Interna anketa o zadovoljstvu zaposlenika Hrvatske pošte koju je početkom ove godine za Hrvatski sindikat pošte (HSP) provela agencija za istraživanje tržišta i javnog mišljenja IPSOS, čije je rezultate dobio Nacional, pokazala je porazne podatke. Prosječna ocjena zadovoljstva anketiranih zaposlenika općom situacijom u HP-u iznosi svega 2,78 (na skali od 1 do 5), povjerenje u rad Uprave ocijenjeno je iznimno niskom ocjenom – tek 2,24, čak 64 posto anketiranih zaposlenika smatra da radna atmosfera u HP-u ne motivira i ne potiče na rad, a čak 75 posto anketiranih tvrdi da tvrtka ne cijeni kvalitetu rada i zalaganje djelatnika. Uzmemo li u obzir da se anonimnoj anketi odazvalo čak 52 posto od nešto više od 10.000 zaposlenika koliko ih Hrvatska pošta broji u ovom trenutku – rezultati su doista poražavajući i ukazuju na ozbiljnu radnu krizu u državnoj tvrtki koja je jedan od najvećih poslodavaca u Hrvatskoj. Neslužbeni izvor koji je jako dobro upoznat s funkcioniranjem HP-a i svim problemima koji se godinama talože u toj tvrtki, s kojim je Nacional razgovarao, kaže da je Uprava HP-a na čelu s Ivanom Čulom očito krivo procijenila situaciju i drastično podcijenila nezadovoljstvo radnika te da su vjerovali da će odaziv na anketu biti vrlo mali. No odaziv od čak 52 posto pokazao je da je količina nezadovoljstva među zaposlenicima upozoravajuće visoka, što je očito većinu njih motiviralo da ispunjavanjem ankete pokušaju upozoriti na stanje u tvrtki.

Najniže su ocjene zaposlenici HP-a dali ukupnom zadovoljstvu plaćama i nagrađivanjem. Taj je segment dobio ocjenu tek 1,88. Samo 10 posto anketiranih zaposlenika smatra da je kategorizacija plaća u kompaniji pravedna, njih svega 13 posto smatra da unutar HP-a postoji dobro osmišljen i pravedan sustav nagrađivanja zaposlenika, a tek 16 posto njih vjeruje da će zalaganje i trud na poslu doprinijeti njihovom napredovanju i boljim mjesečnim primanjima. Čak 55 posto ispitanih smatra da nadređeni ne prihvaćaju njihove prijedloge za unapređenje posla, a njih 57 posto vjeruje da nadređeni njihove prijedloge ne cijene i ne uzimaju ih u obzir. Nešto manje od polovice anketiranih zaposlenika (46 posto) nije zadovoljno svojim statusom, a 40 posto nije zadovoljno poslom. Prosječna ocjena lojalnosti tvrtki kao poslodavcu na skali od 1 do 5 iznosi 2,95. Većina ispitanika – njih čak 64 posto – kaže da im je stalo do budućnosti kompanije kao poslovne organizacije, ali istovremeno njih 55 posto kažu kako ne bi izabrali HP kao poslodavca ako bi im se pružila bolja mogućnost zaposlenja.

Odaziv od 52 posto djelatnika na ispunjavanje ankete pokazao je da je nezadovoljstvo među zaposlenicima upozoravajuće visoko, a većina ih je pokušala upozoriti Upravu na loše stanje u toj tvrtki

Prilikom iščitavanja rezultata ankete u oči upada i podatak da su zaposlenici mlađih dobnih skupina – oni do 35 godina te oni s kraćim radnim stažem u HP-u – u pravilu davali više ocjene u svim kategorijama, dok su radnici starije životne dobi i dužeg staža skloniji strože ocjenjivati uvjete rada, odnos nadređenih, komunikaciju unutar radne skupine, zadovoljstvo primanjima i sustavom nagrađivanja, ali i rad Uprave i radnu atmosferu unutar kompanije te su osjetno lošijim ocjenama procijenili opće zadovoljstvo situacijom u HP-u. Žene su nešto strože u procjenama i sklonije su davati u prosjeku niže ocjene od muških kolega. Jednako tako, zaposlenici u Diviziji pošta i Diviziji mreža, djelatnici koji rade u 1016 poštanskih ureda širom Hrvatske i oni zaposleni na razvrstavanju i dostavi pismovnih pošiljaka u pravilu su u svim kategorijama procjene davali niže ocjene i pokazali veće nezadovoljstvo uvjetima rada, organizacijom posla, plaćama, sustavom nagrađivanja, ali i radom Uprave, za razliku od zaposlenih u uredima Uprave i podrške Upravi koji su redom davali više ocjene u svim kategorijama. Također, u većini slučajeva najniže zadovoljstvo zabilježeno je kod zaposlenika koji obavljaju posao poštara, operatera za poštanske procese i operatera u poštanskom uredu.

