su nam ogroman marketing preko društvenih mreža te su počeli dolaziti i njihovi roditelji i mnogi drugi. Budući da su u vrijeme korone Australija i Novi Zeland bili jako dugo zatvoreni, a još nismo bili u Schengenu, iskoristili smo priliku i krenuli smo prema američkom tržištu. Letjeli smo iz Istanbula za Ameriku i Kanadu te vozili od grada do grada i radili prezentacije. Moj sin Daniel je magistrirao marketing na američkom fakultetu i zna točno što njima treba. Taj nam se potez pokazao izuzetno dobrim te su nam se u velikom broju odazvali Amerikanci. I za vrijeme korone smo ih imali, a sada su nam Amerikanci glavni gosti i njima to nije skupo. Problema ima s letovima, ali oni nam dolaze i bez njih bismo teško napunili luksuzne brodove. Dakle, riječ je gostima više platežne moći, a sada nam se vraćaju i mladi gosti iz Australije i Novog Zelanda. Mladi su gosti također dobri potrošači, oni imaju svoje budžete koje žele potrošiti na zabavu, neće štedjeti i sav će taj novac ostaviti u Hrvatskoj. Za mlade smo ljude postali jedno od najinteresantnijih mjesta za zabavu, uz bok smo Oktoberfestu, La Tomatini i Pamploni.

Navigare: Kažete da Hrvatska više nije jeftina zemlja, no još se uvijek broje dolasci i noćenja i te se brojke prezentiraju kao uspjeh domaćeg turizma. Na kakvog gosta bi se Hrvatska trebala fokusirati?

S cijenama ne bi trebalo pretjerivati, treba biti umjeren i realan. Hrvatska treba težiti boutique gostu, kao što je to na našim brodovima. Nikakve mase, nikakvi veliki resorti, čak bih zabranila gradnju novih jer takvog vida turizma ne bi smjelo biti previše. Kad ste u resortu, vi možete biti bilo gdje u svijetu i pritom ne vidite ništa jer nemate dodir s lokalnim stanovništvom, a upravo taj dodir s lokalnim naši gosti vole. Svakako treba raditi na tomu da nam hoteli budu manji, da u ponudi imamo vile s bazenima koje su jako tražene na čitavom Jadranu. To je ustvari postalo popularno u koroni kada se ljudi nisu htjeli miješati jedni s drugima, a sada su uvidjeli da je to fantastično. Upravo to nam treba, manji objekti i boutique gosti. Boutique gost je onaj gost koji može i želi platiti više, ali želi da mu se posveti više pažnje, on želi intiman doživljaj. Bez takvog doživljaja u hotelu, na brodu ili u nekom mjestu, teško da će vam se gost vratiti. To je nemoguće u hotelu koji ima preko dvjesto soba. Nama se par iz Kalifornije već treći put vraća na isti brod i na istu turu. Oni svaki put upoznaju druge ljude, druge uvale, druge specijalitete. Mi mijenjamo restorane i sadržaje, a često i sami gosti istražuju nešto novo. Kad je o restoranima riječ, ne preporučujemo nikoga, a da prije toga nismo sami probali jer nam je kvaliteta najvažnija. Što se tiče kvalitete hrane na našim brodovima, većina gostiju, bez obzira na to o kojoj kategoriji broda je riječ, kaže da im je bolja hrana na brodu nego na kopnu. Naime, prije desetak godina u suradnji s Fakultetom za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu u Iki napravili smo menije za svaku od naših kategorija i utvrdili standard od kojeg odstupanja nema.

‘Hrvatska treba težiti boutique gostu kao što je to na našim brodovima. Nikakve mase, nikakvi veliki resorti, čak bih zabranila gradnju novih jer takvog vida turizma ne bi smjelo biti previše’, smatra Katica Hauptfeld. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Navigare: Ističete da vam gorući problem postaje nedostatak kvalitetnog domaćeg kadra, kako u agenciji tako i na brodovima, a kontakt s domaćim ljudima je upravo ono što gosti žele. Koliko to utječe na vaš posao i kvalitetu usluge?

