‘Katar eksploatira građevinske radnike, FIFA izbjegava odgovornost’

Autor:

Benjamin Best Productions

Benjamin Best svojim je TV prilozima otkrio mračnu stranu izgradnje stadiona za Svjetsko prvenstvo u Kataru 2022. godine, a za Tempo govori o svojim otkrićima zbog kojih je proglašen njemačkim sportskim novinarom godine

U svom dugometražnom dokumentarnom filmu iz 2016. godine „Dirty Games“, nagrađivani njemački istraživački televizijski novinar Benjamin Best bavio se mračnom stranom sporta i to onog vrhunskog. Između ostalog, u tom je filmu prikazao što se događa u Kataru, zemlji koja će biti domaćin Svjetskog prvenstva u nogometu u studenome sljedeće godine. Katar je domaćinstvo dobio u prosincu 2010. a pet godina kasnije, osim što je Best u filmu progovorio o tome kako inozemni radnici u neljudskim uvjetima grade stadione u Kataru i pritom pogibaju, sličnu priču objavio je i britanski list The Guardian. S obzirom na to da je tada FIFA potvrdila da se stvari u Kataru moraju promijeniti, a katarski dužnosnici obećali su brojne promjene, Best je 2019. ponovo otputovao u Katar da bi provjerio je li se situacija poboljšala. Njegova reportaža koju je u lipnju 2019. prikazala njemačka televizijska postaja WDR bila je toliko eksplozivna da je njemu donijela brojne nagrade, uključujući i nagradu za sportskog novinara godine u Njemačkoj. O cijeloj situaciji razgovarali smo za Tempo s Benjaminom Bestom.

„U tajnosti sam se vratio u Katar 2019. FIFA je u međuvremenu obećala mnogo toga, kao i katarska vlada, tvrdili su kako će se sve promijeniti. Doneseni su novi zakoni, radnici će imati bolje uvjete, svi će biti plaćeni na vrijeme, a kafala-sustav bit će odbačen“, kaže nam Best na početku razgovora. Kafal-sustav primjenjuju bogate arapske zemlje iskorištavajući radnike migrante kojima oduzimaju putovnice te ih zatim izrabljuju. „U tajnosti sam doletio u Katar, stupio u kontakt s radnicima i saznao da se oko 130 radnika iz Nepala nalazi u Kataru i rade kao građevinski radnici.

Benjamin Best autor je dokumentarnog serijala ‘Zarobljeni u Kataru’ koji prikazuje odnos katarskih vlasti spram radnika iz siromašnih zemalja zaposlenih na izgradnji nogometnih stadiona. FOTO: JOERG METTE / METTE PHOTOGRAPHY

Svima njima protuzakonito su oduzete putovnice, bili su smješteni u lošim uvjetima, bez hrane. Od osam do 12 radnika bilo je smješteno u jednoj maloj sobi, sobe nisu bile klimatizirane, toaleti su se nalazili napolju, vrlo je smrdjelo. Rekli su mi kako nisu plaćeni gotovo osam mjeseci. Osjećali su se kao robovi. Jedan od njih mi je rekao ‘radije bih bio mrtav nego da sam u ovoj situaciji’“. I doista, u njegovoj reportaži nazvanoj „Zarobljeni u Kataru“ koja se može naći na YouTubeu vide se neljudski uvjeti u kojima ti radnici žive.

Dok je Katar jedna od najbogatijih zemalja na svijetu, Nepal je jedna od najsiromašnijih. U Nepalu se preživljava s jednim eurom dnevno, dok je u Kataru minimalna plaća bila blizu 200 eura, kasnije je povećana na 230 eura, što je za radnike iz Nepala velik novac i time prehranjuju svoje obitelji. Best je otputovao i u Nepal, gdje je razgovarao sa suprugom jednog radnika koja mu je u suzama rekla kako suprug nije dobio plaću već osam mjeseci i ona i dvoje djece jedva preživljavaju. Međutim, da bi zaradili plaću u Kataru, radnici ne rade osam već 12, 13 sati, ponekad i 15 sati dnevno. Ujedno, uvjeti rada su zbog visokih temperatura u Kataru jako teški.