Predsjednik Hrvatskog sindikata pošte (HSP) Milan Jukić ovako tumači rezultate ispitivanja:

“Anketa je rađena na našu inicijativu i mi smo je financirali, a razlog zbog kojeg smo se odlučili na ovakvo ispitivanje mišljenja naših djelatnika jest činjenica da mi kao sindikat i Uprava HP-a nismo imali isto mišljenje o tome kako radnici HP-a doživljavaju stanje u tvrtki. Naime, poslovodstvo tvrtke je tvrdilo kako je većina radnika zadovoljna plaćama i stanjem u kompaniji te da tek malobrojni postotak ‘neradnika’ izražava nezadovoljstvo. Mi smo upozoravali da je to pogrešno i da postoji puno veći broj radnika koji su nezadovoljni stanjem u HP-u i svojim statusom u tvrtki te da su nužne promjene.”

Istraživanje je, podsjeća Jukić, potvrdilo upravo ono na što je sindikat upozoravao Upravu. On kaže da je dijalog između sindikata i Uprave HP-a prije nekoliko godina gotovo u potpunosti zamro, no dodaje da je u posljednjih godinu dana on dobrim dijelom obnovljen. Jukić kaže kako su u razgovorima s predsjednikom Ivanom Čulom i ostalim članovima Uprave dogovorili da zajednički pretresu rezultate ankete i dogovore kako reagirati i što učiniti kako bi se našli modeli za nužne promjene u HP-u. Čelnik HSP-a ima jednostavno objašnjenje zašto su u svim aspektima poslovanja Pošte zaposlenici Divizije pošte i Divizije mreže davali najlošije ocjene:

“Mene ta činjenica uopće ne čudi. U te dvije divizije radi više od 70 posto zaposlenika HP-a. To su ljudi koji rade na terenu, djelatnici koji pružaju konkretne poštanske usluge i koji na svojoj koži osjećaju sve probleme i nedostatke funkcioniranja HP-a. Zaposlenici pratećih sustava podrške Upravi ne osjećaju te probleme i ne susreću se s njima u svakodnevnom poslovanju. Odnos prema djelatnicima Divizije pošte i Divizije mreže nije bio dobar i još uvijek nije dobar i ovakvi me rezultati nisu iznenadili.”

Jedino što ga je doista iznenadilo jest činjenica da su isti ti radnici dali prosječno više ocjene u segmentu interne komunikacije (ocijenjena prosječnom ocjenom 3,2) i odnosa nadređenih prema radnicima. Taj je segment ocijenjen najvišom prosječnom ocjenom 3,35: “Vjerujem da je razlog tako visokoj ocjeni uobičajena situacija da se, kada se pojave problemi u poslovanju ili treba provesti neke nepopularne mjere, voditelji smjena i šefovi na nižim razinama u pravilu opravdavaju činjenicom da su naredbe za takve mjere stigle ‘odozgor’, odnosno od Uprave. Stoga je i razumljivo da radnici niže šefove doživljavaju kao one s kojima dijele iste probleme i poteškoće, pa je i niska ocjena zadovoljstva radom Uprave iz istih razloga posve razumljiva.”

No Nacionalov izvor koji jako dobro poznaje situaciju u Hrvatskoj pošti ima posve drugačije tumačenje situacije u HP-u za koju tvrdi da je vrlo loša, a rezultate dobivene anketom ocjenjuje “katastrofalnima”. Objasnio je i da je dodatan motiv za veliki odaziv na anketu bila činjenica da je anketa bila doista anonimna. “Način na koji je anketa provedena garantirao je apsolutnu anonimnosti ispitanicima, jer je razina psihoze i atmosfera straha u HP-u izrazito visoka”, objasnio je. Podsjetio je i da je slična anketa, provedena 2008. godine, dala jednako loše rezultate jer je opće zadovoljstvo zaposlenika organizacijskom klimom i situacijom u HP-u tada ocijenjeno ocjenom 2,8. “To je u to vrijeme bila najlošija organizacijska klima u javnom sektoru”, podsjetio je. Od 2010. provedeno je restrukturiranje poslovanja, izvršene su brojne promjene u sustavu koje zbog žestokih protesta sindikata i radnika nisu tekle uvijek glatko, no u kratkom je vremenu organizacijska klima ocijenjena značajno većom ocjenom – čak 3,50. Organizacijska se klima, umjesto da krene uzlaznom putanjom zbog daleko boljih uvjeta rada i kvalitetnije opreme, u zadnjih nekoliko godina ponovno strmoglavila, a glavni krivac za to, tvrdi naš izvor, jest loše upravljanje kompanijom. Naš sugovornik smatra i da sadašnji sindikalni vođe HSP-a nisu dovoljno jaki niti sposobni provesti konkretne razgovore s Upravom i izboriti se za stvarne promjene u HP– koji bi poslovanje te tvrtke podigli na višu razinu:

“Ako nemate najkvalitetnije ljude na strani Uprave – a Uprava je nažalost birana po političkom ključu, a ne prema sposobnosti, znanju i kvaliteti osobe koja tu funkciju preuzima – onda ih nemate ni na strani sindikata. Da bi se sindikat nametnuo kao kvalitetan i aktivan sugovornik Upravi nužno je potrebno da HSP drastično promijeni način rada. Ne možete očekivati da vas Uprava shvati ozbiljno ako se vi sami zadovoljavate načinima i tehnikama sindikalnog rada kakav je bio uobičajen prije puno godina. U krajnjem slučaju, sindikalni predstavnik član je i Nadzornog odbora, a to znači i da preuzimaju odgovornost za poslovanje HP-a u cjelini.”

‘Upravu jedino podržava administracija jer živi u strahu i boji se izreći svoje nezadovoljstvo. Svjesni su da njihovo radno mjesto ovisi o opstanku Uprave koja je postavljena po političkoj liniji’

Nacionalov sugovornik smatra kako je velika većina sindikalnih predstavnika u stvarnosti zadovoljna sadašnjim stanjem i nisu motivirani željom da ga doista mijenjaju, pa on osobno, kaže, i ne očekuje da će se doista nešto promijeniti u poslovanju HP-a. Na naše pitanje ima li HSP znanje, iskustvo i tehničke kapacitete za ravnopravan razgovor s predsjednikom Uprave Ivanom Čulom i njegovim suradnicima dobili smo vrlo kratak odgovor: “Ni približno.”

Prema njegovim riječima, sindikat se zadovoljava načinom rada iz prijašnjih sustava – skupljanjem članarine i manjim sindikalnim akcijama, ne promišljajući dugoročno o situaciji u HP-u: “Sindikat bi, temeljem rezultata ove ankete, trebao načiniti kvalitetnu analizu poslovanja i pred Upravu doći s konkretnim mjerama za poboljšanje stanja. Kad bi sindikalni predstavnici tako postupili onda bi ih i Uprava morala prihvatiti kao relevantnog sugovornika i partnera. No HSP nema te ambicije.”

Čini se da je i Uprava odlučila krenuti upravo tim tragom, pa je rezultate ankete prokomentirala u pozitivnom tonu, uz uobičajene komentare kako je “ispitivanje mišljenja radnika pokazalo da ima prostora za rast i poboljšanja koji će u narednom razdoblju biti razmotrena”.

Njegovo tumačenje podatka da su zaposlenici Divizije pošte i Divizije mreže davali najlošije ocjene o stanju u HP-u dijametralno je suprotno onome Milana Jukića: “Izuzetno je teško raditi u tvrtki čiji su korisnici nezadovoljni uslugama koje tvrtka pruža, a vaši su djelatnici u stalnom kontaktu s nezadovoljnim kupcima ili korisnicima. Upravo to se događa u HP-u. I sindikalni predstavnici su toga svjesni jer nerijetko upozoravaju Upravu da postoji vrlo velika razina nezadovoljstva građana koji koriste usluge pošte, zbog čega se upravo poštari i zaposlenici u poštanskim uredima, koji su u stalnom kontaktu s građanima, nalaze prvi na udaru i nerijetko su žrtve njihova nezadovoljstva ili bijesa.”

Njega ne začuđuje ni činjenica da su djelatnici zaposleni u uredima podrške Upravi, odnosno u najvećoj mjeri administrativno osoblje, u anketi u pravilu dodjeljivali više ocjene od prosjeka u svim kategorijama poslovanja. Razlog tome naš sugovornik vidi u činjenici da je i Uprava na čelu s Ivanom Čulom uljuljkana u vlastito pogrešno uvjerenje da je situacija u tvrtki dobra i da su zaposlenici zadovoljni općim stanjem u HP-u. Ali, upozorava, administrativno osoblje u značajnoj mjeri živi u strahu i najviše se boji posljedica izražavanja bilo kakvog nezadovoljstva, jer je svjesno da u velikoj većini i njihovo radno mjesto ovisi o opstanku Uprave koja je na svoje pozicije stigla uglavnom po političkoj liniji, a jednako tako će i otići.