Kašmir Huseinović, osnivač izdavačke kuće Kašmir promet koja obilježava 30 godina rada:

Izdavačka kuća Kašmir promet ove godine obilježava 30 godina rada. Osnovana je 1993. godine, a do danas je objavila dvjestotinjak knjiga za djecu i mlade. Originalne ilustracije iz njihovih slikovnica za svoju je međunarodnu zbirku otkupio Chihiro Art Museum iz Japana. UNESCO je 2008. godine povodom Svjetskog dana knjige i autorskih prava objavio u cijelom svijetu poster s ilustracijom iz njihove knjige. Prodali su 60 hrvatskih naslova u 29 zemalja, a njihove su slikovnice dobile brojne domaće i međunarodne nagrade. Prodali smo 60 hrvatskih naslova u 29 zemalja. Na nedavnom Sajmu dječje knjige u Bologni, gdje su samostalno izlagali, prodali su prava za autorsku slikovnicu Andree Petrlik Huseinović „Ljubav“ u Izrael, a na istom sajmu su predstavniku Chihiro Art Museuma iz Japana uručili original iz autorske slikovnice Andree Petrlik Huseinović „Kad sanjam“, koji će biti uvršten u Međunarodnu zbirku muzeja, uz njezine originale iz “Alise u zemlji čudesa” i “Plavog neba” koji su u muzejskoj zbirci od 2004. godine. Osnivač Kašmir Huseinović dao je intervju Nacionalu.

NACIONAL: Obilježavate 30 godina svoje nakladničke kuće za djecu i mlade, koliko je velika ta brojka i kako ćete obilježiti jubilej?

Prije svega, ta brojka je iznenađujuća. Radite, samo radite i odjednom prođe trideset godina. Možemo reći da je i velika kao trideset puta po jedna godina. Pa eto, nakupi se. Ovih prvih trideset obilježit ćemo na jedan običan i u isto vrijeme neuobičajen, neočekivan način, kroz sadašnjost i kroz bajku “San o slikovnici” zbog čega je sve i počelo. Bajku će upriličiti i ispričati jedna vila, Plava vila iz “Pinokija” (Dijana Vidušin), i jedan Knjižni duh iz “Neobične knjižničarke” (Kašmir Huseinović).

NACIONAL: Čega se najradije sjetite iz proteklih triju desetljeća?

Najradije se sjetimo prve knjige, a potom svih ostalih redom kako su izlazile ili onako nasumice, kako nam padnu na pamet. Svaka nam je kao prinova, novorođenče, svaka je naša beba, naše dijete s kojim rastemo i idemo kroz život. Rado se sjećamo svih naših književnih susreta, radionica, druženja s djecom, našim čitateljima, odgovaranja na njihova mudra pitanja. Jedna od najdražih radionica nam je „Potraga za blagom“, koja se, na našu žalost, više ne održava. U isto tako lijepim sjećanjima su nam i svi sajmovi knjiga na koje smo išli – Interliber, Sarajevski sajam knjiga, Podgorički sajam knjiga – zatim sajmovi u Bologni, Frankfurtu, Pekingu, Taipeiju, Seulu, Saarbrückenu i naš najdraži Sajam dječje knjige u Šibeniku, kojeg isto tako više nema.

NACIONAL: Izdavačka djelatnost posrnula je prije nekoliko godina, je li se danas dovoljno oporavila da se od nje može živjeti, kako vi živite, kako se financirate?

Izdavačka djelatnost svako malo posrne, u posljednjih nekoliko godina posrnuli su svi, neki više, a neki manje. Ne, nije se oporavila, posebno se teško oporavljaju mali nakladnici jer, nažalost, ide se na ruku velikima. Mali nakladnici su blago koje svaka zemlja, pa i Hrvatska, treba čuvati i brinuti se o njima. Ti nakladnici objavljuju najvažnija djela, manje popularnih žanrova i područja. Nažalost, kod velikih je sve podređeno profitu i njih se najviše podržava. Mi živimo knjigu i od nje živimo. Živimo skromno i koji put na rubu, ali eto, još uvijek živimo i to smatramo svojim najvećim uspjehom u ovih trideset godina.

NACIONAL: Veliki je problem za sve izdavače, uz to što nikad nema dovoljno novca, i njegova neravnomjerna raspodjela. Javljate li se na natječaje Ministarstva kulture, koliko ste zadovoljni njihovom pomoći?

Točno je da nikad nema dovoljno novca. Novac koji imate nikad ne možete ravnomjerno raspodijeliti. Više je faktora o kojima treba razmišljati kada svoj novac raspoređujete, ulažete u projekte koje želite realizirati. Mogli bismo reći da je to različita politika svake tvrtke. Na natječaje Ministarstva kulture se javljamo, ali nas oni ne određuju. Radimo i stvaramo prema trenutačnoj inspiraciji pa ako se potpora uklopi, super, a ako ne, opet super jer sa svog puta ne skrećemo samo zbog novca. Kao što sam rekao, mi živimo knjigu i od knjige živimo, a ne od potpora, koje ako ih ima ipak dobro dođu, ali koji put su i teret.

NACIONAL: Kakvi su vam planovi ove slavljeničke godine i u bližoj budućnosti?

Planovi su, prije svega, proslaviti ovih trideset. Potom nastaviti raditi prema osjećaju, inspiraciji i financijskim mogućnostima. Jer doista nam se čini da smo tek na početku.