 

‘Radnicima iz Nepala oduzete su putovnice, imaju loše stambene uvjete, nisu bili plaćeni osam mjeseci, osjećali su se kao robovi’, kaže Best

 

„Na temelju toga snimio sam reportažu ‘Zarobljeni u Kataru’, nakon čega je FIFA reagirala i potvrdila da se na građevinskim lokacijama ne poštuju međunarodni standardi za radnike. Tada je FIFA prvi put potvrdila da se radnici na gradilištima za potrebe Svjetskog prvenstva u nogometu eksploatiraju. Ta reportaža postala je viralna, gledali su je u Južnoj Americi, Europi i tako dalje, tako da je to postala velika priča. Katarska vlada je tada obećala da će se pobrinuti za te radnike“, prepričava nam Best čija je reportaža bila veliko suočavanje katarske vlade s činjenicama. „Nakon toga, neki vozač došao je do nepalskih radnika i vratio im putovnice. Nepalski radnici su mi rekli da je došao vozač, bacio putovnice na pijesak i time im poručio da mogu sada napraviti što god žele. Tada se za radnike pojavio novi problem, nisu imali novca za povratak u Nepal. Zato su morali posuđivati novac. No svi su mogli napustiti Katar“.

Prije prikazivanja reportaže Best i postaja WDR suočili su se s prijetnjama odvjetničke tvrtke koja je zastupala katarsku vladu. „Tražili smo da nam iz katarske vlade kažu kakvi su njihovi planovi glede pomoći radnicima. Odgovorili su mi, ali su i pokušali zaustaviti moje izvještavanje. Angažirali su jednu od najpoznatijih odvjetničkih tvrtki na svijetu kako bi zaustavili objavu moje reportaže. Oni imaju pravo to napraviti, ali u konačnici nisu uspjeli. Zatražili su da se reportaža ne prikaže. Osim toga, zatražili su da se ukloni insert s YouTubea. Rekli su – ako to ne učinite, savjetovat ćemo naše klijente da podignu sudsku tužbu. WDR je odbio njihov zahtjev za neprikazivanje reportaže, a ja sam ostavio snimku na YouTubeu. Nikada nismo završili na sudu“.

Gianni Infantino, predsjednik FIFA-e, u društvu katarskog emira, šeika Tamina bin Hamada al-Tanija. FOTO: ImagoImages/Xinhua/GuliverImage

Ista pitanja o pravima radnika u Kataru Best je postavio i predstavnicima FIFA-e. „Iz FIFA-e su tada prvi put odgovorili kako su radnici na gradilištima eksploatirani. Imao sam osjećaj da su odgovornost prebacili na Katar. Govorili su kako moram njih pitati, oni vode izgradnju stadiona, rekli su mi da to nije odgovornost FIFA-e. Za mene su to bile loše izlike. Smatrao sam da je FIFA zauzela neuvjerljivo stajalište o tom problemu“, smatra Best.

U Kataru živi 300 tisuća Kataraca, ali ukupan broj stanovnika sada iznosi 2,7 milijuna. Naime, više od dva milijuna ljudi čine radnici koji ne grade samo stadione, već i hotele, ceste i druge objekte. To nisu samo radnici iz Nepala već i iz Indije, Bangladeša i mnogih drugih siromašnih zemalja. Međutim, samo su oni iz Nepala pristali govoriti u kameru. „Kada sam došao u Katar, bilo je puno radnika koji su se bojali govoriti zato što znaju da nemaju nikakvih prava. Znaju da zbog toga mogu biti kažnjeni. Govorili su da će razgovarati sa mnom, ali neslužbeno. Radnici iz Nepala bili su u tako teškom stanju da su mi rekli – od ovog ne postoji ništa gore. Rekli su – ili ćemo umrijeti ili ćemo razgovarati s ovim novinarom. Bili su u tako lošem stanju da su odlučili riskirati“. I doista, smrt radnika nije rijetkost u Kataru.