Umjesto da se idemo širiti, a što želimo, ne možemo se puno širiti jer nemam s kim raditi. Ne mogu optereti sadašnje komercijaliste s onom navalom koja se traži. Brodari isto imaju problema s kadrom i to će nas jako, jako pogoditi. Isto tako, restoran koji je uvijek radio i ručak i večeru, sada nam više ne potvrđuje grupe jer nema kadar za dvije smjene. Sve će se to osjetiti, bit će dobra sezona, ali bit će i prigovora na kvalitetu – gosti će čekati jako dugo ili će ih posluživati ljudi koji nisu iz Hrvatske i ne znaju povijest, kulturu i običaje naše zemlje. A gosti vole da im se o tome priča. Nisam rasista, ali većina stranaca nema taj nivo znanja i ophođenja kao domaći ljudi, a moramo ih zaposliti jer nemamo druge. Gosti mi kažu da smo mi jedan jako kulturan narod i kulturna zemlja i da kod nas imaju puno toga za vidjeti i naučiti, a onda dobiju nekog konobara s Filipina koji uništi taj doživljaj. Na našim je brodovima jako važno da imamo domaću posadu i da se poslužuju domaća jela. Imamo brodare koji imaju vlastito povrće, većina ima svoje maslinovo ulje, a neki čak i svoje vino. I ako dođe neki stranac raditi na brod, on to sigurno neće znati gostu objasniti. U agenciji smo imali sreću što smo u koroni uspjeli zadržati naše najbolje ljude, to smo uspjeli uz pomoć države i to pohvaljujem, ali smo uložili i vlastiti novac da bi naši zaposlenici mogli pristojno živjeti. Dobra je vijest da smo nakon dugogodišnjih nastojanja konačno uspjeli potpisati ugovor s Fakultetom u Iki da će studenti obaveznu praksu morati odrađivati i u turističkim agencijama jer do sada su bili samo u hotelima. Oni mogu tijekom cijelog školovanja raditi kod nas u agenciji, a možemo ih i stipendirati ako vidimo da je netko izuzetno dobar. U pregovorima smo i s riječkim Veleučilištem Par da i njihovi studenti dođu na praksu u agenciju.

Navigare: Odakle dolazi flota mini kruzera koji plove pod vašom zastavom?

Flota je većinom, oko 90 posto iz Krila Jesenica. To su ljudi s bogatom pomorskom tradicijom i njima je država putem subvencija pomogla da izgrade željezne brodove – mini kruzere koji su postali prepoznatljiv brend hrvatskog nautičkog turizma u cijelom svijetu. Tu treba pohvaliti državu, no Ministarstvo turizma i Hrvatska turistička zajednica bi trebali više dati akcenat na ovaj jedinstveni proizvod koji obuhvaća cijelu obalu i koji kombiniramo s glavnim gradom i ostalim mjestima diljem zemlje, jer on otkriva najljepše što imamo za ponuditi. Riječ je o jednom vidu nautičkog turizma koji je samo nama svojstven, mi smo ga stvorili i jedini na Mediteranu imamo nešto takvo. On je autentičan proizvod i trebao bi se nalaziti u svim materijalima kada se Hrvatska predstavlja u svijetu. Prvi smo u svijetu razvili ovakav vid turizma, imamo najveću flotu brodova i na stranim tržištima, kao što su Amerika i Australija, prepoznati smo kao jedinstven proizvod. Brodari su izgradili luksuzne ploveće hotele, a mi smo ih kao agencija promovirali po cijelom svijetu. Stvorili smo nešto posebno, a kada imaš nešto unique, ti si unique! Jadranska kraljica je bio prvi željezni mini kruzer na Jadranu i s velikim ponosom držimo njegovu maketu u našem uredu u Opatiji.

‘Mladi gosti također su dobri potrošači, oni imaju svoje budžete koje žele potrošiti na zabavu, neće štedjeti i sav će taj novac ostaviti u Hrvatskoj’

Navigare: Iz Hrvatske udruge privatnih brodara kažu da ih je država poticala na gradnju brodova i obećala im da će ulagati u proširenje postojećih luka i gradnju novih. Oni su brodove izgradili i danas hrvatskim Jadranom plovi 224 mini kruzera, no s izgradnjom luka se kasni. Koliki problem vama i brodarima predstavlja činjenica da postojeće luke više ne mogu prihvatiti toliki broj brodova, dok je potražnja za takvim vidom nautičkog turizma ogromna?

