Katastrofalan požar 29. ožujka 1645. godine uništio je veći dio Zagreba. Vatra je planula na Markovom trgu, u kući Ivana pl. Rupčića, podžupana Zagrebačke županije, nepažnjom đaka koji je stanovao kod Rupčićevih. Budući da su kuće bile većinom drvene, s krovovima od slame, trske ili šindre, požar se vrlo brzo mogao širiti, a pomogao mu je i jak vjetar. S kuće Rupčičevih plamen je prvo zahvatio krov crkve Svetog Marka, a zatim se proširio na krovove okolnih kuća. Uskoro je cijeli Gradec bio u plamenu, a vatra se preko potoka Medveščak proširila i na susjedni Kaptol. Ubrzo su spaljene i kuće na Kaptolu, Opatovini i Vlaškoj ulici.

Izgorjela je većina crkvenih dokumenata, novac, knjige, isusovačke zgrade, gimnazija, samostan i sjemenište, crkve sv. Katarine i sv. Marka, franjevačka crkva, krov katedrale te brojne kuće. Zahvaćena je bila i gradska vijećnica, no gradski kapetan Dominik Pilot uspio je od požara spasiti gradski arhiv.

Požar je opustošio grad, a Gradsko poglavarstvo izdalo je naredbu svim kmetovima iz okolice da dođu u Zagreb čistiti zgarišta. Inače, da se takvi požari ne bi događali postojali su strogi propisi, primjerice o smještaju ognjišta, a postojali su i gradski službenici zaduženi da paze da ne izbije požar.