U Kataru živi 300 tisuća Katarana dok više od dva milijuna ljudi radi na izgradnji stadiona, hotela, prometnica i svega ostalog što je potrebno za održavanje Svjetskog prvenstva u nogometu. FOTO: Benjamin Best Productions

„Organizacijski odbor Svjetskog prvenstva objavio je da je do sada preminulo 37 osoba. No samo troje ih je preminulo na poslu. Ostalih 34 preminulo je u svojim sobama. To se zove ‘smrt koja nije povezana s poslom’. Kada sam kontaktirao vlasti u Nepalu, rekli su mi da je od 2009. do 2019. u Kataru preminulo više od 1500 radnika iz Nepala. Britanski list Guardian objavio je prošle godine da je od 2011., otkako je Katar dobio organizaciju Svjetskog prvenstva, umrlo 6500 radnika iz raznih zemalja. Postoji velika razlika u službenim brojkama i brojkama koje su objavljene u medijskim izvještajima. Dodatan problem je taj što se smrtni slučajevi u Kataru nisu istraživali. Stoga je teško sa sigurnošću reći koliko je radnika umrlo. „Na tisuće ljudi je umrlo tijekom građevinskih radova u Kataru. To su bili mladi ljudi, u dvadesetim godinama života. Kada su dolazili u Katar dobili su zdravstvenu potvrdu. Da nisu bili zdravi ne bi dobili dopuštenje da rade u Kataru“, objašnjava nam Best.

Zbog svega toga Best je u neprestanom kontaktu s organizacijama Human Rights Watch i BMC International. „Oni su pokušali pomoći radnicima koje sam susreo 2019., ali nisu uspjeli riješiti njihov problem. Pokušali su im pomoći tako da im osiguraju plaće, Amnesty International im je pokušao pomoći, ali nisu uspjeli. Te organizacije osudile su te slučajeve, ali su željele dijalogom riješiti problem, razgovorom s katarskom vladom. Nisu uspjele. Obećanja koja su dobili nisu bila ispunjena“.

 

‘Radnici su mi poslali snimke na kojima se vidjelo u kakvim uvjetima žive i rade. Jedan od mojih izvora informacija je kažnjen. Strpali su ga u zatvor’

 

On nije smatrao da je tom reportažom završeno njegovo praćenje ove teme. „Ostao sam u kontaktu s radnicima. Ponovo sam ih snimao 2020. jer im i dalje plaće nisu bile isplaćene. S obzirom na to da je to bilo vrijeme pandemije koronavirusa, nisam mogao odletjeti u Katar i Nepal, ali sam imao lokalnu ekipu na terenu koja ih je snimala. Tako se moj dokumentarni serijal ‘Zarobljeni u Kataru’ proširio na tri dijela. U jednom trenutku Katar je bio zemlja s najviše zaraženih covidom-19. Bio je to rezultat činjenice da je velik broj radnika bio smješten u malim prostorima i tako su se svi zarazili. Katarska vlada je tada zatvorila cijeli taj prostor.

U tom prostoru u kojem su radnici živjeli bilo je oko 100 tisuća ljudi. Nitko nije moga ni izaći ni ući. Uslijedili su problemi s hranom. Nije bilo hrane, nisu imali novca i radnici su mi poslali snimke na kojima se vidjelo u kakvim uvjetima žive i rade. I o tome sam napravio reportažu, a nakon toga je jedan od mojih izvora informacija kažnjen. Strpali su ga u zatvor jer mi je poslao te snimke. Proveo je četiri dana u zatvoru, prestrašen, nisu mu rekli zašto je u zatvoru, nisu mu dopustili da kontaktira svoju obitelj. Kasnije mi je rekao da je bio potpuno u strahu. Kaznili su ga tako što mu oduzeli jednomjesečnu plaću“.

Britanski list Guardian prošle je godine objavio kako je u Kataru od 2011. godine umrlo 6500 radnika iz raznih zemalja. FOTO: Benjamin Best Productions

Prvi dio dokumentarnog serijala „Zarobljeni u Kataru“ snimljen je 2019., drugi dio u travnju 2020., a treći u listopadu 2020. „Od tada su me kontaktirali brojni radnici, slali su mi snimke svoji soba, rekli su mi da su obećanja koje je dala katarska vlada, kao i novi zakoni koji su doneseni, samo slovo na papiru. Ništa od toga nije implementirano. Dakle, imamo FIFA-u i katarsku vladu koja kaže kako se sve promijenilo, to govore već godinama, ali postoje brojni dokazi koji govore kako se novi zakoni ne primjenjuju. Primjerice, radnici su u travnju i svibnju štrajkali tražeći isplatu plaća. Situacija je i dalje jako loša“.

Zbog njegovih reportaža u Njemačkoj se povela rasprava, prvenstveno među nogometnim navijačima, o tome treba li bojkotirati Svjetsko prvenstvo. „Organizirana je anketa s pitanjem treba li njemačka nogometna reprezentacija odustati od nastupa na Svjetskom prvenstvu u Kataru i 56 posto ispitanih smatra da reprezentacija, pokazalo je istraživanje, ne bi smjela sudjelovati na Svjetskom prvenstvu u Kataru“.

 

‘Nitko iz FIFA-e nikada nije rekao ni jednu lošu riječ o Kataru. Stalno govore kako Katar radi odličan posao, kako će to biti fantastično Svjetsko prvenstvo’

 

Bestove reportaže i izvještaji o stanju ljudskih prava u Kataru ipak su utjecale na FIFA-u. Best ukazuje na to da je FIFA odlučila promijeniti pravila tako da će stanje ljudskih prava činiti bitan dio pri odluci o dobivanju domaćinstva budućih svjetskih prvenstava. „Ako pogledate sadašnju situaciju, Katar je vrlo utjecajan u nogometnom svijetu. Oni su sponzori Paris Saint Germainea i Bayerna, Qatar Airways bio je sponzor Europskog nogometnog prvenstva, predsjednik PSG-a je Nasser Al-Khelaifi koji je predsjednik i ECA-e (European Club Association), utjecajne organizacije u europskom nogometu. On je i član organizacijskog odbora FIFA-e zaduženog za svjetska prvenstva. Dugogodišnji je prijatelj katarskog emira, šeika Tamina bin Hamada al-Tanija. Otkako je dobila organizaciju Svjetskog prvenstva, ova mala zemlja postala je vrlo utjecajna u nogometu. Od tada oni svoj novac zarađen prodajom nafte i plina koriste u političko-sportske svrhe. Klubovi poput PSG-a i Bayerna prihvatili su njihov novac“, upozorava Best. Nije samo nogomet sport preko kojeg Katar širi svoj utjecaj. Katar je 2015. organizirao Svjetsko prvenstvo u rukometu i čak su igrali u finalu. Ovog mjeseca prvi put će se u Kataru održati i utrka Formule 1. „Razmišljaju i o organizaciji Olimpijskih igara“, tvrdi Best.

Tu dolazimo do teme korupcije u sportu, naročito zato što se u svjetskim medijima pisalo o tome kako je Katar dobio domaćinstvo Svjetskog prvenstva u nogometu dijelom i zato što je podmićivao ljude koji su o tome odlučivali. Zbog toga je prije šest godina tadašnji predsjednik FIFA-e Sepp Blatter podnio ostavku.

U reportažama Benjamina Besta vidi se da je od osam do 12 radnika smješteno u jednoj maloj sobi, sobe nisu klimatizirane, toaleti se nalaze napolju, sve smrdi. FOTO: Benjamin Best Productions

„Vi ste u Hrvatskoj upoznati s korupcijom u nogometu, puno je korupcije i u njemačkom nogometu. Čini se da se u nogometu sve vrti oko novca. Ako imate zemlju koja je spremna investirati novac u sport, onda će kroz taj sport dobiti i utjecaj. Novac ima ogromnu ulogu u nogometu i to ga ugrožava. Navijači više nemaju nikakvu ulogu, sve se vrti oko novca“, smatra Best koji ističe kako, bez obzira na sve, čelni ljudi FIFA-e hvale pripreme za Svjetsko prvenstvo u Kataru 2022. godine.

„Nitko od njih nikada nije rekao ni jednu lošu riječ o Kataru. Stalno govore kako Katar radi odličan posao, kako će to biti fantastično Svjetsko prvenstvo. Gianni Infantino, predsjednik FIFA-e, rekao je kako će to biti najbolje svjetsko prvenstvo ikada. Nogometni dužnosnici zatvaraju oči pred svime i govore kako su sretni što imaju takvog partnera koji je uložio toliko novca u najveće europske nogometne klubove“, zaključio je Best.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.