Država je brodarima pomogla da izgrade te prekrasne jedinstvene mini kruzere, ali, nažalost, nije to popratila s izgradnjom potrebne infrastrukture. Pored toga, nedavno su korigirani pravilnici o redu u lukama po kojima se predviđa smanjenje postojećih vezova, odnosno smanjenje dosadašnjih kapaciteta za male brodare. Brodovi ne mogu ostati na sidru jer se time ugrožava sigurnost putnika. Srećom, uz pomoć ministra Butkovića primjena ovih pravilnika je odgođena, ali ne znamo do kada. Na problem nedostatka vezova ukazujem godinama, čak smo predložili i određena rješenja za pojedina mjesta te se nadamo da će Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture početi hitno rješavati ovaj za nas gorući problem. Primjerice, postoji uvala u blizini grada Hvara gdje se je mogla izgraditi nova luka jer Hvar može dnevno primiti najviše dvadeset brodova u dva reda, pri čemu se četiri broda sigurno vežu, a ostalih šest na vlastitu odgovornost. Isto tako, predlagali smo rješenja i za Skradin, Vis, Opatiju i za mnoga druga mjesta gdje imamo velikih problema. Država treba izgraditi nove luke i proširiti postojeće jer ne smije zanemariti ovaj fantastičan domaći proizvod. Također, problem je i u lokalnim šerifima, u koncesionarima lučkih uprava, posebice u manjim mjestima. To su komunalna ili privatna poduzeća koja imaju koncesiju od lučkih uprava za pružanje usluge u luci. Oni ujedno odlučuju i o količini veza pa onda radije prime jahtu jer joj mogu vez naplatiti drastično više nego malim brodarima. Pri tomu gledaju samo koliko trenutno mogu više naplatiti, a ne gledaju širi doprinos koji donose mini kruzeri. Lokalni privezivač samo gleda svoju korist, da od nekog jahtaša uzme 100 eura više, a ne gleda da naši gosti u njegovom mjestu svaku večer nešto pojedu, kupe suvenire… Oni ne gledaju koliko njihovo mjesto zapravo gubi. Mi im dovodimo brodove s 36 turista dobre platežne moći, koji izlaze s broda i troše novac, dok se na jahtama nalazi puno manji broj ljudi i često sami pripremaju obroke. Možda nam baš ti lokalni šerifi više kroje sudbinu nego samo Ministarstvo. Jahtama je mjesto u marinama, a ne u lukama.

Navigare: Ističete i da je veliki problem što u mnogim mjestima većina restorana, suvenirnica i kafića radi samo tijekom ljetne sezone, treba li država i tu intervenirati?

Korčula, kao i druga otočna mjesta, mrtva je u travnju i svibnju i naš gosti nemaju gdje nešto pojesti. Nemaju ni gdje nešto kupiti jer je jako puno toga zatvoreno. Ta mjesta djeluju sablasno i gosti nas pitaju zašto smo ih uopće tu doveli. I na to neprestano ukazujem. Država treba dati poticaj ljudima da budu otvoreni svih devet mjeseci koliko traje nautička sezona. Kad su gosti 15. travnja krenuli na prvo ovogodišnje krstarenje, u Opatiji i Dubrovniku je bilo dosta toga otvoreno no na Rabu je, kako mi je rekao kapetan broda, više od pola restorana i kafića bilo zatvoreno. Stalno govorimo o produženju sezone, a gdje da je produžimo? U praznim i mrtvim gradovima.

‘Mi u mjesta dovodimo brodove s 36 turista dobre platežne moći, koji izlaze s broda i troše novac, ali imamo problema s lokalnim šerifima i koncesionarima’

Navigare: U ovaj ste posao krenuli 1992. iz male hotelske sobice s posuđenih tisuću njemačkih maraka, a danas je Katarina Line ugledna svjetska agencija s više od tri tisuće partnera. Što je bilo presudno za ovoliki uspjeh?

Turizam je specifičan sektor i ako u njemu želite nešto stvoriti, za to je potrebno puno rada. Na početku sam znala raditi i šesnaest sati na dan. Turizam nije trgovina, tu radite s ljudima, a ljudi nisu krumpiri i vi morate sve napraviti kako biste ispunili njihova očekivanja. Svi su naši polasci garantirani i puno puta znamo gubiti na određenom polasku. Ali kakva bismo mi agencija bili da netko uplati krstarenje i avion iz Amerike, a da sazna uoči polaska da je aranžman storniran. Svi su naši polasci, i kopneni i morski, garantirani pa makar vozili i dva gosta. Na taj način smo stekli reputaciju i zaista nemamo reklamacija. Ako imamo nekih prigovora, to su sitni prigovori i njih rješavamo na licu mjesta. I upravo zato je na brodu pratitelj čija je zadaća da gostu kompenzira svaki mogući nesporazum, a često to zna biti i promjena u programu krstarenje upravo zbog nedostatka veza u lukama. Za mene često kažu da sam prestroga i prezahtjevna jer tražim da se svi naši ugovori i dogovori poštuju. Ja kažem da nisam prestroga, već insistiram na izvrsnosti i kvaliteti. Tu odstupanja nema i zato smo na vrhu i najbolji u svemu. Brodove uzimamo u višegodišnji najam po načelu puno za prazno i s dijelom brodara surađujem od samog početka. Imam u floti dva mlada kapetana čiji je djedovi sa mnom radili, tako da sam ponosna da imam takvu suradnju s ljudima. Za brodare svake godine organiziramo jedno putovanje na koje idu sa suprugom ili djecom. Vodila sam ih i u Las Vegas i New York da osjete i vide što se sve tamo nudi, a ove godine ih vodim na Madeiru. U Americi i Australiji agencije koje prodaju krstarenja imaju u svom portfelju na visokom mjestu istaknutu Katarinu Line. Imam sreću što sam imala supruga koji me je shvaćao, imam djecu koju sam uspjela zadržati u obiteljskom biznisu i imam tim ljudi bez kojih ne bih mogla ništa napraviti. Nije bilo lako svih ovih godina ulagati cijelog sebe u posao, ali opet bih to ponovila.

Navigare: Sami ulažete u promociju nautičkog turizma, koliko novca za to izdvajate?

Da, sami radimo promociju. U veljači sam bila u Južnoj Africi, gdje sam odradila dva sajma i tri prezentacije. Nedavno sam sa sinom Danielom obišla cijeli Teksas. Svaki dan smo bili u drugom mjestu i svaku smo večer pred sedamdeset ili sto agenata, ovisno o veličini mjesta, prezentirali naše proizvode. Tako da strašno puno novca trošimo na putovanja, ali svako putovanje nešto donosi. Tu morate savršeno znati engleski jezik da biste prezentirali ljepote Hrvatske i proizvode koje američkom tržištu nudite. Imamo jednu od najljepših, ako ne i najljepšu, zemlju u svijetu i stvarno bismo mogli super živjeti, ali smo je, nažalost, prodali i to mi je najviše žao. Ponudili su mi da prodam hotel koji gradim u centru Opatije, ali rekla sam da neću jer nešto mora ostati hrvatsko. Riječ je o boutique hotelu s maksimalno 54 soba, čije otvaranje planiramo za proljeće iduće godine. Također, u Dubrovniku smo kupili jednu prekrasnu staru zgradu i tamo planiramo mali hotel sa sedam soba. Željeli bismo u svakom mjestu gdje imamo polazak imati i hotel u kojem bi gosti mogli boraviti prije krstarenja i pritom im pružiti vrhunski doživljaj Opatije, Dubrovnika i Splita. U Splitu još tražimo lokaciju.

‘Država je brodarima pomogla da izgrade prekrasne jedinstvene mini kruzere, ali nije to popratila izgradnjom potrebne infrastrukture’

Navigare: Većina vaših gostiju dolazi iz inozemstva, ostavljate li prostor i za hrvatske goste čija je platežna moć manja?

Oko 95 posto naših gostiju su stranci, no nismo zaboravili domaće goste. Imamo zagrebačku udrugu planinara koja s nama plovi preko 20 godina, prilagodili smo im cijene i ne želimo ih izgubiti. Znamo imati i posebne akcije za domaće goste te radimo i s domaćim agencijama, posebice iz Zagreba. Uvijek ćemo naći mjesto za domaće ljude i sniziti cijenu, bez obzira na zaradu. Ali da smo poskupjeli, jesmo i to jako. Morali smo zbog nafte i svih ostalih troškova nabave, a poskupjela je i cijena rada posade.

Navigare: Već petnaest godina darujete djeci iz Vukovara sedmodnevno krstarenje, a pored toga, na uniformi vaših kapetana nalazi se oznaka koja simbolizira Downov sindrom. Koliko sredstava donirate u humanitarne svrhe?

Osim malih Vukovarca, vozili smo i nezbrinutu djecu iz doma u Lovranu. Moja obitelj, ali i naši zaposlenici i partneri vole darivati potrebitima. Unuka Hana ima Downov sindrom, kao i sin voditelja naše dubrovačke poslovnice. Kad se dogodila Hana, odlučili smo podržati osobe s Downovim sindrom te smo 2017. donirali 36 tisuća eura, a to su prepoznali i naši strani partneri te vlasnik agencije iz Australije također donira za riječku i dubrovačku udrugu.

‘Mini kruzeri su postali prepoznatljiv brend hrvatskog nautičkog turizma. Prvi smo u svijetu razvili takav vid turizma, to je autentičan proizvod i trebao bi se naći u svim materijalima kada se Hrvatska predstavlja u svijetu’. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO